Otkako je prije tri i pol godine glumac Alec Baldwin na filmskom setu nesretno usmrtio snimateljicu Halynu Hutchins i ranio redatelja Joela Souzu, malo se tko zapitao – kakav su to film uopće snimali? Otada se govori isključivo o tužbama i suđenjima, a scena iz jedne drvene crkve rekonstruirana je gotovo forenzičkom preciznošću: Baldwin i nekolicina drugih glumaca uvježbavali su scenu kada je pravi metak – umjesto ćorka – završio u pištolju i izazvao jednu od najvećih tragedija suvremenog Hollywooda. Scena je zahtijevala da Baldwin uperi pištolj prema kameri, a redatelj Souza, koji ju je pratio preko monitora, prisjetio se da je čuo "nešto što je zvučalo poput fijuka biča, a zatim glasan prasak". Snimateljica se spotaknula unatrag, pala na tlo držeći se za trbuh i rekla da ne osjeća noge. Souza, koji je stajao pokraj nje, primijetio je krv na vlastitom ramenu...
Produkcija filma "Rust" odmah je zaustavljena, da bi se ponovno pokrenula u proljeće 2023. Zanimljivo je da je Matt Hutchins, suprug tragično preminule Halyne Hutchins, postao izvršni producent filma kao dio nagodbe koju je postigao s Baldwinom i ostalim producentima nakon tužbe za ubojstvo iz nehaja. Iako Baldwin ostaje u finalnoj verziji filma, neki izvorni članovi glumačke postave odlučili su se ne vratiti. Jensen Ackles odbio je nastavak snimanja pa je njegova uloga pripala Joshu Hopkinsu, koji je dotad imao manju, sporednu rolu – što je zahtijevalo dodatne prilagodbe scenarija. Dječak koji je prvotno igrao glavnu dječju ulogu u međuvremenu je prerastao zadanu dob pa ga je zamijenio Patrick Scott McDermott.
No osvrnimo se na sam film koji sam imao priliku pogledati nekoliko dana uoči hrvatske premijere, zakazane za ovaj četvrtak. "Rust" je vestern koji koristi sve klasične žanrovske sastojke kako bi ispričao priču o iskupljenju, obitelji i tihoj potrazi za mirom u okrutnom svijetu Divljeg zapada.
Radnja je smještena u Kansas 1880-ih i prati Harlanda Rusta, umornog odmetnika kojeg tumači Baldwin – iznenađujuće nježno i suzdržano karizmatično, bez prenaglašenih kaubojskih manira. Umjesto njih, bira šutnju, poglede i blagost pokreta. Kada njegov 13-godišnji unuk Lucas bude osuđen na vješanje zbog tragičnog nesporazuma, Rust izlazi iz sjene kako bi ga spasio – pokrećući lavinu ubojstava, bjegova, progona i unutarnjih previranja. U pokušaju da stignu do Meksika za njima kreće više potjera – od službene, predvođene zamjenikom šerifa Woodom Helmom (Josh Hopkins), koji i sam nosi bol zbog smrti vlastita sina, do beskrupuloznih lovaca na glave. Najopasniji među njima je Fenton "Propovjednik" Lang, u interpretaciji Travisa Fimmela (Ragnar iz Vikinga), čija karizma priziva najbolje antiheroje klasičnih vesterna.
Možda najdirljiviji aspekt filma njegova je neraskidiva veza s tragedijom koja ga je obilježila. Ubojstvo koje slučajno počini dječak Lucas simbolički je povezano sa samim stvaranjem filma. Kao što radnja započinje jednim zalutalim metkom koji pokreće cijeli niz nesretnih događaja, tako je i produkcija filma obilježena stvarnim, tragičnim metkom. Dok stvarni Baldwin nenamjerno ispaljuje smrtonosan hitac, njegov lik na ekranu čini sve da spasi unuka koji je nenamjerno usmrtio čovjeka. I u fikciji i u stvarnosti jedan je metak zauvijek promijenio sudbine svih uključenih. Ta se paralela ne može izbjeći niti je film pokušava sakriti. Iako se "Rust" tragedijom ne bavi izravno, cijelo je njegovo trajanje prožeto sviješću o gubitku. Kroz tihi ton filma, u svakom kadru i svakoj emociji osjeća se neizrečeno – tuga koja se ne eksploatira, nego poštuje.
Redatelj Souza inspirirao se stvarnim povijesnim slučajevima u kojima su djeca doista bila osuđena na smrt. Ta ga je činjenica potaknula da filmu pristupi s empatijom i pažnjom, kao razarajućoj meditaciji o krivnji, iskupljenju i ljudskoj ranjivosti. Njegov redateljski pristup oslanja se na odnose i atmosferu, pri čemu su likovi jasno profilirani od prvoga kadra, ali i na prirodu. Kamera pod vodstvom snimateljice Biance Cline, koja je preuzela ulogu nakon smrti Halyne Hutchins, služi kao emotivni pejzaž: široki kadrovi prašnjavih ravnica, krhka svitanja i ogoljeni interijeri podsjećaju na poetiku Eastwoodovih "Nepomirljivih", kojima se "Rust" otvoreno klanja.
Iako obiluje dvobojima, Souza i Baldwin s naglašenom emocionalnom dubinom donose priču o neizgovorenim odnosima, o krivnji koja ne prestaje tištiti i o nadi koja, unatoč svemu, opstaje. Patrick Scott McDermott kao Lucas pruža dirljivu, autentičnu izvedbu, balansirajući između djetinje izgubljenosti i prerano stečene zrelosti. "Rust" zapravo progovara o najmračnijim i najokrutnijim aspektima ljudske prirode, ali to čini u kontrastu s vizualnom ljepotom krajolika.
Naravno, "Rust" će zauvijek ostati obilježen tragedijom iz 202rus1. A unatoč skromnom budžetu, pokazuje da žanrovski filmovi još uvijek mogu iznenaditi i dirnuti. U vremenu hiperprodukcije i bučnih naslova ovaj vestern dolazi tiho – ali ostaje dugo. I možda je nehotice postao više nego što je trebao biti: svjedočanstvo o tragediji, ali i dokaz da se umjetnost, čak i kad je ranjena, može uspraviti, progovoriti – i nastaviti dalje.
