Žena u današnjem svijetu? Gdje je i kakva je? Koje su njezine strasti? Koji strahovi? To su one koje su dobile sve prilike ovog svijeta u trenutku kada su se rodile, one koje su se za svoje prilike izborile (i još se bore) same, ali i one iz izbjegličkih čamaca, i one koje pokrivene nikabom prolaze ulicama zapadne Europe, one koje (još uvijek) vole Bridget Jones i one koje je preziru... Za sve njih ima mjesta u kolumnama Tene Štivičić.
Autorica koju će povijest hrvatske književnosti pamtiti kao sjajnu dramatičarku upravo je objavila treću knjigu svojih kolumni koje piše za časopis “Zaposlena” i nazvala je “Pepeljugino maslo” (Hena com, urednica Marina Vujčić, 89 kuna). Naslov je mudro izabran jer upravo je ta naslovna kolumna, pisana u dva dijela, ona koja i najbolje opisuje samu autoricu. U njoj ona govori o junakinjama uz koje je odrastala, a to su, naravno, likovi iz bajki koje se čitaju i današnjim djevojčicama te ih uspoređuje s glavnom junakinjom najnovijeg nastavka slavne filmske franšize o Mad Maxu. Priča je to o stereotipu, ali i feminizmu, o tome zašto se mnogi, uključujući žene danas “hvataju za pištolj” kada čuju riječ feminizam.
Pouka autorice je jasna – da nije bilo feminizma, i ona i njezine čitateljice (ako su sretnice) u nekom bi zapećku vezle goblene, nakon što su eventualno završile četiri razreda osnovne škole. Da pojednostavnimo do srži: priča je to o zdravom razumu, onome što danas – u svijetu histeričnih i brzopotrošnih trendova – nasušno nedostaje ljudskom rodu. No, Tena Štivičić ne misli da mora poučavati svoje čitatelje ni da im na bilo koji način mora nametati svoje stavove i zato se ova knjiga čita i kao uvid u zanimljiv život mudre žene koja ne mistificira svoju ulogu u svijetu te se ne libi napisati koju i o tipično ženskim temama kao što je, primjerice, depilacija. •
