Premium Povodom lansiranja novog portala, Vecernji.hr svim čitateljima daruje mjesec dana besplatnog Premium sadržaja!
Naslovnica Premium Analize i intervjui

Europska unija s više brzina Hrvatsku bi gurnula natrag na Balkan

Razlika između zemalja iz posljednjeg kruga Unije, među kojima je i Hrvatska, i zemalja kandidatkinja koje sada nemaju tako blisku perspektivu ulaska u EU, poput Srbije i BiH, zasigurno je manja nego razlika između tih kandidatkinja i članica jezgre EU poput Njemačke
Objava 15. ožujka 2017. 0 komentara 4450 prikaza
EU
Foto: Reuters/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/4

Pisci europskih deklaracija imaju ovih dana gotovo nemoguć zadatak. Posljednji put kad se pisala deklaracija na ovako okruglu obljetnicu osnivanja Europske ekonomske zajednice EU, tj. obljetnicu Rimskih ugovora potpisanih 1957., Europska unija i cijeli svijet izgledali su sasvim drukčije. Deklaracija u povodu 50. obljetnice Rimskih ugovora, napisana i usvojena 2007. – dakle, prije sloma Lehman Brothersa i globalne krize, prije dužničke krize u Grčkoj i egzistencijalne krize eurozone, prije ratova u Libiji, Siriji i Ukrajini, prije nego što je seoba naroda gotovo biblijskih razmjera nagrizla Schengensku zonu bez granica, prije britanskog referenduma o izlasku iz EU... – u prvoj je rečenici zadovoljno proglasila kako je napokon ispunjena stoljetna ideja Europe kao nade da će doći dan kad će kontinent živjeti u miru i razumijevanju, i napredovati zahvaljujući “osjećaju zajedništva koje prevladava sve različitosti”.

“Mi, građani Europske unije, ujedinili smo se kako bi nam bilo bolje”, proglasila je deklaracija u povodu 50. obljetnice Rimskih ugovora, usvojena 25. ožujka 2007. godine u Berlinu. “Jer mi znamo da je Europa naša zajednička budućnost”, zaključila je.

– Da mi je netko tada, ili prije samo 5 godina, rekao da će koncept slobodnog kretanja ljudi i roba pretvoriti u koncept gradnje zidova, ograda i granica unutar EU, rekao bih mu da je to neokomunistička propaganda. A danas to imamo. Imamo raspad dosadašnjeg sustava EU – kaže filozof i politički analitičar Žarko Puhovski.

Upravo zbog tog raspada svega najvrednijeg što je EU dosad mislio da je postigao pisci deklaracije u povodu 60. obljetnice Rimskih ugovora imaju gotovo nemoguć zadatak.

Ta deklaracija, čiji je nacrt pripremljen u grubim crtama, ali se na njemu i dalje intenzivno radi, trebala bi biti usvojena 25. ožujka 2017. na neformalnom summitu u Rimu. I trebala bi odražavati dvije stvari. Prvo, očekuje se da naglasi sve vrijednosti koje je veliki projekt europskih integracija, danas poznat pod imenom EU, stvorio u posljednjih 60 godina. I drugo, deklaracija bi trebala biti i svojevrsni “rodni list” nove EU, sasvim novog puta i novog smisla koji 27 država članica žele pronaći i njime kročiti nakon izlaska Velike Britanije iz članstva.

Pisci deklaracije kao šjor Keko

Prvi dio zadatka je gotovo nemoguć jer sva velika postignuća EU danas leže ozlijeđena na zemlji (neka lakše, neka teže, a neka s ozljedama opasnim po život). Euro kao jedinstvena valuta nesumnjivo jest jedno od postignuća. No, može li ga se u rimskoj deklaraciji istaknuti kao nepovratno postignuće ako znamo da se prije samo godinu i pol, prvi put u povijesti, jednoj članici (Grčkoj) formalno, na papiru, otvoreno prijetilo izbacivanjem iz eurozone (Nijemci su tada predložili da Grčka uzme petogodišnji “time-out” izvan eurozone)?

Bezgranični prostor kojim se nesmetano odvija promet ljudi, roba i usluga također je, bez ikakve sumnje, ideal koji je ostvaren u Europskoj uniji. No, može li ga se u rimskoj deklaraciji istaknuti kao najveće postignuće ako znamo da privremene kontrole na graničnim prijelazima između niza zemalja unutar Schengenske zone, uvedene na vrhuncu migrantske krize u jesen 2015., i dalje stoje, s mogućnošću da iz privremenog statusa prijeđu u trajni?

Dva najveća postignuća EU, bezgranična zona i monetarna unija, privremeno su suspendirana. Ne u cijelosti, ali na dovoljno velikom broju kritičnih mjesta da ih se ne može baš tako neupitno spomenuti u rimskoj deklaraciji kao postignuća s kojima će se svi složiti.

Pisci rimske deklaracije, koji imaju projektni zadatak navesti koje su najljepše stvari u EU, mora da se osjećaju kao šjor Keko u Velom mistu: vjerojatno bi najradije u rimskoj deklaraciji naveli da u EU “jema puno lipi’ stvari, ma i’ ne smin kazat’”.

Dvije brzine opet nude zavjesu, ovaj put nije željezna, nego svilena

Bugarski zastupnik u Europskom parlamentu Petar Kurumbašev

Jedna od “lipih stvari” u proteklih 60 godina projekta europskih integracija je i proširenje EU. Španjolska i Portugal su se nakon skoro 40 godina relativne izoliranosti pod autoritarnim režimima vratili Europi upravo zahvaljujući najprije perspektivi članstva, a onda i samom članstvu u Europskoj zajednici. Veliko proširenje EU na istok 1. svibnja 2004., od Baltičkog do slovenskog komadića Jadranskog mora, bio je povijesni trenutak. Baš kao što je i proširenje 2013. bio povijesni trenutak za Hrvatsku, koja je imala osjećaj da se vraća onamo gdje pripada, u obitelj najrazvijenijih europskih naroda. Ali danas baš i nema apetita za spominjanje proširenja EU kao najvećeg postignuća jer upravo su učinci proširenja, kroz pomalo izobličeno prezentirane priče o poljskim vodoinstalaterima i rumunjskim ili bugarskim socijalnim turistima, nagnali velik broj Britanaca da na referendumu odaberu izlazak iz EU. A ni ideja o daljnjem proširenju Unije nije ideja koju europski političari, izloženi napadima populista i protestnih pokreta, žele ili mogu prodati svojim biračima.

Rimska deklaracija, dakle, u dijelu u kojem se osvrće na proteklih 60 godina treba naglasiti postignuća koja će svakom prosječnom Europljaninu odmah “na prvu” zazvučati kao poprilično uvjerljiv dokaz da EU ipak ostavlja neizbrisivo pozitivan trag, i to treba učiniti tako da ta postignuća ne izgledaju uzdrmana događajima “u ovom strašnom času” (da posudimo naslov jedne zbirke hrvatske ratne lirike).

U smjeru federacije?

A kako stoje stvari oko drugog dijela projektnog zadatka rimske deklaracije? U drugom dijelu zadatak je još teži: kako u tekstu deklaracije trasirati put novog razvoja EU nakon povijesne prekretnice u kojoj jedna članica, prvi put u povijesti, iz nje izlazi?

U Bijeloj knjizi o budućnosti Europe, Europska je komisija predložila pet scenarija, pet različitih putova kojima bi Unija s 27 članica mogla krenuti dalje s te prekretnice. Scenariji ukratko glase ovako: (1) EU ide dalje kao dosad, ne odustaje od postojećeg smjera; (2) EU smanjuje ambicije i ne bavi se nikakvom drugom zajedničkom politikom osim regulacijom jedinstvenog tržišta; (3) stvara se EU s više brzina, gdje voljnije ili sposobnije članice idu brže u integriranju, a one koje to ne žele ili ne mogu pratiti ostaju u nekoj sporijoj brzini integracije; (4) EU se bavi manjim brojem tema i politika, ali to čini učinkovitije; (5) svih 27 članica čini puno više nego dosad tako što produbljuje Uniju u smjeru federacije.

Jedinstvo ili Višebrzinac?

Stav njemačke i francuske vlade (premda obje zemlje mogu promijeniti vlade na izborima ove godine) jest da treba ići u smjeru scenarija broj 3. Signali podrške tom scenariju o višebrzinskoj EU stižu i iz Italije i iz zemalja Beneluksa. Belgija, Nizozemska i Luksemburg u nedavnoj su zajedničkoj izjavi predložile “različite putove integracije i pojačane suradnje” između članica EU. Time su praktički sve osnivačice EU, koje su prije 60 godina bile potpisnice Rimskih ugovora, sugerirale da žele da se EU pretvori u uniju različitih brzina i koncentričnih krugova.

Za neke od tih zemalja to je način da u EU ostvare ono što žele bez straha da će im neka druga država uložiti veto na te planove. Tko danas prijeti vetom, sutra bi bio jednostavno isključen iz planova, a države koje žele te planove išle bi dalje same u njihovo ostvarenje.

– Gledano sa stajališta cijele EU, to bi značilo abdikaciju principa unapređenja cijelog teritorija. A gledano s našeg, hrvatskog stajališta, takav scenarij bi nas ponovno gurnuo u poziciju nekakvog predziđa Unije – smatra Žarko Puhovski. Hrvatska bi bila gurnuta natrag prema Balkanu jer bi razlika između zemalja iz posljednjeg kruga Unije i zemalja kandidatkinja koje sada nemaju tako blisku perspektivu ulaska u EU, poput Srbije ili Bosne i Hercegovine, bila zasigurno manja nego razlika između tih kandidatkinja i članica jezgre EU poput Njemačke.

Bugarski zastupnik u Europskom parlamentu Petar Kurumbašev usporedio je ideju o višebrzinskoj EU s aparthejdom tj. segregacijom.

– Ne nude nam, doduše, željeznu zavjesu, nego svilenu – rekao je Kurumbašev. Ali zavjesa bi ipak bila zavjesa.

merkel, hollande, Rajoy, Gentiloni Summit Europske unije I Nutella je u EU već u dvije brzine Ivan Jakovčić UPOZORENJE 'Balkanu prijeti eksplozija, a EU ne reagira'

Sama činjenica da institucije EU predlažu, a da države poput Njemačke i Francuske odmah daju podršku ideji da se EU dalje integrira različitim brzinama za različite države članice predstavlja veliku promjenu u odnosu na sve dosad viđeno. Istina, i dosad se razmišljalo o različitim brzinama integracije, i dosad su neke članice bile dublje integrirane u eurozoni ili Schengenu, a neke nisu, no ovaj put je drukčije. Jer, proklamirani smisao EU ne bi više bilo toliko odlučno kretanje prema “sve tješnje povezanoj Uniji među narodima Europe” (što je zapisano od 1957. u preambuli temeljnog ugovora), nego bi smisao EU bio u različitim razredima članstva, a to bi moglo produbiti podjele.

– Na scenarij o EU u više brzina ne bi trebalo gledati kao na cilj, nego kao na upozorenje. To je upozorenje za sve nas – rekao je jedan visokopozicionirani dužnosnik EU na brifingu za novinare u Bruxellesu koji je držao pod uvjetom anonimnosti. – Ako se u Rimu treba roditi novo dijete, ime bi mu trebalo biti Jedinstvo, a ne Višebrzinac – dodao je.

Odgoda do prosinca

Ipak, u rimskoj deklaraciji, koja se usvaja 25. ožujka, ne treba očekivati konačan odgovor na pitanje kojim putem EU s 27 članica kreće dalje, koji od pet ponuđenih scenarija (ili neki sasvim šesti) odabire. Vjerojatnije je da će se u rimskoj deklaraciji zaista naglašavati zajedništvo i spremnost očuvanja jedinstva EU27 nakon izlaska Velike Britanije, a da će se potom rasprava o scenarijima budućeg razvoja nastaviti do kraja godine i kulminirati konkretnijim zaključkom na Europskom vijeću u prosincu.

Za hrvatskog premijera Andreja Plenkovića deklaracija koja će biti usvojena 25. ožujka u Rimu mora biti poticaj za nastavak djelovanja europskog projekta.

– Jer to je dio svijeta kojem pripadamo i čijim temeljnim načelima i politikama želimo davati svoj doprinos. S punim uvjerenjem da to radimo u nacionalnom interesu Hrvatske i svih naših ljudi – kaže Plenković.

>> Je li Europska unija zaboravila Balkan?

>> Što je Mogherini čelnicima država EU na večeri govorila o Balkanu?

Pet scenarija predloženih u Bijeloj knjizi o budućnosti Europe

1. Istim smjerom kao i dosad

EU s 27 članica nastavio bi dalje kao i dosad: prioriteti europske politike bili bi redovito osvježavani, problemi rješavani kako se budu pojavljivali, a novi EU propisi predlagani u skladu s prioritetima i problemima

2. Jedinstveno tržište i ništa više

EU bi odustao od promoviranja demokratskih vrijednosti, vladavine prava i solidarnosti te bi se bavio samo reguliranjem jedinstvenog tržišta. Bio bi velika, ali ipak obična zona slobodne trgovine. Jean-Claude Juncker protivi se tom scenariju

3. Različite brzine za različite članice

EU bi se pretvorila u zajednicu u kojoj neke države idu brže u integraciju, neke sporije, a neke u svemu tome uopće ne sudjeluju. ‘Koalicija voljnih’ članica mogla bi, primjerice, stvoriti fiskalnu ili obrambenu uniju bez onih koje to ne žele, a koje sada to mogu zaustaviti vetom

4. EU čini manje, ali učinkovitije

Radi se precizna podjela između onoga što je odgovornost nacionalnih vlada i onoga čime se bavi EU. Nacionalne vlade više ne prebacuju krivnju na EU za nešto što same nisu napravile. U onom manjem broju politika kojima se zaista bavi, EU radi učinkovitije

5. Punom parom naprijed

Svih 27 država članica odlučuje prenijeti veće ovlasti na EU i krenuti brže i dublje u daljnju integraciju. Bio bi to hod prema Europskoj uniji kao federaciji, a ne više zajednici suverenih država     

Najvažniji događaji u povijesti europske zajednice

1957. - Rimskim ugovorom utemeljena je Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom) 

1961. - Velika Britanija predaje zahtjev za pristupanje Zajednici, što Francuska blokira 1963., a Britanija ponavlja zahtjev 1967. i ulazi 1973.

1974. - Lideri država EEZ odlučuju triput godišnje održavati sastanke na vrhu (Europsko vijeće). Dogovaraju i izravne izbore za Europarlament

1981. - Grčka postaje 10. članica Europske zajednice, a pet godina kasnije Španjolska i Portugal ulaze u punopravno članstvo

1986. - Potpisuje se ugovor o stvaranju jedinstvenog tržišta do 1992. godine, dogovara se službeni izgled europske zastave

1995. - Schengenski sporazum ukida granične prijelaze između Belgije, Francuske, Njemačke, Luksemburga, Portugala i Španjolske

1997. - Amsterdamskim sporazumom počinje se uvoditi zajednička vanjska i sigurnosna politika Europske unije

2000. - Europsko vijeće prvi put zasjeda izvan granica EU, u Zagrebu. Taj je summit prekretnica u odnosima država bivše Jugoslavije i EU

2002. - Euro postaje službena valuta u 12 država Europske unije. Nema više njemačke marke, francuskog franka, talijanske lire...

2004. - Deset zemalja ulaze u EU, što je najveće proširenje dotad. Hrvatska dobiva status kandidata i uvjetovani datum početka pregovora

2007. - Ulazak Bugarske i Rumunjske. Umjesto Ustava koji je pao na referendumu u Francuskoj i Nizozemskoj, potpisuje se Lisabonski ugovor

2013. - Hrvatska postaje punopravna članica EU. Velika Britanija najavljuje da će raspisati referendum o izlasku iz EU

2015. - Eurozona se zamalo raspala zbog Grčke, a Schengen zbog migrantske krize. U lipnju 2016. Britanci odlučuju izaći iz EU

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message