Najveće odstupanje od postavljene zadaće prvog dana Oluje imale su postrojbe Zbornog područja (ZP) Zagreb, jer zapovjednik general-bojnik Ivan Basarac nije postupio po direktivi načelnika Glavnog stožera HV-a. Umjesto da Petrinju napada obuhvatno, zapovjeđenim smjerom Mošćenica – Češko Selo – Petrinja, Basarac je snagama 2. gardijske brigade i postrojbama taktičke skupine zapovjedio da na grad krenu izravno, krećući se uz komunikaciju Sisak – Petrinja. Taj smjeli manevar poduzeo je kako bi brzo oslobodio Petrinju i onemogućio neprijateljsko topništvo da tuče po Sisku. No neprijateljske snage 31. pješačke brigade iz 39. korpusa Srpske vojske krajine (SVK) u Petrinji bile su dobro pripremljene za zaustavljanje frontalnog napada i njezini protutenkovski topovi uništili su nekoliko tenkova HV-a na prilazu gradu te spriječili napredovanje pješaštva.
Tom prigodom poginuo je i pukovnik Predrag Matanović. Na smjeru napada Bijela cesta – Rimsko vrelo neprijatelj je zaustavio 57. brigadu HV-a nanijevši joj znatne gubitke. Tada je poginuo i zapovjednik brigade bojnik Stjepan Grgac. Isto se dogodilo i na pomoćnom smjeru napada Sunja – selo Mrčaj – Kostajnica, kad su zaustavljene 103. i 151. brigada HV-a te 17. domobranska pukovnija.
Neprijateljski protunapad
Na pomoćnom smjeru napada selo Brkiševina – selo Viduševac – Glina 20. domobranska pukovnija i 153. brigada započele su napad nasilnim prelaskom rijeke Kupe, ali ih je dočekao dobro utvrđeni neprijatelj na drugoj strani rijeke i nanio im gubitke. Nakon što su ovladale manjim mostobranom na suprotnoj strani, hrvatske su postrojbe zaustavljene. Na tom bojištu ni drugog dana Oluje nije bilo znatnijeg pomaka. Unatoč gubicima te jakoj neprijateljskoj obrani, 2. gardijska brigada s taktičkom skupinom nastavila je napad prema Petrinji. Uvođenjem tenkovske postrojbe i pješaštva neprijatelj je krenuo u protunapad. Gubici 2. gardijske brigade s postrojbama taktičke skupine bili su zabrinjavajući pa su joj u pomoć stigle postrojbe Specijalne policije MUP-a. Zajedničkim snagama uspjeli su odbiti protunapad neprijatelja.
Zbog zastoja i velikih gubitaka u ljudstvu i tehnici, general Basarac doveo je u pitanje provedbu Oluje pa je predsjednik Tuđman zapovjedio da se iz Đakova hitno premjesti general-pukovnik Petar Stipetić, kojeg je imenovao zapovjednikom sjevernog sektora bojišta. Stipetić je na bojište stigao uvečer 5. kolovoza 1995. i odmah uspostavio učinkovito vođenje i zapovijedanje, nakon čega su polučeni prvi uspjesi protiv 39. korpusa SVK.
Nakon reorganizacije hrvatske su postrojbe, pod novim zapovjedništvom, rano ujutro 6. kolovoza započele napad te oslobodile Petrinju i Kostajnicu, a uvečer i Glinu. Reorganizirane snage sa sunjskog područja prisilile su SVK na povlačenje prema Kostajnici, a 5. korpus Armije BiH probijao se iz bihaćke enklave prema Žirovcu te srpskoga generala Tarbuka prisilio da uporabi 33. pješačku brigadu SVK, jedinu pričuvnu postrojbu koju je imao, kako bi blokirao prodor u pozadinu 39. korpusa. Bez te pričuve SVK nije mogao zaustaviti daljnji prodor snaga ZP-a Zagreb. Ukidanjem taktičke skupine, čiji je nositelj bila 2. gardijska brigada, ZP Zagreb dobio je udarnu snagu za prodor u dubinu neprijatelja. To je omogućilo potiskivanje neprijatelja, premještanje i povlačenje neprijateljskog topništva, čime je smanjena opasnost od nanošenja novih gubitaka snagama ZP-a Zagreb. Nakon uspješnog prodora hrvatske postrojbe angažirane na pomoćnim smjerovima napada ubrzale su tempo te presjekle komunikacije. To je onemogućilo ojačavanje druge crte obrane neprijatelja.
Dolazak Stipetića
General Stipetić i danas, nakon 20 godina, dobro se sjeća detalja oslobađanja Petrinje i toga dijela Hrvatske: „U pripremama za Oluju tijekom 1994. Tuđman je bio donio odluku da se izabere kadar koji će provesti operacije oslobađanja. U odabiru tog kadra došlo je do smjene dvojice zapovjednika, među kojima sam bio i ja. Smijenjen sam s mjesta zapovjednika ZP-a Zagreb, a Gabričević je smijenjen s mjesta zapovjednika ZP-a Gospić. Na moje mjesto došao je general Basarac, a Gabričevića je zamijenio Norac. Smjena na području Gospića dobro je prošla, a u ZP-u Zagreb dogodila se mala pomutnja i loša koordinacija. Mi Petrinju nikad nismo planirali zauzimati direktnim udarom, nego obuhvatom s dvije strane. Basarac je izmiješao već uvježbane jedinice i time poništio ono što se postiglo prijašnjim trenažama, a uveo je i neke nove pravce napada na koje nitko nije bio spreman. U prvom naletu na tim novim pravcima imali smo strahovite gubitke. Kad se dogodio zastoj, odlučeno je da se ja hitno vratim iz Đakova i preuzmem taj pravac. Nisam učinio ništa posebno. Zaustavio sam djelovanje preko Pokupskog, što je bilo vrlo nepovoljno za napredovanje. Jedan njihov puškomitraljez na dobrom položaju mogao je držati prikovanu cijelu našu satniju. Brigadu s tog područja prebacio sam na drugo područje. Održao sam sastanak s časnicima i dogovorili smo koordinirano djelovanje na Petrinju s malo izmijenjenim pravcima udara, ali s pojačanim jedinicama", objasnio je Stipetić.
Radi uspješnog završetka napada HV-a, izdana je zapovijed za nastavak bojnih djelovanja, ovladavanje cijelim područjem te izbijanje na državnu granicu do 18 sati 7. kolovoza 1995. Četvrtog dana Oluje, 7. kolovoza, neprijatelj nije pružao znatniji otpor, ali je Vojska RS-a s aerodroma u Banjoj Luci zrakoplovstvom napadala Kutinu, Viroviticu, Požegu i Županju. Snage HV-a i MUP-a nastavile su napad, posebno na Kordunu i u Lici.
Vlada RH donijela je odluku o prekidu borbenih djelovanja na Banovini. Snage ZP-a Zagreb stvorile su preduvjete za zarobljavanje neprijateljskog korpusa na Banovini. To se ubrzo i dogodilo. Sporazum o predaji 21. korpusa SVK potpisan je 8. kolovoza, a srpske su snage oružje položile 9. kolovoza.
Pa mislim da svi sve ne znamo - Prvo; govorim kao sudionik akcije koji je uživo bio u borbi kod Petrinje. General Basarac s nama je (2.gardijskom brigadom) završio djelovanja na Petrinji - uživo sudjelujući u borbenim djelovanjima - nije bio u IZM-u u Sisku (Izdvojenom zapovjednom mjestu) već je bio s nama vojnicima u proboju. Nadalje, general Stipetić je došao kad je borba za Petrinju već bila gotova (mi smo ušli u Petrinju prema zadanom pravcu) - nikakvih korekcija nismo imali -o čemu postoji i pisani trag i videozapis ulaska 2. gardijske brigade upravo s generalom Basarcom u Petrinju (pogledati cenzurirani od HRT videozapis o Predragu Matanoviću. Vezano za donji komentar - s generalom Basarcem sam sudjelovao na ratištu Istočne Slavonije (Vinkovci) gdje je bio zapovjednik 3 A gardijske brigade, na Bosanskoj Posavini,u Bljesku te je bio i zapovjednik 1Mimohoda OSRH na Jarunu - iskreno je nekorektno o ovom velikom hrvatskom generalu i domoljubu se ovako iživljavati i u smrti ga prozivati. S poštovanjem svima, Bojnik Matija C.