Edicije Božičević prošle su godine u prijevodu Marte Tomić i pod uredničkom paskom Josipa Ivanovića objavile kratki roman Roberta Bolaña Avalosa "Amulet". Riječ je o fikciji koja ima snažne biografske i autobiografske elemente i iz koje se može iščitavati meksička etapa života tog čileanskog pisca koji je svijet u totalu razgalio tek nakon svoje prerane smrti 2003. godine. Formalno, "Amulet" je prilično nervozno i nelinearno ispričana ispovijed urugvajske pjesnikinje Auxilio Lacouture, koja sama sebe naziva "majkom meksičkog pjesništva".
Riječ je o liku koji je već inauguriran u Bolañovu nagrađivanom romanu "Divlji detektivi", baš kao što u "Amuletu", ali i drugim njegovim djelima nalazimo lik Artura Belana. A taj Čileanac i podržavatelj Allendea Belano po mnogima je Bolañov alter-ego, dakle piščeva slika i prilika. U svojevrsnoj literarnoj igri sa stvarnim i izmišljenim likovima koristeći formu romana s ključem, Bolaño u "Amuletu" rekonstruira meksičku književnu i intelektualnu scenu s kraja 1960-ih, dakle uoči onog krvavog upada vojske na Nacionalno autonomno sveučilište Meksika koje je preraslo u surovu okupaciju i imalo epilog od više stotina mrtvih studenata. Jedna stvarna urugvajska pjesnikinja Alcira Soust Scaffo, koja je u Meksiku prijateljevala s brojnim španjolskim disidentima (u Španjolskoj je u to vrijeme na vlasti još uvijek katolički diktator Francisco Franco), preživjela je upad vojske krijući se puna dva tjedna u sveučilišnom mokrom čvoru. Uostalom, baš kao i Bolañova Auxilio Lacouture, "prijateljica svih Meksikanaca". "Amulet" stoga krije tajne brojnih stvarnih mladih, ali i starijih poeta koji su živjeli u nevjerojatno kontrastnom megalopolisu Ciudad de Méxica.
Ali, datumi i točni biografski podaci nisu važni autoru ove knjige koja progovara o borbi ne samo za umjetničku nego i za elementarnu, ljudsku slobodu. I dočarava nam život boema iz druge polovice 20. stoljeća koji pokušavaju preživjeti i još k tome stvarati u uzavreloj svakodnevici južne i srednje Amerike. Naravno, vrsni poznavatelji tamošnje književne scene iz ove će knjižice pobrstiti brojne asocijacije i informacije o piscima koje prepoznaju i poznaju. A mi drugi puno pasivnije čitat ćemo lucidno i britko napisane opaske o čudnovatim osobnostima koje su se vrlo često u teškim uvjetima bavile poezijom i slikarstvom. "Amulet" je stoga knjiga koja se bavi mračnim stranama ljudskih karaktera, spremnošću da se za život zarađuje i prostituiranjem ne samo svoga tijela nego i svog ugleda i svog talenta, što je praksa koja je obilježila živote brojnih intelektualaca, i to ne samo u Južnoj i Srednjoj Americi nego globalno. Auxilio Lacouture iz Montevidea tu je samo moćna matica oko koje se okupljaju brojni neiskusni i naivno-nevini trutovi koji se žele uspinjati na pjesnički Olimp ne pitajući za žrtve i za smisao tog ponekad i nečasnog maratona. Zapravo, ako je netko pravi mačo i prvi gazda u ovom meksičkom neobuzdanom umjetničkom kolopletu, onda je to baš pomalo aseksualna Auxilio, koja se ipak divi klasicima koje je pregazilo vrijeme, ali i svjesno otvara vrata novim nestrpljivim pjesničkim imenima koja nemaju vremena za pristojno građansko kucanje na vrata "raja" koja vode prema izmaštanom uspjehu. A taj Čileanac Arturo Belano poput neke moralističke sive eminencije zajedno sa svojom izbjeglom obitelji kruži oko znatiželjne i hrabre Auxilio pojavljujući se iznenadno gdje ga nitko nije očekivao, a onda isto tako iznenadno nestajući da se više nikada ne pojavi u meksičkoj stvarnosti.
U "Amuletu", napisanom 1999. godine, Roberto Bolaño očito je ispisao i svoj politički kodeks i manifest odajući počast cijeloj jednoj generaciji latinskoameričkih mladića koji su žrtvovani u pomalo distopijskoj borbi za građansku, ali i ekonomsku slobodu. Ali, njihove smrti i njihove ugasnule nade nisu bile distopijske ni nekada ni sada, kada se cijeli jedan kontinent preslaguje i nanovo regrutira, ali vrlo često iz puno prozaičnijih pobuda nego što je to bilo prije nešto više od pola stoljeća. "Amulet" je proza koja ima snagu i energiju poezije. Poezije koja je po samoj definiciji uvijek na strani marginalnih i nesretnih, na strani Roberta Bolaña i njegove velike umjetnosti.
