Posljednja verzija međunarodne klasifikacije bolesti Svjetske zdravstvene organizacije pod dijagnozu je stavila i poremećaj u igranju videoigrica. Tako stručnjaci kod nas prevode “gaming disorder” koji je stoga postao i službenom dijagnozom. Iako tek slijede nacionalni prijevodi klasifikacije kao i faza pripreme za njezinu implementaciju kod nas se “ovisnost o igricama” već liječi u pojedinim psihijatrijskim ustanovama.
Međunarodni “imenik bolesti” opisao je da taj poremećaj manifestira, među ostalim, izostanak kontrole u igranju, učestalost, intenzitet, trajanje te da simptome pacijent treba imati najmanje godinu dana osim kad su simptomi teški.
Planirane intervencije
Tada se dijagnoza ovisnosti o videoigrama može postaviti i ranije. Iako nije na papiru postojala službeno, ovisnost je to koja se liječi u nizu zemalja pa tako i u Hrvatskoj, samo što je “šifrira” pod nekom drugom oznakom bolesti što će prestati prihvaćanjem i primjenom ove nove klasifikacije. Još važnije, nova međunarodna klasifikacija bolesti, pojašnjava dr. Irena Rojnić Palavra, senzibilizirat će javnost, donijeti da se više i ozbiljnije priča o ovoj ovisnosti, a na razini struke donijet će “da svi govore istim jezikom” i imaju konkretne kriterije pa stoga i unaprijed planirane intervencije.
U psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru, podsjetimo, pokrenuta je dnevna bolnica upravo za liječenje ovisnosti o internetu i videoigricama, a dr. Rojnić Palavra pojašnjava proceduru liječenja:
Internet sastavni dio života
– Osim razgovora uzimamo i podatke od obitelji, najčešće se radi psihologijska obrada, primjena dijagnostičkih testova i drugih pretraga i pregleda po potrebi. Liječi se kao i svaka druga ovisnost u dnevnoj bolnici, puno grupnog rada, edukacije, ovisnima o videoigricama treba puno rada na socijalnim vještinama jer su to uglavnom introverti, s problemima u socijalnim relacijama, a neki nemaju ni unutarnju potrebu za uspostavljanjem odnosa, učimo ih tehnike relaksacije, strukturiranje slobodnog vremena, usvajanje zdravijih stilova života itd. Kako kaže ova psihijatrica, dosad su u spomenutoj bolnici od ove ovisnosti liječili odnosno liječe muškarce i to u dobi od 20 do 40 godina. Nije se javila nijedna žena. Najveći problem kod ovih pacijenata koji je evidentirala jest ovisnost o online igricama u kojima sudjeluju brojni igrači i koje zapravo nikad ne završavaju.
– Ovisnosti su po definiciji kronične, dugotrajne i recidivirajuće. Moguće je dakle da će se kad-tad vratiti, ali kada ljudi rade na sebi i motivirani su, uspjeh je više nego moguć. Ovisnost o videoigricama prva je ovisnost kod koje ne zahtijevamo apstinenciju jer to ne možemo sad kad je internet sastavni dio života tako da pokušavamo uspostaviti kontrolu negdje gdje smo je izgubili. Međutim, radi li se o sadržaju koji za pojedinca nema nikakve pozitivne vrijednosti možemo razmišljati o apstinenciji. Inače pregovaramo s njima na način da kontroliramo vrijeme i sadržaje kojima pristupaju. Poanta je da oni kontroliraju mobitele i igrice, a ne oni njih – objašnjava dr. Rojnić Palavra dodajući da je važno uključiti i obitelj u liječenje, tim više jer su to zbog ovisnosti najčešće narušeni odnosi.
