Naslovnica Premium Kolumne

I vlasti i opoziciji valjda je napokon dosadilo natezanje zbog pozdrava 'Za dom spremni'

10. prosinca 2016. u 12:27 0 komentara 1523 prikaza
Za dom spremni
Foto: Nikola Čutuk/pixsell

Subota 3. prosinca

“Dvostruki izdajnik” osobnosti i morala

“Postao sam, kao i moj stari Krleža, dvostruki izdajnik”, kaže Rade Šerbedžija. Tako nastavlja ono što čini godinama i desetljećima – nedostatak svoje profesionalne veličine nadoknađuje poistovjećivanjem s drugim veličinama kao što su Vanessa Redgrave, Anegelina Jolie, Tom Cruise... izvan Hrvatske te Krleža, Šuvar, Tito... u Hrvatskoj. On vrlo dobro zna da je trećerazredni glumac koji je “svjetski ugled” stekao u trećerazrednim filmovima, od kojih se nijedan nije ni približio respektabilnim priznanjima, nagradama i kritikama. U Hrvatskoj su mu uzori bile osobe iz samog vrha komunističke elite i represivne hijerarhije – slavni glavosječa intelektualaca Šuvar, jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća Tito, i pisac Krleža koji je mnogo više fascinirao (čitaj: prijetio) svojom nihilističkom ljevičarskom književnošću, agresivnom i nametljivom, i nedodirljivošću u vrijeme nepodnošljive crvene diktature nego što se čitateljstvu svidio talentom. Takav Šerbedžija može biti “dvostruki izdajnik” (za Beograd i Zagreb) ne po svojim političkim opredjeljenjima nego po nedostaku vlastite osobnosti i morala.

Božo Petrov i Andrej Plenković Milan Ivkošić Jesu li HDZ i Most još jednom prekrižili i hrvatsku suverenost i gospodarski pojas? Željko Glasnović Milan Ivkošić Udara se po ratnom heroju Glasnoviću, a kad ljevičari slave četnika Dražu, onda je to demokracija!? 07.06.2014., Iblerov trg 9, Zagreb - Prije samog glasovanja na Glavnom odboru SDP-a premijer Zoran Milanovic i bivsi ministar financija Slavko Linic potrazili su osvjezenje u kaficu stranke.  Photo: Milan Ivkošić Gdje je nestao Milanović? U nebrizi kakvu je imao i prema SDP-u i prema državi

Nedjelja 4. prosinca

Kad će se priznati istina o ustašama i Jasenovcu?

U povodu spomen-ploče poginulim borcima HOS-a u Jasenovcu među ostalim je napisano: “U Hrvatskoj i vlast i opozicija šute o ploči s natpisom ‘Za dom spremni’...” Valjda je i vlasti i opoziciji dosadilo stalno natezanje između uvijek istih Srba i jugonostalgičara (Pupovac, Pusić, Vulin...) s jedne i nekoliko “provokatora” s druge strane (HOS, izdvojene skupine navijača, pojedinci...) Osim toga, riječi “Za dom spremni” nalaze se na službenom znaku HOS-a, koji nikad nije zabranjen. One su značenjem nedužne i nisu se njima u NDH služili samo ustaški zločinci nego i hrabri i časni hrvatski vojnici, koji sa zločinima nisu imali veze. Ivan Meštrović u svojim sjećanjima piše kako je u zatvoru u NDH ustaški policijski činovnik, popisujući zatvorenike i saznavši da je pred njim Meštrović, rekao: “Jebem im ja takvu slobodnu Hrvatsku u kojoj se zatvara najbolje Hrvate”, te malo poslije: “Znate, da vas pravi Hrvati nisu zatvorili niti će to ikada učiniti”. Kad jugoljevičari priznaju da je većina ustaša bila takva, da su popisi stradalih u Jasenovcu krivotvoreni, da je žrtava bilo neusporedivo manje od službenog broja, što nepobitno dokazuje Srbin Igor Vukić, te da taj logor ni izdaleka nije bio onakav kakvim ga prikazuju – tek tada će biti uvjerljivi u osudi ustaških pozdrava i znakova. A to će biti na sveto nigdarjevo.

Ponedjeljak 5. prosinca

Bolesna mašta filmske industrije siluje svijet

Priznanje filmskog redatelja Bernarda Bertoluccija da su se on i Marlon Brando dogovorili da prije snimanja glasovitog filma “Posljednji tango u Parizu” glumici Mariji Schneider prešute predviđenu scenu silovanja “jer nije htio da taj trenutak odglumi nego da zaista osjeti bijes i poniženje” govori o općoj bešćutnosti i nemoralnosti filmske industrije. Ta industrija hlepi za ljudskim tragedijama i za čovjekovim zlom, a kada ih nema, sama ih proizvodi ili izmišlja. Izmišljotina su puni i ljevičarski hrvatski filmovi o Domovinskom ratu, pa je tako, na primjer, scena u kojoj hrvatski vojnik mokri po srpskom zarobljeniku u filmu “Svjedoci” mogla nastati samo u bolesnoj mašti u radionici “Brešan i sin” koja se hrani mržnjom prema Hrvatima. Slava, novac, destrukcija gledateljske psihe, svjetonazorski teror, nasilje i seks, podilaženje najnižim strastima, promidžba političkih, šovinističkih, rasnih... mitova, spektakli i crveni tepisi na kojima filmska božanstva svojim samoljubljem ismijavaju čovječanstvo na čijim se nesrećama bogate – to su Bertolucci, Brando, Hollywood i manje-više sva filmska industrija koja siluje svijet kao što je silovana Marija Schneider.

Utorak 6. prosinca

Jurišaju na zagrebačkog gradonačelnika kao djeca

Traje juriš na Milana Bandića! Zagrebački HDZ s Andrijom Mikulićem na čelu najavio je da će rušiti gradski proračun za iduću godinu, pa tako i Bandića, kako bi se za gradonačelnika kandidirao kao običan građanin, a ne kao prvi čovjek metropole koji raspolaže sa 7,5 milijardi kuna proračuna. U juriš se uključio i SDP, koji će također rušiti proračun, i koji će, ne bude li imao svoga kandidata, u dogovoru s HNS-om poduprijeti Anku Mrak Taritaš ne bi li pobijedila nepobjedivog Hercegovca. Dakle, i slijeva i zdesna ide se pučistički, urotnički, slabljenjem protivnika uoči izbora i udruživanjem, na koje stranke nagovaraju i jednako protubandićevski i pristrani mediji. Umjesto nekom dobrom politikom i programom te kandidatom koji bi bio takmac za pobjedu.

U anketama je Bandić poprilično daleko ispred svih, a tako će i ostati jer mu se protivnici i ne trude da ih pridobiju nego energiju, vrijeme i ugled gube tako što mu kao djeca podmeću nogu. Koji nedostatak inteligencije u dvije najveće stranke, HDZ-u i SDP-u – nastoje mu nauditi svojim slabostima! Šteta, jer vrijeme je da Bandić ode, ali nema tko doći.

Srijeda 7. prosinca

Severina, Šuker, Mamić i sluganstvo Beogradu

Pjevačica Severina nanizala je u svojoj biografiji bisernu ogrlicu – u porniću ju je gledala cijela Hrvatska i okolica, izviždalo ju je 30.000 gledatelja na Poljudu uoči utakmice Hrvatska – Brazil, njezina je sestra s ogorčenjem pričala o “estradnom cirkusu” na njezinu vjenčanju i povezivala ga sa srpskom agresijom, a na koncertu u Kragujevcu pjevačica je u jednoj pjesmi proširila refren te pjevala “Dalmatinka, Srbijanka”. Tu “Srbijanku” je na SP u Brazil vodio Davor Šuker, a dok se s njome tamo zabavljao usput je vodio brigu o reprezentaciji rugajući se igračima da mogu pobijediti samo na PlayStationu. Šuker, u Njemačkoj osuđen zbog krađe zlatnika u zrakoplovu, s Mamićem i Vrbanovićem, koje čeka suđenje zbog više od 100 milijuna kuna maznutih Dinamu, upravlja HNS-om iz kojeg je upravo stiglo veselo priopćenje. I HNS priprema vjenčanje sa Srbima i kurvanje u cijeloj regiji, to jest s braćom iz komšiluka osniva regionalnu ligu za mlade nogometaše i nogometašice. Tako grabežljivosti, kriminalu, pornografiji, sluganstvu Beogradu... žele dodati razbijene navijačke glave. Da zatvore krug nezapamćenog sramoćenja i izdaje nacije!

Četvrtak 8. prosinca

Tko o čemu, Neda Ritz o adventskom vijencu?!

Normalno je što novinarki Nedi Ritz, kako mediji izvještavaju sa sjednice Programskog vijeća HRT-a, smeta što na stolu u vrijeme Dnevnika i vijesti na HTV-u kao ukras stoji adventski vijenac. Jer, ona je na toj televiziji cvala u komunizmu, u vrijeme kad ne samo da nije bilo adventskog vijenca nego nije bilo ni riječi o Božiću i Uskrsu, ni o vjeri i vjernicima, kad su boljševici na TV-u devet desetina hrvatskog stanovništva zakidali prešućujući njihovu najbitniju duhovnu dimenziju.

Naravno, nikad joj to nije smetalo, kao ni to što među njezinim kolegama gotovo i nije bilo vjernika, što su ateizam i članstvo u Savezu komunista bili uvjet i za posao i za napredovanje. Ta ideološka selekcija, u biti ista kao i ona koja je isključivala Židove u Hitlerovoj Njemačkoj ili Crnce u Americi, njezino je istinsko nasljeđe. Da ima obraza, nikad ne bi spominjala adventski vijenac a s dolaskom demokracije otišla bi iz novinarstva i više u zgradu HRT-a ne bi ušla.

Petak 9. prosinca

“Radničkom klasom” pokrivali se i zločini, ali...

Radničke klase u Hrvatskoj više nema, iščezla je “iz svijesti stotina tisuća Hrvata, koji zapravo pogrešno misle da pripadaju srednjoj klasi”, ustvrdile su dvije antropologinje, Tea Škokić i Sanja

Potkonjak. Ne treba žaliti što je nestao pojam “radnička klasa”, jer nijedan drugi nije “pokrivao” toliko zločina.

Hitlerova nacistička stranka u Njemačkoj počela je kao radnička te je skrivila smrt desetaka milijuna ljudi, a ništa manje okrutni nisu bili veliki vođe “radničke klase” Lenjin, Staljin, Tito, Mao Ce Tung, Ceausescu, Pol Pot, Kim Il Sung i podosta drugih u čijim je režimima bilo još više žrtava. Unatoč tome, demokraciji u Hrvatskoj nimalo ne služi na čast što je “radnička klasa” u socijalizmu bila mnogo zaštićenija, što je bilo neusporedivo manje nezaposlenih i onih koji rade ali ne primaju plaću, što se lakše dolazilo do stana, a bešćutnog izbacivanja na ulicu u ovrhama i nije bilo. Zločini koju su pravljeni u ime “radničke klase” ne mogu biti nikakva izlika onima koji ih danas prave nad njom.

>>Đapić najavio referendum o pozdravu Za dom spremni

>>Grb HOS-a sa ‘Za dom spremni’ registriran u državnom uredu

Mala škola financija
Edukativni projekt
Učenici, prijavite se na nagradni natječaj i osvojite 15 tisuća kuna za svoju školu

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.