Kao uvod u hrvatsku potencijalno veliku postizbornu dramu o tomu kome će predsjednica Kolinda Grabar Kitarović povjeriti mandat za sastavljanje Vlade zgodna je portugalska verzija iste političke priče premda ovlasti njihova predsjednika, za naša shvaćanja, i nisu ceremonijalna. Prema našem Ustavu predsjednica Kolinda Grabar Kitarović "povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika", dok portugalski predsjednik "imenuje" premijera nakon konzultacija sa strankama koje su osvojile mjesta u Parlamentu i u svjetlu rezultata izbora. Prema tomu, oboje predsjednika moraju se konzultirati i voditi računa o rezultatima izbora, s tim da naša predsjednica izričito mora dati mandat onome tko uživa povjerenje saborske većine s tim da ta osoba premijer postaje ako to povjerenje stvarno i dobije u Hrvatskom saboru.
Portugalski predsjednik Anibal Cavaco Silva nakon izbora održanih 4. listopada, mandat za sastavljanje vlade nije dao koaliciji lijevog centra koja ima parlamentarnu većinu (122 od 230 mandata) već sebi politički bliskom Pedru Passosu Coelhou, dosadašnjem premijeru, čija je Socijaldemokratska stranka (stranka desnog centra unatoč nazivu) bila relativni pobjednik (s partnerima imaju 107 mandata). Lider socijalista Antonio Costa iz lijeve koalicije tu je njegovu odluku ocijenio kao čisti gubitak vremena jer već u studenome Coelhova vlada će pasti kad dođe s programom u parlament. Portugalski predsjednik obrazložio je da lijeva vlada zemlji ne bi jamčila stabilnost, trajnost i vjerodostojnost s obzirom da su u toj koaliciji komunisti i stranke sa protueuropskim stavovima i protiv NATO-a.
A on smatra svojom dužnošću da učini sve kako loši signali ne bi bili upućeni financijskim institucijama, investitorima i tržištima. Inače, birači su 2011. kaznili socijaliste zbog mjera štednje nametnutih od Europske središnje banke, MMF-a i Europske komisije, da bi onda Coelho proveo rezove izdataka za javne službe, plaće i mirovine, suzio radničkih prava... Portugal danas, prema podacima objavljenim u The Wall Street Journalu, ima stopu nezaposlenosti 12 posto (u rujnu je u Hrvatskoj bila 16,2 posto), 20 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva (slično i kod nas), 485.000 Portugalaca emigriralo je između 2011. i 2014. i javni dug je 125 posto BDP-a (u nas 85,7 posto).
Tko nadzire predsjednicu?
Kad bi i naša predsjednica odlučila kao njezin portugalski kolega bilo bi to protuustavno, kao i da relativnom pobjedniku mandat ponudi samo zato jer je relativni pobjednik. Ustavni sud nadzire ustavnost i zakonitost izbora. Ali, predsjednica odluku o mandataru donosi nakon formalnog završetka izbora, a to je kad na snagu stupi odluka Ustavnog suda da su izbori održani u skladu s Ustavom i zakonom. Dakle, odluka predsjednice o određivanju mandatara više nije dio izbornog procesa pa ni Ustavni sud nema ovlast nadzora nad odlukom predsjednice koja nije propis već pojedinačni akt, pa i stoga izmiče nadzoru Ustavnog suda. Protiv tog pojedinačnog akta vjerojatno bi se mogao pokrenuti upravni spor, pa onda i ustavna tužba, ali očito je da bi neustavna odluka predsjednice tako zakuhala političko stanje u državi da je bolje da se takvo što nipošto ne dogodi.
Ali, predsjednica može relativnom pobjedniku dati mandat za sastavljanje vlade, kao i trećoj stranci ili koaliciji po broju osvojenih zastupničkih mandata, ako uživaju povjerenje većine u Saboru. S tim da, ako onaj kome je predsjednica dala mandat, kasnije ne dobije saborsku većinu, to ne znači da je odluka predsjednice bila neustavna, već to može biti i posljedica promijenjenih okolnosti jer se, recimo, netko predomislio ili je propao koalicijski sporazum... Dakle, predsjedničina odluka o tomu kome će dati mandat jest važna jer onaj tko dobije mogućnost okupiti saborsku većinu jest u prednosti, ali time nije još sve riješeno. Konačna odluka je opet na zastupnicima koje su birači izabrali. Uzgred, čak i kad bi predsjednica utjecala na definiranje izbornog pobjednika, zanimljivo je što to, iako je predsjednica izabrana voljom više od milijun birača, smeta onima kojima istodobno ne smeta da neki predstavnici manjina ne da utječu već odlučuju izbornog pobjednika premda za to imaju pokriće nekoliko stotina ili tisuća glasova birača što bi s gledišta legitimiteta bilo irelevantno čak i za neke općine.
S obzirom da odlukom o davanju mandata još nije sve riješeno, ni predsjedničina odluka u smislu vjerojatnosti da netko uživa povjerenje većine, ne mora biti utemeljena na dokaznim pravilima koja vrijede za sudski postupak, dakle, da to otklanja svaku drugu mogućnost. Da je tomu tako proizlazi iz odredbi Ustava koje predviđaju što se događa ako Vlada koju predloži mandatar ne dobije povjerenje Hrvatskog sabora. Mandatar dobiva još 30 dana da to ponovno pokuša učiniti, a ako ni tada ne uspije predsjednica će mandat povjeriti "drugoj osobi". Ta osoba čak ne mora biti čelnik koalicije ili stranke s drugim najvećim brojem glasova. Ali, tada predsjednica na sebe preuzima odgovornost i teret ponovljenih izbora. Jer, ako ni ta "druga osoba" ne uspije sastaviti vladu koja je dobila povjerenje saborske većine, predsjednica bi morala imenovati privremenu nestranačku Vladu i raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor. I taj scenarij uz minimum političke kulture samo je teoretski moguć.
Inače, o predsjednici ovisi hoće li ona tražiti potpise svakog pojedinog zastupnika, koalicijski sporazum ili usmena očitovanja čelnika stranaka što god to značilo recimo kad je riječ o koalicijama sastavljenim od jakih pojedinaca s posve oprečnim pojedinim političkim stavovima osobito u pogledu mogućeg koaliranja. Jer, izuzev ranije spomenute teoretske mogućnosti, ako konzultacije i predsjednička procjena dovedu do pogrešnog zaključka, mandatar koji je zapravo sve vrijeme uživao povjerenje većine, svakako će dobiti priliku da sastavi većinsku vladu. To osobito vrijedi za situaciju u kojoj bi predsjednica neutemeljeno favorizirala neku od političkih opcija. Jer, ako su čvrsto pri svojim pozicijama, predsjedničina "kriva procjena" neće ih promijeniti.
Mesić dao "malima" da odluče
Tako je i Stjepan Mesić svojedobno prepustio HSLS-u i HSS-u odluku o tomu tko će, HDZ kao relativni pobjednik ili SDP i tada na čelu sa Zoranom Milanovićem, formirati Vladu. Uzgred, tada je i bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću prigovarano da se stavio na stranu oporbe. Dakle, hipotetski predsjednica ima mogućnost "manipuliranja" ako na to pristanu sami zastupnici. Recimo u Grčkoj, Ustavom je određeno da ako nitko nema apsolutnu većinu, predsjednik mandat prvo daje relativnom pobjedniku izbora, pa lideru druge najveće stranke, pa treće pri čemu imaju rok od tri dana da dobiju povjerenje većine u parlamentu.
Bivši predsjednik Ustavnog suda Petar Klarić je 2007. rekao kako je za njega ključno pitanje redoslijeda kojim će se doći do saborske većine pa je zaključio: "Pobjednik izbora u pravilu je najbliži tome i takvi su običaji u Europi, a ako on ne uspije osigurati većinu, onda se daje drugome". Tadašnji premijer Ivo Sanader predlagao je izmjenu ustavne odredbe o povjeravanju mandata tako što bi ubuduće predsjednik Republike mandat prvo morao povjeriti relativnom izbornom pobjedniku. I jedan od kreatora Ustava i bivši predsjednik Ustavnog suda Smiljko Sokol smatrao je da treba izmijeniti i danas važeću odredbu o dodjeli mandata, ali ne kako je Sanader predlagao jer "moguće su i postizborne situacije" kad relativni izborni pobjednik nema najveću mogućnost formirati Vladu. Polemizirajući s njegovim stavom, prof. dr. sc. Branko Smerdel u svome stručnom radu napisao je da je za najveći dio stručne pravničke javnosti ustavna odredba o dodjeli mandata "znači upravo ono što zahtijeva profesor Sokol jer "kratko i jasno propisuje da predsjednik Republike povjerava mandat osobi koja prema izbornim rezultatima ima najviše mogućnosti za sastavljanje vlade". A to dakako mora utvrditi ne samo na temelju rasporeda stranačkih mjesta nakon izbora, već i na temelju konzultacija sa stranačkim klubovima i stranačkim dužnosnicima koji djeluju na stvaranju postizborne koalicije". Smerdel je tada napomenuo da je s kolegama zastupao stajališta iz kojih je zbog HDZ-ovih deset mandata više od SDP-a, jasno proizlazio kako je najvjerojatniji mandatar Ivo Sanader.
Ako predsjednica i pogriješi, jednostavno može reći da je bila ironična ili se šalila, pa navikli smo.. Ja da sam na njenom mjestu odabrao bih ovo sa šalom, odnosno da "znam da sam pogriješila, ali to sam namjerno jer sam željela testirati da li drugi znaju.."