Jakov Bienenfeld, poduzetnik i član Židovske općine, za Večernji otkriva kako je njegova tvrtka po nalogu Franje Tuđmana napravila popis stanovništva cijele Jugoslavije s izuzetkom Makedonije. Ti mi podaci trebaju jučer - rekao je tada predsjednik Franjo Tuđman. Popis je na kraju završen za 32 dana.
– Jaša, to je jedna stranica brojeva koju ja trebam. Dostavite mi je na stol – rekao je 1991. godine Franjo Tuđman Jakovu Bienenfeldu.
Bilo je to početkom 90-ih. Bienenfeld je i prije tih godina bio među prvima u zemlji koji je otvorio tvrtku za unos kompjutorskih podataka na bušenim karticama, Vip Data, koja će s vremenom prerasti u respektabilan informatički biznis sa 60 zaposlenika. Bio je i dobar Tuđmanov prijatelj. Neovisno o odnosu njih dvojice, to je bio samo posao koji je predsjednik naručio – trebao mu je popis stanovnika. Svih! Koliko god da ih ima, po dobi, spolu, nacionalnosti...
– Kada vam to treba? – pitao je Bienefeld.
– Jučer je trebalo – odgovorio je Tuđman i za njega je razgovor bio završen.
Tih godina, a tadašnja se informatika nije mogla usporediti s današnjom, popis stanovništva Jugoslavije, bez stanovnika Makedonije, završen je za 32 dana! Nakon naručena Tuđmanovog popisa rađena su još dva, onaj iz 2001. i ovaj nedavno predstavljen. A u dobu puno razvijenije tehnologije Zavodu za statistiku trebalo je godinu i devet mjeseci da prebroji, po istim kriterijima kao i 90-ih, hrvatske građane i zaključi kako nas je samo 4,284.889. Apsurd je tim veći što su za rezultate zadnjeg popisa statističari nešto prije objave bili upregnuti u tri smjene.
Dvadeset i dvije godine nakon što je na Tuđmanov stol dostavio rezultate popisa koje je tadašnji tim pročešljao čak dva puta, sjedimo s poduzetnikom i članom Židovske općine Jakovom Bienenfeldom.
Predugo smo čekali rezultate popisa stanovništva. Kako vi to komentirate?
Mi smo popis stanovništva odradili za 32 dana uza sve provjere i najvažnije podatke dostavili predsjedniku. To što se dogodilo s ovim popisom, jednostavno je presmiješno. Da nije tako, bilo bi tragično! I što je najgore, nema baš nikakva opravdanja za toliko čekanje.
Vrijeme kad ste vi radili popis nije bilo nimalo lako?
Da, u Zagrebu je tada vladala psihoza rata. U toj atmosferi vi radite popis stanovništva i prebrojavate građane po nacionalnosti i vjeri. U to si vrijeme svi imamo što reći. Dakle, situacija je bila vrlo osjetljiva. Ipak, moram priznati, popis stanovništva tada je za Hrvatsku bila dvostruko pametna odluka. Prvo, radio ga je privatnik, dakle ja, naravno, u tijesnoj suradnji sa Zavodom za statistiku. Međutim moje podrijetlo, dakle to što sam Židov, to što sam član Židovske općine, cijeloj je priči dalo jednu težinu.
Tuđman vam je na pitanje kada trebate dostaviti rezultate odgovorio “jučer”. Što ste vi na to rekli?
Rekao sam: “Predsjedniče, dajte mi pola sata.” Tada sam se čuo s Marijanom Gredeljom, ondašnjim šefom Računskog centra Zavoda za statistiku, i konstatirali smo da popis stanovništva, prema zadanim kriterijima, možemo napraviti za mjesec dana. Pazite sad ovo, mi smo cijelu obradu podataka napravili dva puta.
Zašto?
Dokumente smo propustili jedanput, ali prema kriterijima koji su nama trebali. Dob, religija, nacionalnost i lokalitet. Dakle, bez priče o kućanstvima. Dali smo kompletnu nacionalnu strukturu, vjeroispovijest, prebivalište. Rekao bih, 99 posto ovoga što je sad stavljeno javnosti na raspolaganje, mi smo odradili za 32 dana. Dakle, velik i častan posao u ekstremno kratkom roku. Pritom je tehnologija s kojom smo radili neusporediva s ovom današnjom, a o kvaliteti skeniranja dokumenta i brzini računala koja su nama tada bila dostupna da i ne govorim.
Nakon objave rezultata nastala je prava novinarska strka oko toga tko je sve radio na popisu. Što se zapravo događalo?
Ja sam tada, na intervenciju Žarka Kraljevića, zaposlio na tome poslu kćer Veljka Kneževića. Kad smo objavili rezultate popisa stanovništva, nastala je prava strka. Svi su novinari pohitali Mati Graniću. Ja sam tada nazvao Granića i rekao mu da svima kaže kako smo mi jedna vrlo demokratična nacija: popisivao je Židov, a radila je kći Veljka Kneževića, budućeg veleposlanika Srbije u Hrvatskoj. Mogu vam reći da nam je to bio veliki plus i s tim smo argumentom zatvorili sva usta.
Koliko ste zaradili tim poslom?
Radio sam područje cijele bivše Jugoslavije, osim Makedonije. Hrvatsku je to u tome trenutku, barem onaj dio posla koji sam ja morao odraditi nakon što su s terena stigli papiri, koštalo, ako kažem današnjih milijun eura, puno sam rekao.
Kako komentirate izgovore zbog kojih su se novi rezultati tako dugo čekali?
Strašno ih je slušati. Mogu dopustiti da to prošloj vladi nije bilo zanimljivo, možda im ti podaci nisu bili od nekog značenja, u to neću ulaziti. Neću komentirati ni zašto Vlada nije odobrila novac, no tražiti izgovor zašto obrada popisa nije napravljena nakon gotovo dvije godine, za što su prije trebala 32 dana, tako je deplasirano. Za to ne postoji objašnjenje.
Kakvi su bili rezultati vašeg popisa?
Bilo je nešto više od 18 milijuna stanovnika na cijelome području.
Jesu li rezultati očekivani?
Jesu. Da je netko od demografa i bez popisa bio zamoljen da prokomentira koliko je stanovnika, mislim da ne bi puno pogriješio. Čak i napamet bi bio vrlo blizu rezultatima.
Židovima se izjasnilo 536 građana. To je porast u odnosu na prošle godine?
Da, na posljednjem ih je popisu bilo 480. Hrvatska židovska zajednica priznaje one čiji je samo jedan roditelj Židov. Dakle, ne mora se odrediti isključivo po majci, kao u Izraelu. Smatram da u Zagrebu živi 2000 Židova, a u cijeloj Hrvatskoj otprilike 4000. Ne izjašnjavaju se iz vlastite nesigurnosti, ne žele se izdvajati iz okoline. Sigurno je da strah od antisemitizama nije tomu razlog.
>> U Hrvatskoj boravi 22.527 stranaca, i treća su ‘manjina’
da su popisivali i broj tvornica i drugih proizvodnih pogona utvrdili bi da ih je vise nego radno sposobnog stanovnistva...a sada....smo svi u bananii,najskromnije receno...