Dugotrajnim pljeskom nagrađena je glumačka ekipa koja je ovog vikenda na daskama Gradskog kazališta Zorin dom u Karlovcu premijerno odigrala novu predstavu redatelja Boruta Šeparovića pod nazivom “Lubenica”, posvećenu ratu u Gazi, odnosno onome što Palestinci prolaze otkako su velike sile nakon Drugog svjetskog rata odlučile stvoriti državu Izrael na prostoru Palestine, pa do aktualne situacije u tom dijelu svijeta. Ovaj je autorski projekt nastao u koprodukciji umjetničkog kolektiva Montažstroj i Gradskog kazališta Zorin dom iz Karlovca, a uprizorila ga je sjajna glumačka postava: Petra Cicvarić, Andro Damiš, Dora Dimić Rakar, Jakov Jozić, Nino Pavleković, Nina Spasović, Bernard Tomić, Asja Vidović i Andrija Žunac.
Predstava je potresna, potiče gledatelje da preispitaju i sebe, svoja stajališta i odgovornost pred nasiljem, ali je i poučna jer kroz formu pub kviza u prvome dijelu predstave glumci pojašnjavaju neke povijesne činjenice povezane s palestinskim narodom – od tradicionalne marame, hrane i plesa do samog naziva predstave. Naime, lubenica simbolizira boje palestinske zastave i otpor Palestinaca nepravdi kojoj su izloženi. Temu sukoba Palestinaca i Izraelaca obrađuju i kroz Eurosong i feed, dok kroz dokumentarnu rekonstrukciju istražuju kako zapadnjački mediji prikazuju svakodnevicu okupirane Palestine, ratna razaranja te slike porušenih domova i ubijene djece, kojim kanalima i na koji način uljepšana istina dolazi do ljudi diljem svijeta, pa tako i u Hrvatsku. Propitkuju i kako mladi reagiraju na ratna zbivanja koja ih okružuju te koliko su spremni shvatiti političku pozadinu genocida koji doživljava palestinski narod.
– Predstava je podijeljena na dva dijela. Prvi dio polazi od pitanja kako danas iz hrvatskog političkog konteksta gledamo Palestinu, kojim je slikama pokušavamo razumjeti i koliko su naši pogledi već oblikovani stereotipima i dugotrajnom dehumanizacijom Arapa i muslimana, ali i strahom od optužbi za antisemitizam te željom da izbjegnemo suočavanje s istinom. Drugi dio rekonstruira zločin koji su pripadnici izraelske vojske počinili 1949. godine na vojnom položaju Nirim, prema istraživačkom članku objavljenom u Haaretzu 2003. godine pod naslovom “Smatrao sam shodnim ukloniti je sa svijeta”. Nakon te rekonstrukcije prizori iz prvog dijela, oslonjeni na hrvatsku svakodnevicu, dobivaju drukčije značenje. Popularna kultura i medijski sadržaji otkrivaju svoju ulogu u sustavu u kojem se nasilje istodobno može gledati, prepoznati i normalizirati. Ali to nije novost. Palestinski intelektualci, političari, pjesnici, umjetnici, znanstvenici i novinari – od Edwarda Saida, Mahmouda Darwisha, Ghassana Kanafanija i Leile Khaled do Adanije Shibli, Slimana Mansoura i Refaata Alareera – o tome govore već desetljećima – pojasnila je Ivana Vuković, koja uz Filipa Rutića potpisuje dramaturgiju predstave.
Svi se navedeni palestinski borci za pravdu svog naroda, od kojih je većina tu borbu platila vlastitim životom, pojavljuju u predstavi kroz autentične izjave. Posebno je zanimljivo uprizorenje toga kako rat u Gazi promatraju mladi, koliko se mogu poistovjetiti s genocidom koji se događa u tom ratom zahvaćenom području i koliko razumiju ishodište sukoba. Slike porušenih domova i ubijenih civila, očaj i civilizacijska katastrofa koju narod doživljava, poručuje predstava, često su vješto oblikovane kroz propagandu koju nameću zapadne sile koje su na tom području dugo izrabljivale svoje kolonije, predvođene politikom države Izrael. Iako smo kroz Pokret nesvrstanih nekada razvijali solidarnost s Palestinom, u predstavi se naglašava da je Hrvatska sada zauzela stav kojim, nepriznavanjem, okreće leđa nepravdama koje rat donosi Palestincima.
Slike razaranja i umiranja, s jedne strane, a s druge strane slike dokonog života na društvenim mrežama, stalnog snimanja i produkcije nebitnih ili lažnih sadržaja na društvenim mrežama, u predstavi se isprepliću i daju do znanja u koliko paralelnih svjetova danas čovječanstvo živi i koliko je mir krhak. Kroz predstavu osvijestite, zapravo, i koliko traju “pripreme” za rat, koliko ranije počinje propaganda koja u ovom slučaju, poručuje predstava, Arape kroz filmove prikazuje kao nasilnike i “loše dečke”. I koliko se lako one koji preispituju taj stav i upiru prstom u iskrenost druge strane proglašava antisemitima.
I kada mislite da ste vidjeli dovoljno patnje jednog naroda, u drugom dijelu predstave, koja traje tri sata, pred vama je realistično, do brutalnosti vjerno uprizorenje “slučaja Nirim”, u kojem su u ljeto 1949. godine izraelski vojnici na vojnom položaju Nirim zarobili beduinsku djevojku, zatočili je, silovali i pogubili po naredbi zapovjednika voda. Slučaj je istražen, vojnici osuđeni, a to je poslužilo kao temelj palestinskoj autorici Adaniji Shibli za roman “Sporedan detalj”. Propitivanje svijeta oko sebe, svoje uloge i odgovornosti u onome što nas okružuje, u pričama koje nam se nameću, danas nije popularno, ali je u svijetu u kojem nikada nije bilo lakše plasirati laž kao istinu, gdje sve vrlo brzo postaje viralno, itekako važno. Ova nas predstava podsjeća upravo na to, pokazujući surovu istinu, ali i načine na koje se ta istina već desetljećima nastoji ušutkati.
Otvori KEKS Pay
Jesu bili Tesa i čača joj Ivo Goldštajn na premijeri ???