Filip Ude drugi put zaredom na Igrama nije uspio otići u toliko željeno finale vježbe na konju s hvataljkama. Pad iz elementa “busnari” onemogućio je Fići da osvoji drugu olimpijsku medalju, nakon pekinškog srebra. No, stekli smo dojam da je Ude bio puno opušteniji prije osam godina, nego u subotu navečer, ovdje u Riju. Vidjelo se da je bio previše nervozan uoči same vježbe.
Nisam bio nervozan
Nekako su te sekunde prolazile, a Filip je stajao ispred “konja”. Kao da se pitao – nećeš me valjda opet iznevjeriti. Nažalost, iznevjerio ga je... Nije ga slušao.
– Ma ne, nisam bio nervozan. Nije bilo ni treme. Pa bio sam ovdje spremniji nego u Pekingu – rekao je 30-godišnji Čakovčanin.
Početna ocjena bila mu je 6.7 ili u prijevodu – da je sve izveo bez pada sa sprave, sad bi bio u finalu.
– Da sad sto puta izvodim “busnarija”, ne bih pao. Da je sve prošlo u redu, očekivao bih ocjenu oko 15.700, što bi bilo sasvim dovoljno za finale – istaknuo je.
I ne bi pogriješio. Zadnji koji je ušao u finale bio je Rus Beljavski s 15.300. A tih Udeovim 15.700 u finalu bi bila medalja. Možda bi se čak upustio u borbu s Britancima za zlato.
Ovako Louis Smith nema više razloga mrziti našeg vježbača kao što ga je mrzio nakon Pekinga kad mu je Ude uzeo srebro ispred nosa.
Sportska gimnastika je surova. Jedna pogreška i odeš u zaborav. A četiri godine se pripremaš za tih 30 sekundi koliko traje vježba u kvalifikacijama. U gimnastici nema popravaka kao, primjerice, u veslačkim repasažima.
– Pripremao sam se kao nikad do sada. Išao sam u najbolji ruski kamp. Dobro sam se osjećao. Sve do tog pada. Razočaran? Naravno. Kako ne bih bio. Ali, ne dam se ja. Idem u Tokio, gdje ću, u 34. godini, pokušati nešto napraviti. Sreća je da treniram samo jednu spravu pa mi je lakše. Opet, bit će i lakše kvalifikacije za Igre 2020. godine jer se mijenjaju pravila. Neću nužno morati izboriti Igre kroz višeboj koji, iskreno, nemam više volje trenirati – rekao je Ude.
Busnari uklet za Hrvate
Nova pravila mogla bi povući na Igre i Marija Možnika, nekadašnjeg europskog prvaka na preči, Roberta Seligmana, Tomislava Markovića, Andrej Korosteljeva, Tinu Srbića... Ne treba zaboraviti da je hrvatska gimnastika na visokoj cijeni.
Po našim vježbačima nazvano je čak pet elemenata – Možnik (preča), Delladio (dva na dvovisinskim ručama), Korosteljev (tlo) i Erceg (greda). A kad smo već kod Alberta Busnarija...
Njega pak sanja Robert Seligman. Osječki vježbač dvaput je ostao bez bronce na EP-u. Dvaput je bio četvrti, a Busnari treći. Ispada da je Busnari crna mačka za naše vježbače.
Filipe, ne žali, puno si učinil za hrvatsku gimnastiku. Tvoj trud i želja su dovoljni da se ponosimo s tobom. Samo tako dalje i prenesi tu svoju ljubav na nove, mlade hrvatske gimnastičke prvake