Mačke već tisućama godina žive uz ljude, no unatoč mekanim jastucima, punim zdjelicama i dugim drijemanjima nisu izgubile svoju divlju prirodu. Iza predenja i umiljatog trljanja o noge krije se savršeno oblikovan grabežljivac, opremljen instinktima i osjetilima sličnima onima koje imaju lavovi i tigrovi. Mnoga ponašanja kućnih mačaka zapravo su naslijeđe milijuna godina evolucije. Zato ih znanstvenici ponekad opisuju kao male lavove koji žive u našim dnevnim sobama, pišu stručnjaci za Discover Wild Life.
Jedno od neobičnijih ponašanja moguće je vidjeti kada mačka nakon njuškanja podigne glavu, otvori usta i iskrivi lice kao da je osjetila neugodan miris. Riječ je o flehmenskoj reakciji, karakterističnoj za svih 37 vrsta iz porodice mačaka, od lava do crnonoge mačke, najmanje divlje mačke na svijetu. Takvom grimasom životinja usmjerava mirisne čestice prema Jacobsonovu, odnosno vomeronazalnom organu smještenom između nosnica i nepca. On joj omogućuje detaljnu analizu kemijskih poruka koje su ostavile druge mačke.
Domaća mačka i lav sličniji su nego što se čini. Osim očite razlike u veličini, građeni su prema gotovo jednakom tjelesnom obrascu, love iz zasjede i imaju slične prehrambene potrebe. Obje vrste mogu živjeti u skupinama i surađivati u podizanju mladunaca. Čak i navika kad mačka 'mijesi' šapama ima divlje podrijetlo. Mačići tako pritišću majčin trbuh kako bi potaknuli istjecanje mlijeka, a ponašanje često zadržavaju i u odrasloj dobi. Grebanjem površina označavaju teritorij, igrom uvježbavaju lov, a s visokih mjesta nadziru okolinu. Ključna razlika između domaćih i divljih mačaka jest sposobnost kućnih ljubimaca da stvaraju bliske veze s ljudima. Trljanje o vlasnikove noge, uživanje u maženju i traženje pažnje posljedice su pripitomljavanja. Ipak, lovački nagon nije nestao.
Mačke su potpuni mesojedi jer njihov organizam ne može sam stvarati neke tvari nužne za život. Potrebne aminokiseline i vitamini prirodno se nalaze u mesu i ribi, zbog čega mačke ne mogu normalno živjeti na biljnoj prehrani. Povremeno jedu travu, ali je ne probavljaju poput biljojeda. Njihova igra također oponaša lov. Najviše ih privlače dlakave igračke i predmeti koji se kreću nepredvidivo. Male igračke hvataju zubima ili prednjim šapama, dok veće drže podalje, kao da predstavljaju opasniji plijen. Mačke su aktivnije noću jer je tada budan i njihov prirodni plijen, osobito glodavci. Velike oči omogućuju im odličan vid u sumrak, a uši registriraju vrlo visoke tonove, uključujući glasanje miševa. Njuh im je mnogo bolji od ljudskog, premda se u lovu više oslanjaju na sluh i vid.
Sve današnje domaće mačke potječu od divlje mačke Felis silvestris, najvjerojatnije od njezine afričke podvrste lybica. Ona je bila dovoljno pitoma da se približi ljudskim naseljima u kojima su zalihe žitarica privlačile glodavce. Tako je nastao današnji kućni ljubimac, ta nježna životinja koja se još uvijek ponaša poput pravog grabežljivca.
Radnica u vrtiću za pse je otkrila kojih osam pasmina nikada ne bi imala
Otvori KEKS Pay
