Na zemljopisnim kartama Balkana mogu se pronaći brojni neobični toponimi, no jedno selo u Hrvatskoj svojom nomenklaturom posebno odskače, izazivajući kod slučajnih prolaznika mješavinu čuđenja i nelagode. Riječ je o selu Smrtić, čiji naziv neizbježno asocira na ono konačno. Praznovjerni bi ga vjerojatno zaobišli, no oni koji ga posjete, otkrit će sliku koja je u potpunom raskoraku s morbidnim prizvukom imena. Smješten u općini Gornji Bogićevci, u Brodsko-posavskoj županiji, Smrtić je zapravo idilično i mirno ruralno naselje, utočište za sve koji traže bijeg od gradske vreve.
Stvarnost Smrtića ispisana je tihim ritmom slavonske svakodnevice. Umjesto jezivih prizora, posjetitelja dočekuju prostrana polja i prizori ljudi posvećenih zemlji. Kao i mnoga druga naselja u ovom dijelu Hrvatske, Smrtić ima snažno izražen agrarni karakter. Lokalno stanovništvo tradicionalno je vezano uz poljoprivredu i stočarstvo, djelatnosti koje su desetljećima održavale ovdašnje obitelji. Život se ovdje odvija daleko od urbanih središta; Zagreb je udaljen otprilike 137 kilometara, što dodatno naglašava očuvanost autentičnog seoskog ambijenta koji u mnogim drugim krajevima zemlje polako nestaje.
Iza pitome slavonske fasade krije se i kompleksna povijest koja je duboko oblikovala demografsku sliku sela. Kako piše Dnevno, priča o Smrtiću neraskidivo je vezana uz turbulentna zbivanja s kraja dvadesetog stoljeća. Kako bi se razumjela današnja struktura, nužno je vratiti se u vrijeme prije Domovinskog rata. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, selo je bilo znatno naseljenije i etnički homogenije. Tada je u Smrtiću živjelo ukupno 486 stanovnika, od čega se njih čak 457 izjasnilo kao Srbi. Ova brojka svjedoči o zajednici s jasnim identitetom, a selo je administrativno pripadalo tadašnjoj općini Nova Gradiška.
Dramatične promjene uslijedile su s ratnim godinama. Raspadom bivše države, Smrtić se našao na okupiranom području, kao dio samoproglašene Republike Srpske Krajine, sve do svibnja 1995. godine. Posljedice rata bile su razorne za demografiju. Već prvi poslijeratni popis, onaj iz 2001., pokazao je pad na 338 stanovnika. Nacionalna struktura također je u potpunosti izmijenjena: prema tim podacima, u selu je živjelo 150 Hrvata i 54 Srbina. Trend depopulacije, sudbina brojnih ruralnih područja, nastavio se i dalje, pa je popis iz 2011. zabilježio samo 292 stanovnika.
Danas je Smrtić selo koje se, unatoč opterećujućoj povijesti i imenu koje intrigira, bori za opstanak i očuvanje života. Kao dio općine Gornji Bogićevci, sudjeluje u lokalnim projektima usmjerenima na očuvanje ruralnih zajednica i tradicije. Njegova priča pokazuje kako se iza neobičnog, pa i zastrašujućeg imena, može skrivati potpuno drugačija stvarnost – ona ispunjena mirom, prirodom i tihim ritmom života koji se opire zaboravu.
Otvori KEKS Pay
Hrvatsko selo ne nalazi se na nikakvom smrdljivom balkanu