"Proslava", jedan od najznačajnijih domaćih filmova u posljednje vrijeme, večeras stiže pred televizijsku publiku. Ovo vizualno impresivno, ali tematski teško djelo, nastalo prema istoimenom romanu nagrađivanog pisca Damira Karakaša, prati dvadesetak godina u životu glavnog junaka Mije i njegove obitelji. Smještena u siromašno ličko selo u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, radnja detaljno secira buran period tijekom kojeg su se na ovim prostorima izmjenjivale razne ideologije i režimi, a mali čovjek pokušavao preživjeti u nemilosrdnim uvjetima.
Priča započinje u zimu na samom kraju Drugog svjetskog rata, kada zatičemo odraslog Miju kao poraženog vojnika koji se skriva u šumama nadomak rodnog sela, u koje se više ne smije vratiti pod prijetnjom sigurne smrti. Kroz retrospektivne trenutke film nas vraća u njegovo djetinjstvo, duboko zadirući u najsiroviju okrutnost ljudskog postojanja, a gledateljima se polako otkriva surovo odrastanje obilježeno neimaštinom, neprestanom gladi i traumatičnim događajima koji lome ljudski duh. Postaje jasno kako su Miju upravo ti teški životni uvjeti i okrutni postupci okoline, poput očeve naredbe da se pod pritiskom siromaštva riješe obiteljskog psa, neizbježno gurnuli prema lažnoj nadi i ekstremističkoj ideologiji.
Glumačka postava briljantno je iznijela ovu zahtjevnu priču, a poseban naglasak stavljen je na mlade glumce koji su morali proći kroz iscrpljujuće pripreme za snimanje. Glavnog lika u različitim životnim dobima utjelovila su tri glumca, pri čemu odraslog Miju maestralno glumi Bernard Tomić. Zanimljivo je da se Tomić za ovu ulogu pripremao mjesecima. Puštao je kosu i bradu te je smršavio čak 12 kilograma uz stalni nadzor nutricionista, da bi se za kasnije scene ponovno morao udebljati. Mlađeg Miju utjelovili su talentirani mladi glumci Lars Štern i Jan Doležal, dok njegovu suprugu Drenku igra Klara Fiolić, novo lice hrvatskog filma kojoj kritičari predviđaju sjajnu karijeru. Uz njih, tu su i prekaljeni glumci poput Krešimira Mikića u izrazito kompleksnoj ulozi Mijinog oca te Tanje Smoje u ulozi majke, a sporedne uloge tumače Nedim Nezirović te David Tasić Daf. Autorski tim predvode redatelj Bruno Anković i direktor fotografije Aleksandar Pavlović.
Samo snimanje filma bilo je izuzetno ambiciozno i vrlo zahtjevno; trajalo je punih godinu dana kako bi se na filmsko platno maksimalno autentično prenijela sva četiri godišnja doba. Filmska ekipa neprestano se suočavala s pravim ličkim zimama i hladnoćom, nastojeći taj neugodni osjećaj teskobe izravno prenijeti na publiku. Još jedan fascinantan aspekt ove produkcije bio je rad na specifičnom jeziku, takozvanoj ličkoj čakavštini. Radi se o gotovo zaboravljenom govoru koji danas koristi jako malo ljudi, a predstavlja poetičan spoj različitih narječja s primjesama povijesnih utjecaja. Glumci iz cijele regije mjesecima su intenzivno radili s fonetičarima, pa i sa samim autorom knjige, kako bi taj arhaični jezik zvučao sasvim uvjerljivo, a Karakaš ih je osobno vodio kroz brojne lokalne običaje. Kvalitetu cjelokupnog prvijenca brzo je prepoznala stručna kritika te je svoju veliku svjetsku premijeru film imao u natjecateljskom programu prestižnog filmskog festivala u češkim Karlovim Varima.
Nakon svjetske premijere uslijedio je apsolutni trijumf na Pulskom filmskom festivalu, gdje je ekipa zasluženo osvojila Veliku zlatnu arenu za najbolji hrvatski film. Uz to glavno priznanje, osvojene su i prestižne Zlatne arene za najbolji scenarij, najbolju glavnu mušku ulogu te za najbolju filmsku fotografiju, a nedugo zatim redatelj i scenaristica nagrađeni su i na Festivalu mediteranskog filma u dalekoj Aleksandriji.
Iako su filmski kritičari gotovo jednoglasni u visokoj ocjeni da se radi o mračnom remek djelu koje ostavlja dubok dojam, domaća publika pokazala je donekle podijeljena mišljenja zbog iznimno teške narativne prirode filma. Mnogim je gledateljima bilo teško podnijeti vjerno prikazane scene surove borbe za goli opstanak te brutalnosti koja izravno proizlazi iz dugotrajnog siromaštva. Ipak, redateljev specifični etnografski pristup duboko nas uvlači u svijet u kojem su ljudske granice izbrisane nemilosrdnom neimaštinom. Upravo u tome leži najveća snaga "Proslave". Film ne služi samo kao podsjetnik na mračnu povijest, već djeluje kao snažno upozorenje i poziv na budnost za buduće generacije, pokazujući koliko je malo potrebno da se obično stanovništvo pod pritiskom siromaštva ponovno okrene ekstremizmu i ponovi tragične pogreške svojih predaka.
*uz korištenje AI-ja
Za ugodan pocetak dana pogledajte film prije spavanja i osigurajte lagano praznjenje crijeva ujutro kada se probudite!