Teorija o agresivnoj djeci koja odrastaju u agresivne odrasle osobe u pozadini je suzbijanja bilo kakvog oblika agresije, posebno unazad petnaestak godina, ne samo u roditeljskim domovima već i u vrtićima. No, koliko je uopće istine u toj teoriji preispitao je na svom predavanju u organizaciji Family Lab-a Hrvatska - Djeca i agresivnost, novi i opasni tabu, danski obiteljski terapeut Jesper Juul. Juul ne samo da preispituje suzbijanje agresije, već takav odgoj smatra izuzetno štetnim.
- Glavna je pretpostavka da ako ne želimo rat, ne želimo nasilje, a samim time ne želimo ni agresiju, ali agresija djeteta od dvije, tri ili pet godina, nema nikakve veze s agresijom na primjer navijačkih skupina., objašnjava Juul autor brojnih knjiga o djeci i odgoju te dodaje kako se sputavanjem djece da izbace frustracije iz sebe dobiva to da su sve više, posebno dječaci u dobi od tri do 6 godina, marginalizirani te čak i to da ih se ne smatra normalnima pa i to da im predstoji neki oblik terapije. Naravno ne čudi stoga da su i istraživanja pokazala kako se djeca, posebno dječaci ne osjećaju dobro u vrtićima.
- Ono čega se svi žele riješiti je destruktivno nasilje, no ono nema smisla ako je riječ o malom djetetu, jer je kod djece od 3-6 godina ta agresivnost odraz frustracije. U toj dobi razmišljaju brže no što mogu govoriti pa postaju frustrirani i ne znaju kako drugačije to izraziti., pojasnio je Jesper Juul upozorivši kako u slučaju da od toga roditelji ili tete u vrtiću rade problem dijete postaje još isfrustriranije.
Idealna reakcija u tom slučaju savjetuje ovaj obiteljski terapeut je reći djetetu da to ne radi, ali ne ga kriviti zbog toga, već mu objasniti kako mama/tata/teta ne vole kada ih se grize/udara te da im pokuša reći u čemu je zapravo problem.
Često ovakvo agresivno ponašanje kulminira upravo u vrtićima gdje većina djece zbog roditeljskih obveza kreće s navršenih godinu dana. Juul za to ima objašnjenje.
- Vrtići su u većini slučajeva napravljeni tako da u njima nema prostora pa se djeca počinju ponašati kao kokoši stisnute u kokošinjcu., kaže Jesper Juul te dodaje kako prema njegovom iskustvo bi idealno bilo da djeca prve tri godine ne idu u vrtić već da ih čuvaju u idealnoj verziji roditelji ili bliske osobe. – U konačnici bi to poprilično smanjilo troškove zdravstvenog i socijalnog sustava., zaključuje Juul.
Za svu djecu koja ipak nemaju izbora te krenu u vrtić, Juul savjetuje dopustiti im više da se svađaju.
- Provjereni sustav iz Skandinavije je uvesti pravilo u vrtiće da dijete koje se ne želi više svađati samo podigne ruku i zaustavi drugo dijete. To se pokazalo jako uspješnim jer je tetama omugućeno da otkriju kod koje djece bi agresija mogla biti problem - one koja ne prestaju nakon upozorenja drugog djeteta.
Što se pak tiče roditeljskih pogrešaka Juul se osvrnuo na dva ekstrema - roditelje koji djecu drže u redu nasiljem te one koji ih toliko hvale bez obzira na to što rade. - Pohvala je zadovoljstvo, izlučuje se endorfin te djeca lako postaju ovisna o njoj i s vremenom i neće biti dosta puno je bolje pružiti im osobnu reakciju., zaključio je na kraju Juul.
