Kada zađe sunce na Badnji dan s nestrpljenjem se čeka da baka ili majka ispeku fritule kako bi svi nakon toga mogli na polnoćku. To je nezaobilazna tradicija u dalmatinskom kraju. Arancini su već načinjeni od kore naranče ili limuna. Na sredini stola u splitskom domu stoji veliki "pjat" s narančom sa zabodenim klinčićima u sredini, a oko nje suhe smokve s bademima. Na poslužavniku bi stajale male čašice spremne da se u njih natoči orahovica ili lozovača za okrjepu kad se vrati ujutro sa zornice.
Foto: Grgo Jelavić/PIXSELL
Bakalar se već pojeo, a da bi ga spremili, stavili bi ga "točat" i deset dana prije blagdana. Bakalar se sprema na crveno ili bijelo, jede se na žlicu ili se maže na kruh, a na mnoštvo načina priprema se od Istre i Kvarnera do Dalmacije. Dalmatinci će napraviti “bakalar na uje”, kuhan na bijelo i s krumpirom te obilato začinjen maslinovim uljem, češnjakom i sitno sjeckanim peršinom.
U istarskoj i primorskoj verziji radi se i bakalar na bijelo (in bianco) uz dodatak češnjaka i maslinova ulja kao pašteta po mogućnosti namazana na mirisni, netom ispečeni kruh. Da bi se ispunila tri bitna preduvjeta – a to su kvalitetan bakalar, kvalitetan češnjak i kvalitetno maslinovo ulje – trgovine, ali i OPG-ovi obilaze se i nekoliko tjedana prije blagdana. No najvjerojatnije će odličnu sirovinu Dalmatinci i Istrijani nabaviti od svojih prvih susjeda. Ili sami uzgojiti češnjak te čuvati najbolje ulje s masline iz svog vrta.
Tradicionalno istarsko jelo koje se priprema u vrijeme posta su i pasutice ili tjestenina narezana na kvadratiće, prelivene vrućim maslinovim uljem i slanim srdelama ili poslužene s bakalarom na bijelo. Otočani će za Badnjak pojesti brujet od ugora s pomidorima ili lignje zapečene u pećnici s krumpirima.
Foto: Damir Fabijanić/HTZ
Dalmatinski božićni ručak ne dolazi u obzir bez pašticade, a način pripreme razlikuje se od mjesta do mjesta na Jadranu. Jedni je kuhaju u prošeku, drugi u vinu sa šećerom, a špika se pancetom, češnjakom, mrkvom, celerom i klinčićima. Posebnu aromu i gustoću umaku daju suhe šljive. Uz sve to, naravno, stižu i domaći njoki, za koje se zna da ih najbolje na svijetu prave dalmatinske i istarske none.
No često je i blagovanje pečene "tuke" ili nekog drugog pečenja. Uz pečenje vrlo često su se, naročito u sinjskom kraju, na božićnom ručku jeli arambašići ili sarme, sa suhim mesom i kobasicama, a za kraj objeda obvezni su kolači.
U dubrovačkom kraju na stolu se najčešće našla rozata, slastica koja je dobila je ime po svom glavnom sastojku, rozalinu – likeru od ruže te šporki makaruli. Za imotsku tortu uvijek se traži neprskani limun i domaći prošek, a među bademe ne smije zalutati ni jedan gorči. Isto se pravilo primjenjuje u na otoku Rabu, gdje se za blagdana traže najfiniji "bajami" za rapsku tortu, a u kući uvijek mora biti maraskina kako bi ova omiljena otočka slastica dobila dodatni štih.
Foto: TZ Rab
Božićni kruhovi imaju sasvim svoju priču. Jede se kićenica, ukrašeni obredni božićni kruh, ali i kolada – božićni kruh u čiju sredinu je zabodena kitica. Na otoku Visu u božićno se vrijeme priprema poseban kolač, takozvani hib, koji spaja okuse smokava, rakije i koromača, a miris lovora i ružmarina daju mu draž antičkih vremena.
