Ni ova, prva korizmena nedjelja, nije se, na parkiralištima velikih trgovačkih centara i redovima na njihovim blagajnama, razlikovala previše od prijašnjih u godini. Ne znači to da su se katolici, kojih je u ovoj zemlji po vjeroispovijesti statistički najviše, oglušili, već zacijelo nisu čuli apel sisačkog biskupa mons. Vlade Košića da (barem u korizmi) bojkotiraju kupnju na Dan Gospodnji. A riječ je doista o dobro smišljenoj poruci, koju su mediji uglavnom ignorirali. Čak i crkveni. Dobro je kamuflirajući u redovite dosadne vijesti, pa se utopila u moru bezličnih informacija. Kako nitko od drugih biskupa ili crkvenih institucija nije podržao Košićevu ideju o bojkotu, njegov je glas doista ostao poput vapijućeg u pustinji, premda prvi put tako smjelo dolazi s jedne visoke crkvene pozicije, tj. od jednoga biskupa.
Crkva je, sjećamo se, preko hrvatskog Caritasa sjajno odradila akciju “Zatvorimo trgovine nedjeljom” i uspjela u javnosti formirati stav da je rad nedjeljom grešan i nepošten, bez obzira na to što se ta akcija razbila o hridi političke prevare, jer su političke elite hinile kako je podržavaju, da bi je se kasnije odrekle. Neradna nedjelja postala je tako “linea maginot” između političke i crkvene društvene savjesti u našoj zemlji, ali joj je upravo taj frontovski sraz doslovce zabetonirao sudbinu i sve se svelo na činjenicu da Crkva može samo govoriti, a političari i njihovi kapitalistički kumpanji raditi što ih je volja.
Neki su pametni svećenici i teolozi, umjesto te frontovske borbe za neradnu nedjelju, govorili kako je bolje vjernike podsjećati i upozoravati na to da im nedjeljom nije zdravo ići u šoping. Budući da je zemlja većinski katolička, tj. kršćanska, širenjem takve akcije vrlo brzo bi se moglo odozdo, kroz bazu, utjecati na ljude da ne idu baš nedjeljom u kupnju i na taj bi način trgovački centri bili prazniji. Ako ne i posve prazni, pa bi njihovim vlasnicima bilo neisplativo grijati ih zimi i hladiti ljeti, plaćati blagajnice na praznim blagajnama i vraćati stari kruh sljedeći dan. Onda bi i te žene i majke, za čija se prava borila službena Crkva sa sindikatom, bile sa svojim obiteljima i ne bi radile u nedjelju.
No, niti te pametne svećenike tada, kao ni biskupa Košića sada, kao da nitko nije čuo. Ni u vrhu Crkve ni u njezinoj bazi. Premda se radi o nepatvorenoj i iskrenoj ideji koja u sebi sažima utopijsku strast za pobjedom naizgled nepobjedivih s jedne strane, a s druge jača građanski ponos svakog pojedinca koji u tako nečemu sudjeluje, jer s drugim kapima u moru može postati i te kako razoran tsunami. A Hrvatskoj je prijeko potreban upravo takav tsunami svih onih nevidljvih duša, kojima obijesne političke i kapitalističke elite upravljaju kako ih volja.
Crkva ih ima snage sabrati i voditi. Dok biskupi poput sisačkoga Košića bude nadu da i u episkopatu ima pastira koji su spremni dohvatiti se pastirskoga štapa koji im je proviđen.
Ni ova, prva korizmena nedjelja, nije se, na parkiralištima velikih trgovačkih centara i redovima na njihovim blagajnama, razlikovala previše od prijašnjih u godini. Ne znači to da su se katolici, kojih je u ovoj zemlji po vjeroispovijesti statistički najviše, oglušili, već zacijelo nisu čuli apel sisačkog biskupa mons. Vlade Košića da (barem u korizmi) bojkotiraju kupnju na Dan Gospodnji.
A riječ je doista o dobro smišljenoj poruci, koju su mediji uglavnom ignorirali. Čak i crkveni. Dobro je kamuflirajući u redovite dosadne vijesti, pa se utopila u moru bezličnih informacija. Kako nitko od drugih biskupa ili crkvenih institucija nije podržao Košićevu ideju o bojkotu, njegov je glas doista ostao poput vapijućeg u pustinji, premda prvi put tako smjelo dolazi s jedne visoke crkvene pozicije, tj. od jednoga biskupa.
Crkva je, sjećamo se, preko hrvatskog Caritasa sjajno odradila akciju “Zatvorimo trgovine nedjeljom” i uspjela u javnosti formirati stav da je rad nedjeljom grešan i nepošten, bez obzira na to što se ta akcija razbila o hridi političke prevare, jer su političke elite hinile kako je podržavaju, da bi je se kasnije odrekle.
Neradna nedjelja postala je tako “linea maginot” između političke i crkvene društvene savjesti u našoj zemlji, ali joj je upravo taj frontovski sraz doslovce zabetonirao sudbinu i sve se svelo na činjenicu da Crkva može samo govoriti, a političari i njihovi kapitalistički kumpanji raditi što ih je volja.
Neki su pametni svećenici i teolozi, umjesto te frontovske borbe za neradnu nedjelju, govorili kako je bolje vjernike podsjećati i upozoravati na to da im nedjeljom nije zdravo ići u šoping. Budući da je zemlja većinski katolička, tj. kršćanska, širenjem takve akcije vrlo brzo bi se moglo odozdo, kroz bazu, utjecati na ljude da ne idu baš nedjeljom u kupnju i na taj bi način trgovački centri bili prazniji. Ako ne i posve prazni, pa bi njihovim vlasnicima bilo neisplativo grijati ih zimi i hladiti ljeti, plaćati blagajnice na praznim blagajnama i vraćati stari kruh sljedeći dan.
Onda bi i te žene i majke, za čija se prava borila službena Crkva sa sindikatom, bile sa svojim obiteljima i ne bi radile u nedjelju.
No, niti te pametne svećenike tada, kao ni biskupa Košića sada, kao da nitko nije čuo. Ni u vrhu Crkve ni u njezinoj bazi. Premda se radi o nepatvorenoj i iskrenoj ideji koja u sebi sažima utopijsku strast za pobjedom naizgled nepobjedivih s jedne strane, a s druge jača građanski ponos svakog pojedinca koji u tako nečemu sudjeluje, jer s drugim kapima u moru može postati i te kako razoran tsunami. A Hrvatskoj je prijeko potreban upravo takav tsunami svih onih nevidljvih duša, kojima obijesne političke i kapitalističke elite upravljaju kako ih volja.
Crkva ih ima snage sabrati i voditi. Dok biskupi poput sisačkoga Košića bude nadu da i u episkopatu ima pastira koji su spremni dohvatiti se pastirskoga štapa koji im je proviđen.
...što se mene osobno tiče nikad nisam nedjeljom niti kupovao... .....tržišna utakmica je .....meni je svejedno veliki trgovački centri propali ili ostali... ...svejedno.....meni je žao ljudi mali h obrtnika koji su propali zbog njih,,,, ...a plaćali porete,prireze,poreze na dobit i ostale kamatarske izmišljotine,,,, ...što se ne bi moglo reći za velike trgovačke centre.......zato gospodo pomognimo im da propadnu.....