Četiri smo godine čekali. Neki poput sportskog zaljubljenika Ivana posebno. Gledajući u raspored natjecanja, malo je vrtio glavom.
– Znaš, u 2.55 počinje plivanje, a ja radim ujutro. U istom je terminu i atletika, ali drugog tjedna Igara. A onda i gimnastika. Hm, ajde, nju ću moći nekako pogledati u snimci.
Rekao bih, jedan od posljednjih sportskih kibica, čija ljubav prema sportu nadmašuje granice. I zato baš voli Olimpijske igre.
– Plivanje i atletika. Znaš, samo štoperica je egzaktna. I metar u atletici. Nema foliranja.
A doping?
– Dobro, nije baš sve djevičansko. Ali, dok ne znam, želim vjerovati da pobjeđuju najbolji.
Mnogi će reći da su Olimpijske igre nešto najvrednije, najčišće i najpoštenije što se u sportu još može vidjeti. I mogao bih se djelomično složiti s tim. U momčadskim sportovima OI doživljavam kao i svako drugo prvenstvo. Igraju ljudi s bogatim ugovorima, dobrim plaćama, riješenim egzistencijama za dva-tri koljena unaprijed.
Na Igrama se natječu i oni koji su sav svoj trud, odricanje, znanje unijeli u sportove koji su manje poznati, još manje medijski popraćeni, a tek minimalno financijski valorizirani. Ti ljudi tek kada osvoje zlato, srebro, broncu mogu osigurati vlastitu egzistenciju. Ako im pritom država ne okrene leđa, kao što se to znalo događati. Posljednji je primjer Giovanni Cernogoraz, koji je tek kada je digao medijsku galamu dobio – posao i uvjete da mirno može trenirati.
Mnogi savezi pod okriljem HOO-a imali su velikih financijskih poteškoća jer ih država nije kvalitetno pratila. Stipendije sportašima i plaće djelatnicima u savezima znale su kasniti i po nekoliko mjeseci. I zato mi se nije posebno dopalo da ministar financija Zdravko Marić dolazi na ispraćaj olimpijaca, da govori o nagradama. Kada se država četiri godine o sportu brine malo ili gotovo ništa. A i nagrade su manje i po 20 tisuća kuna u odnosu na neke bivše olimpijske odličnike.
Kako se brine država, najbolji je primjer Srbija. Ona je puno izdašnija u nagradama, ali i puno stabilnija u stipendijama, plaćama, uvjetima u pripremama olimpijaca. A stalno pričamo kako se s njima ne želimo uspoređivati, kako smo napredniji, europski orijentiraniji. Ali, nažalost, nismo ustrojili svoj sport toliko kvalitetno kao istočni susjedi.
Ipak, dva ću tjedna s veseljem razgovarati s Ivanom o novim junacima Olimpijskih igara. I posebno se veseliti medalji Sinkovića, Udea, jedriličara, strijelaca. Jer njima će ta medalja na kraju osigurati egzistenciju.
