Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Vizualna umjetnost

Ženu na položaju i dalje se komentira na temelju izgleda, a ne stručnosti

O planovima obnove Umjetničkog paviljona u Zagrebu i daljnjim aktivnostima govori dugogodišnja ravnateljica Paviljona Jasminka Poklečki.
14. listopada 2020. u 10:49 1 komentara 1074 prikaza
Pogledajte galeriju 1/2

Posljedica zagrebačkog potresa nije ostao pošteđen ni Umjetnički paviljon. Zgrada je prema prvom izvještaju označena narančastom oznakom, a o planovima njegove obnove i daljnjim aktivnostima govori dugogodišnja ravnateljica Paviljona Jasminka Poklečki.

Goran Navojec Našem narodu nikako da knjiga uđe u ruku, ali zato smo svi nogometni izbornici

Kakva je procjena štete i kada će Paviljon ponovno u funkciju?

Uviđajem predstavnika Ministarstva kulture RH utvrđena su jača oštećenja, izražene pukotine na četiri ugaone lanterne – dimnjaka uz kupolu te pukotine na pročelnom platou, vučenim profilacijama (krovni vijenac, timpani) i ukrasnim elementima. U interijeru su najveća oštećenja u glavnom izložbenom prostoru i ulaznom predvorju. Vidljive su pukotine na nosivim zidovima, nadvojima i kupoli, uz djelomično otpalu žbuku i oštećenja štuko-dekoracije i zidnog oslika te na teraco podu. Obnovu zgrade vodi Ured za izgradnju Grada i s njihove strane projekcija je da ćemo cijelu 2021. biti zatvoreni. Hoćemo li vrata otvoriti u 2022., sada je teško prognozirati.

Što je sve na čekanju?

Puno toga, a prije svega život našeg Paviljona, jednog od simbola Zagreba u kojemu se odvijao život koji su činili odrasli posjetitelji, školarci, studenti, djeca iz vrtića... Više nema tog života i on je na čekanju do obnove. U skladu s time i nekoliko divnih izložbi poput “Hrvatski Jadran u slikarstvu od 18. st. do suvremenosti”. Jako smo joj se veselili, tim više što su djela, osim iz hrvatskih muzeja, trebala doći i iz nekoliko bečkih muzeja, koja su odobrila posudbe, prije svega iz bečke Albertine. Vrhunac ove godine trebali su biti “Impresionisti”, izložba s djelima najslavnijih imena impresionizma. No sreća u nesreći je što imam dobre kontakte s inozemnim muzejom iz kojega su nam ta djela trebala doći tako da izložba nije otkazana već odgođena do daljnjega.

Boris Ljubičić, Čarli, deterdžent za pranje posuđa, 1974 dizajn u gradu 2 Izložba povijesti hrvatskog dizajna u svakodnevici na šest zagrebačkih lokacija

Koje aktivnosti ipak planirate za iduću godinu?

Kada smo uvidjeli da ćemo određeno vrijeme biti zatvoreni, brzo smo se resetirali. Osmislili smo novi ciklus izložbi “Umjetnost ispred Umjetničkog paviljona”. Riječ je o ciklusu koji će činiti četiri izložbe (svaka u trajanju minimalno dva mjeseca), a održavat će se na platou ispred ulaza u Paviljon. Bit će to izložbe suvremenih hrvatskih umjetnika, svaki će se predstaviti jednim radom velikih dimenzija. Usto, od početka mojeg mandata priređujemo koncerte klasične glazbe. Kako bismo upotpunili program za sljedeću godinu, priređivat ćemo male, komorne koncerte iza Paviljona, na južnoj strani prema Glavnom kolodvoru. Nazvali smo ih “Glazbeni susreti kod Umjetničkog paviljona”. Bit će održana tri koncerta koja će, kao i izložbe ispred Paviljona, biti besplatna za građanstvo. Cilj ovakve koncepcije je približiti umjetnost najširoj publici. Nastupit će naši proslavljeni glazbenici Martina Filjak, Monika Leskovar i Matija Dedić.

Kako ste doživjeli pandemiju, jeste li se pitali koliko je utjecala na našu mogućnost izbora i koliko nas je promijenilo to neprirodno iskustvo?

Vrlo sam ozbiljno shvatila pandemiju i ponašam se veoma odgovorno. Naravno da nas je ovo neprirodno stanje promijenilo. Nekada smo ljude s Dalekog istoka gledali u čudu kada bi s maskama na licu hodali ulicama europskih gradova. Danas je to i naša svakodnevica. Mogućnost izbora? Nemamo je, ako želimo sačuvati zdravlje, moramo se ponašati u skladu s preporukama epidemiologa. No pandemija nam je možda otkrila neke osobine zatomljene duboko u nama. Primjerice, ja sam, kao nikad, počela svoje kilometarsko hodanje po prirodi, pretežno po Žumberku odakle sam podrijetlom.

Ministrica obuljen koržinek Umjetničke djelatnosti nastavljaju se odvijati prema posebnim preporukama

Čime ste u svojem mandatu poslovno najviše zadovoljni, a zbog čega samoj sebi prigovarate?

Ponajviše sam zadovoljna kontinuitetom koji smo postigli glede međunarodnih izložbi. Od 2014. održavamo ih iz godine u godinu. Mislim da sam time uspjela Paviljon pozicionirati na likovnoj karti Hrvatske, regije, ali i Europe. Za nas danas znaju i Centre Georges Pompidou, Tate Modern, Ludwig Museum, Louisiana Museum, a do prije nekog vremena nisu znali. S druge strane prigovaram si zbog činjenice što nam, kao i drugim hrvatskim muzejima, najveći postotak publike još uvijek ne čine mladi ljudi. Na tome kontinuirano radim i to nastojim promijeniti programom koji će upravo tu populaciju privući u muzej.

Sigurno vam nije bilo lako nametnuti se kao žena na čelu jedne kulturne institucije. Kakvo je trenutačno stanje kad je riječ o položaja žena u našem društvu, čini se da su osvojile određeni prostor i da ga sada treba zadržati?

Što se tiče kulture, ne mogu reći da njome „vladaju” žene, ali ima nas. Na čelu smo priličnog broja muzeja, nekoliko je intendantica kazališta. I na čelu Ministarstva kulture je žena, iako u Vladi ipak brojčano dominiraju ministri. Imam dojam kako se u našem društvu, nažalost, ženu na položaju još uvijek prije svega komentira ad hominem – fizički izgled, kako se odijeva, kakve ima cipele, torbicu... stručnost dolazi potom. Usto, prilično je i ljubomore i zavisti koji su, ponekad, pokretač napada na žene. Sve u svemu, nije lako izdržati i zadržati „osvojeni” prostor. No ja osobno ne posustajem.

veselko tenžera Pisac koji više nedostaje Hrvatskoj nego što bi ovakva Hrvatska njemu

Cijena troškova nekih inozemnih izložbi održanih u Paviljonu bila je i po dva milijuna kuna. Koja je granica te cijene za Hrvatsku i u kojem omjeru jednu takvu izložbu financira država?

Sudeći po iskustvu koje imam, kada je riječ o međunarodnim izložbama, granica koje se mi držimo je do dva i pol milijuna kuna. Sve više od toga riskantno je i sugerira mogućnost da projekt završi u minusu. Država je od 2014. do 2016. takve izložbe sufinancirala s oko 200 tisuća, a posljednje dvije godine s 80 tisuća kuna. Grad Zagreb podržava ih bitno većim sredstvima.

Kakav je odnos Hrvata prema kulturi kao stečevini?

Nedovoljno osviješten, samim time i nedovoljno respektirajući. Mi ne znamo što bismo s našim kulturnim nasljeđem, s našom baštinom. To je kao nešto što je činjenično stanje, ali zapravo ne znamo tu činjenicu „upotrijebiti”. Pogledajte samo kakav nam je kulturni turizam u odnosu na neke druge europske zemlje. A nije da nemamo što ponuditi. Problem je u tome što se kulturnim turizmom nadležni premalo bave, a tu leži golem potencijal.

Nada Šarić
LJEKOVITI SLATKI PELIN
Navala na pripravke iz Hercegovine: Ljudi su zvali i zahvaljivali da im je to spasilo život
HEINEKEN Hrvatska
UTJECAJ KRIZE
Kafići su i dalje omiljena mjesta za druženje, a evo kako na izazove pandemije gledaju hrvatski ugostitelji
  • samoborka:

    Možda zato što nemali broj "običnih" žena i 99,9% javnih ženskih osoba koristi izgled i golotinju za dobivanje pažnje, poslova, bogatih ženika i lake zarade? J i pošten ne možeš biti, sorry.