I jučer, kao i svakog dana u ovo doba godine, deseci ljudi stajali su u redu za najbolji kiseli kupus na Dolcu. Štand Anđelke Trudić već je dugo poznat kao mjesto na kojem se mogu pronaći najfiniji proizvodi, a titulu dolačke "kraljice zelja" drži već više od 45 godina. Prodaju je, međutim, prepustila snahi, dok je svima omiljena kumica odlučila ostati kod kuće i baviti se uzgojem i kiseljenjem.
– Već 15 godina kupujem samo na tom štandu. Listovi njezina kupusa savršeni su za sarmu, ručak uvijek bude za prste polizati – kazala nam je Đurđica Marić dok je čekala u redu. Drugi prodavači rado su s nama podijelili informacije o ponudi kiselog kupusa na Dolcu, a otkrili su nam i poneki kulinarski trik. Cijena je na svim štandovima četiri eura po kilogramu, glavice se uglavnom prodaju cijele, a kupus se može kupiti i u ribanoj varijanti. Savršen je za ovo doba godine, kažu nam zakupci, jer je krcat vitaminom C i ostalim nutrijentima koji jačaju imunitet u sezoni viroza, koja je u punom jeku.
– Kupaca je manje, ali cijene su iste. Četiri eura bilo je i lani. Sezona je sad lagano krenula, najviše ljudi očekujemo u prosincu, pred Božić. Kupus uzgajamo i kiselimo sami, kod nas u Sesvetskom Kraljevcu. Kako? Najbolja je stara metoda: gaziti ga nogama i držati u velikoj bačvi. Red glavica, red rezanog kupusa, začini pa pritiskati nogama. U bačvi kupus treba stajati oko mjesec dana – otkriva nam tajnu kiseljenja kumica Dragica Puretić.
FOTO Dan je nacionalne sućuti, ovako Zagreb slavi velikog Mišu KovačaNije joj bio problem dati ni recept za najfiniji sekeli gulaš, savršeno jelo „na žlicu” za hladnih jesenskih i zimskih dana. Za pripremu većina bira svinjsku vratinu, no ona preporučuje lopaticu. – Pazite samo da lopatica nije presuha. Narežete je na kockice, a na ulju dinstate luk. Ubacite meso i pustite ga da pusti sokove, a malo poslije dodate zelje. Zalijete s malo vode ili temeljca, kako vam je draže. Začinite s malo soli, papra i mljevene paprike pa pustite da se krčka. Ne bi bilo dobro da se zelje kuha dulje od pola sata. Ako volite, možete ubaciti i jedan krumpir narezan na kockice. Kad je sve gotovo, pomiješate malo vode i brašna pa ulijete u gulaš kako bi se zgusnuo. Oni koji vole rjeđi gulaš, stavit će više vode ili temeljca – kaže nam D. Puretić.
Na susjednom štandu posluje Tomislav Ročić, koji zelje uzgaja i kiseli u Markuševečkoj Trnavi. Kod njega se može pronaći i drugo ukiseljeno povrće, koje stoji osam eura po kilogramu. – Ne volim zelje prodavati na listove. U ponudi je cijela glavica, teška oko kilu i pol do dvije, a, naravno, i ribani kupus. Priznajem da su cijene kod nas više nego u velikim trgovinama, ali ovdje plaćate kvalitetu i ručni rad. Ne stavljamo nikakve konzervanse ni pojačivače okusa, sve je prirodno. I mi kupus kiselimo u bačvama, na stari način – kaže T. Ročić.
Budući da nam je kumica Dragica otkrila recept za sekeli gulaš, njega smo upitali kako napraviti najbolju sarmu, još jedno omiljeno zimsko jelo. – Znate koji je recept? Uzmete mješavinu za sarmu iz trgovine, ubacite je u meso i – imate savršenu smjesu! – našalio se naš sugovornik. Priznaje, ipak, da nema poseban recept za sarmu, ali nam je zato otkrio kako je najbolje motati, kao i jedan od sastojaka zaslužnih za njezin poseban okus. – Važno je imati dobar kupus, s listovima koji neće pucati. U tome je cijela misterija. Mljeveno meso nemojte kupovati u trgovini, otiđite pravom mesaru. I obavezno ga dva puta sameljite. Tajni sastojak? Ubacite i mljeveno suho meso za onaj posebni „šmek” – govori nam Ročić.
FOTO Prizori kao iz horor filma: Ovako izgledaju neprocjenjive zagrebačke nekretnine, raspadaju se desetljećimaRanije smo, podsjetimo, istražili i ponudu namirnica za zimnicu. Na Dolcu se kilogram domaće roge trenutačno može pronaći po cijeni od euro i pol, rajčice se, ovisno o sorti, prodaju za tri do 3,50 eura po kilogramu, domaći krastavci stoje između dva i tri eura, cvjetača oko euro po komadu, a za kilogram mrkve potrebno je izdvojiti 2,50 eura. Zimnicu možete „složiti” sami, a možete je kupiti i već pripremljenu na štandu.
Na Dolcu jučer nismo zatekli mnogo kupaca, a prodavači nam kažu da je to, nažalost, postalo uobičajeno. Strahuju za budućnost poslovanja tijekom sljedećih mjeseci, ali i za razdoblje nakon početka rekonstrukcije najpoznatije zagrebačke tržnice. Financijske posljedice osjetili su već kada su, nakon što je otpao komad žbuke sa stropa unutarnje hale, bili prisiljeni prestati s radom, a smatraju da će tijekom nadolazećih radova situacija biti još gora. – Nećemo imati gdje raditi, preselit će nas na druge tržnice, morat ćemo se snalaziti i tražiti nove redovite kupce. A radovi će trajati sigurno dvije-tri godine. Neki će otići u mirovinu, drugi će odustati. Tko će se onda vratiti na Dolac? – pita T. Ročić.
Pa ni prezime gospođe Trdić niste u stanju ispravno nspisati