Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Banke i Hrvati: Ili će se država vratiti narodu ili će iz roblja provaliti pobuna

Jesu li nekad državne pa strancima prodane banke doista privatne? Jesu, na papiru. Ali stvarno nisu.
23. siječnja 2015. u 11:19 26 komentara 3538 prikaza
Trg bana Jelačića
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Slučaj franak povod je za pitanje – postoji li u ovoj zemlji za vlast i kapitalističke moćnike narod ili roblje? Možemo početi od izjave predsjednika uprave Privredne banke Zagreb Bože Prke po kojoj je odluka Vlade o jednogodišnjem zamrzavanju tečaja franka “čak protuustavna” jer je “eksproprijacija privatnog vlasništva”. No jesu li PBZ i druge nekad državne pa strancima prodane banke doista privatne? Jesu, po zakonima i na papiru. Ali stvarno nisu. U sanaciju tih banaka uloženo je narodnoga novca 87 milijardi kuna koje strani kupci nisu trebali vraćati. Kupili su ih za oko šest milijardi kuna, pa su tako na dobitku više od 80 milijardi kuna. Tih 80 milijardi narodu je oteto, ukradeno. Najgorljiviji zagovornici prodaje banaka bili su njihovi čelnici, među njima i Prka. Zašto? Zato što su tom prodajom u milijunskim iznosima unovčili svoje jeftino kupljene dionice, te u bankama ostali menadžeri s godišnjom zaradom od tri do pet milijuna kuna.

Svjesno, namjerno, planski, radi svoga osobnog bogaćenja poticali su prodaju tih banaka, baš nimalo ne mareći što su te banke desecima godina stvarali i na kraju sanirali hrvatski građani i hrvatsko gospodarstvo. Tom prodajom događa se najpodmukliji napad na hrvatski narod i hrvatsko gospodarstvo. Dakle, otima im se imetak koji su stvorili i s pomoću njega se potom nepovoljnim zajmovima za račun stranih gazda iscrpljuju sve do izbacivanja na ulicu. Kad Prka o Milanovićevoj odluci govori kao o “eksproprijaciji privatnog vlasništva” protivnoj Ustavu, on misli da Ustav treba zaštititi njegove milijune i milijarde profita koji on tom privatnom vlasništvu svojim menadžerstvom omogućuje. I na svoj je način u pravu: cijelo vrijeme od prodaje banaka i ostalih nacionalnih bogatstava interese inozemnih kupaca štite hrvatske vlasti Ustavom i zakonima koje donose.

Tako dolazimo do sudbonosnog zaključka: strani porobljivači Hrvatske ne bi to mogli biti bez hrvatskih političara i hrvatskog zakonodavstva. Inozemnim vlasnicima hrvatske banke, Plivu, telekomunikacije, Inu, Dukat, hotele i druge profitabilne tvrtke, iz vlastitih političkih i drugih interesa, zbog nedostatka elementarnog nacionalnog osjećaja i brige za svoju zemlju te iz servilnosti prema stranim središtima moći budzašto prodali su Zlatko Mateša, Ivica Račan, Dražen Budiša, Stjepan Mesić, Ivo Sanader i drugi političari iz njihovih timova, uz koristoljubive nagovore i praktične usluge Franje Lukovića, Božidara Prke, Željka Čovića, Jakše Barbića i drugih. Oni su donosili zakone i odluke te pravili planove i projekte prodaje nacionalnih bogatstava. Osim toga, dok strane banke građanima otimaju posljednju kunu iz džepa i izbacuju ih na ulicu, dotle, ne tržište nego upravo političari i zakoni te izostanak sankcioniranja hrvatskim tajkunima i svim poslodavcima omogućuju da radnike ne plaćaju, da im, uz mizerne plaće, ne uplaćuju doprinose za zdravstveno osiguranje i mirovinu, ili to čine u najmanjim iznosima, da im daju minimalac od kojega se ne može živjeti, i tako dalje.

Tako su se zapravo u porobljavanju hrvatskoga naroda ujedinili strani profiteri, njihovi hrvatski plaćenici, domaći tajkuni, vladajući političari, i lijevi i desni, a uvelike i mediji, pogotovo najmoćniji. Stoga je odgovor na pitanje s početka teksta – u Hrvatskoj za kapitaliste i vlast nema naroda, postoji samo roblje. Poslužimo se najjednostavnijim tumačem, Rječnikom hrvatskog jezika Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, po kojem je u glavnoj definiciji narod “narodnosna zajednica povezana zajedničkim imenom, kulturom, poviješću i sviješću”. Banke u Hrvatskoj, političari, tajkuni i građani nemaju gotovo ništa od toga zajedničko. Po definiciji istoga Rječnika rob je “pripadao vlasništvu gospodara, koji je imao pravo odlučivati i o njegovu životu”. Što će reći da će se dogoditi ovo – ili će neka buduća vlast morati vratiti Hrvatsku definiciji naroda, ili će iz roblja provaliti pobuna koja će to učiniti.

>> Orban Milanoviću: Ovako smo mi zaštitili svaki mađarski dom

>> Vlada razmišlja o zabrani financiranja stambenih kredita u svim stranim valutama

Branimir Johnny Štulić
bori se već 4 desetljeća
Javio se bijesan Branimir Johnny Štulić, traži više milijuna eura: 'Nanijeli ste mi neizmjernu štetu'
Hrvatski Telekom
UPRAVLJA S 516 E-PUNIONICA
Hrvatski Telekom: Predvodnik e-mobilnosti u regiji
  • greenvest:

    Ovo sa štampanjem Eura osiromašit će i izmusti narod u zemljama poput Hrvatske. Na zapadu se neće ništa spektakularno desiti jer će oni gubitke zbog inflacije nadoknađivati višim plaćama. A kod nas gdje je sve vezano za Euro neće biti ... prikaži još! viših plaća, bit će sve gore, a vrijednost Eura će padati. Samo naši političari to ne kuže. Primjer je Lalovac koji se veseli kao malo dijete umjesto da roni gorke suze zbog budućnosti.

  • mikrogrizzly:

    Krajnje zabrinjavajuće je što su i dužnosnici sadašnje i bivše Vlade RH bili i/ili ostali zaduženi u CHF paritetu i to ogromni iznosi. Dalić, koja sada dijeli mudrost iz ekonomskog sektora, ima po vlastitom priznanju kredit od 200 tisuća CHF. ... prikaži još! Lalovac, koji je na poziciji čelnog čovjeka financ. resora - također ima sličnu "kreditčinu" u CHF protuvrijednosti. Milanović je navodno "utekao" iz kredita u CHF, konverzijom - zainteresirani mogu googlanjem doći do detalja. Zaključno, ugrizli su i oni, koji sebe smatraju izvorom ekonomskih i/ili političkih mudrosti, u kredite u CHF protuvrijednosti kao som na trohaklericu. Gramzivost nema stranačkih boja! Tko je ulazio u takav kredit, morao je biti svjestan da će plutati, po sistemu ups&downs, na zloglasnoj valuti, tepaju joj valutno zlato. Ali je niska kamata učinila svoje u startu. Poslije CHF nema kajanja!

  • spoter:

    Uh situacija je komplicirana ,poziva se na građansku neposlušnost i revoluciju.Da kad nekima zagusti onda ajmo svi na ustanak a kad su uzimali te kredite smatrali su se pametnima i više prosvijetljenim od nekih običnih seljačića, nebih se htio naslađivat ... prikaži još!vat tuđom mukom pa mislim da treba nešto poduzeti ali što? Dali je prevedno da se recimo nekomu ko se naslađivo prije recimo pet šest ili više godina sad najednom oprašta ili dovodi u položaj da se ono njegovo naslađivanje na račun velike većine sad još i ozakoni tj da im se omogući povratak na nekadašnju poziciju kad su bili lakomi i povjerovali lakorječivim bankarima. Nije prihvatljivo ni manipuliranje takvim pohlepnicima tj banke bi mogle bit više vjerodostojne one žive od toga da se ponašaju korektno sa svojim strankama i svaka ona banka koja nije obavijestila svoje klijente barem tri puta godišnje o kretanju tečaja i mogućoj kataklizmi ne zavređuje povjerenje i treba tu banku pod hitno napustit. Bilo bi korektno da se na neki način izvrši pretvaranje da se može iz recimo tih franaka preć na eure ili kune što bi bilo najpravilnije dižeš kredit može samo u nacionalnoj valuti i izvoli nacionalnu valutu i zamrzni i diži spuštaj ti odgovaraš svojim građanima a ovako kao svi su nemoćni jer je to strana valuta, a zamrzavanj te valute mislim da nije dobro, mislim da ima nekih rješenja i da ih treba čim prije upotrijebiti dok nije kasno.