Bez sumnje, jedna od najuznemirujućijih slika ikad jest "Saturn proždire svog sina" Francisca Goye. Nastala je kao dio serije poznate kao "Crne slike", koju Goya nije namijenio javnosti, naslikavši je na zidove svoje kuće. Prizor je brutalan: divlje, izbuljene oči titana koji izranja iz tame dok mahnito grize raskomadano, krvavo tijelo djeteta. Slika je odraz Goyinog razočaranja čovječanstvom i alegorija na Španjolsku koja je u sukobima "proždirala" svoj narod, prenosi Barnebys. Sirovost i psihološki horor ovog prizora ostaju nenadmašni.
Stoljećima prije Goye, Hieronymus Bosch ponudio je jednu od najmaštovitijih vizija kazne. Desni panel njegova triptiha "Vrt zemaljskih naslada" prikazuje pakao kao kaotičan krajolik nadrealnog mučenja. Grešnici nisu samo bačeni u vatru, već su kažnjeni na bizarne načine koji ironično odražavaju njihove zemaljske grijehe. Glazbeni instrumenti postaju sprave za mučenje, proždrljivce pak proždiru čudovišta, a kockari su pribijeni na stolove. Boschova vizija, proizašla iz srednjovjekovnih strahova, stvorila je arhetip pakla koji i danas fascinira i užasava svojom složenom simbolikom.
Prelazeći u psihološki horor, "Noćna mora" Henryja Fuselija (1781.) postala je ikona romantizma. Prikazuje ženu u bespomoćnom snu, dok na njezinim prsima sjedi demonski inkubus, stvorenje iz folklora koje izaziva paralizu. Iz tame izranja glava konja s jezivim, slijepim očima, vizualna igra riječi na engleski naziv slike. Fuseli ne prikazuje san, već fizičku manifestaciju noćne more, istražujući mračne kutke podsvijesti, potisnute strahove i erotske tjeskobe desetljećima prije Freuda, te osjećaj paralizirajućeg straha i iracionalnog terora koji san može donijeti.
Ponekad su najstrašnije priče istinite. "Splav Meduze" Théodorea Géricaulta (1819.) prikazuje posljedice stvarnog brodoloma fregate "Meduza" 1816. Nakon što su časnici zauzeli čamce, oko 150 ljudi ostavljeno je na splavi. U trinaest dana, suočili su se s glađu, pobunom i kanibalizmom. Preživjelo ih je petnaest. Géricault je bio opsjednut autentičnošću: razgovarao je s preživjelima i proučavao leševe da bi vjerno prikazao užas. Rezultat je monumentalno djelo koje nije samo prikaz borbe za život, već snažna politička optužba korumpirane vlasti i prikaz ljudske patnje u njenom najsirovijem obliku.
Jedan od najbrutalnijih prikaza osvete djelo je barokne slikarice Artemisije Gentileschi. Njezina "Judita odrubljuje glavu Holofernu" (oko 1620.) prikazuje biblijsku heroinu kako ubija asirskog generala. Za razliku od muških suvremenika, Gentileschi Juditu prikazuje kao odlučnu i snažnu. Krv šiklja iz Holofernovog vrata dok se on bori, a napetost na licima žena je opipljiva. Snaga prikaza neraskidivo je povezana s traumom umjetnice, koju je u mladosti silovao slikar Agostino Tassi. Mnogi stoga vide sliku kao katarzični čin osvete, gdje se Artemisia poistovjećuje s Juditom, stvarajući besmrtni simbol ženske snage i otpora.
Otvori KEKS Pay
Ova slika "Saturn proždire svog sina" Francisca Goye bi se danas mogla primijeniti na Rusiju gdje Putin proždire svoj narod u besmislenom ratu u Ukrajini.