Mladi slavonski glumac Vedran Dakić slavio je na nedavnoj dodjeli Nagrade hrvatskog glumišta, i to u kategoriji u kojoj se najmanje nadao nagradi. Za maestralno odigranu ulogu Duška Radića u predstavi "Plišana revolucija", u produkciji Kulturnog centra Osijek, dobio je nagradu za najboljeg glavnog glumca u drami.
"Plišana revolucija" autorski je projekt Vanje Jovanovića i Mateja Sudarića. Predstava započinje kao ležerno druženje pet prijatelja uoči obrane diplomskog rada i službenog završetka studentskog života, a postaje borba "za" i "protiv" ulaska u ozbiljan život, suočavanje sa strahovima iz sadašnjosti ili onima iz budućnosti te, u slučaju glavnog lika Duška, i borba protiv unutarnjih neprijatelja. Ta je predstava iznjedrila čak tri nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta.
Je li vas iznenadila nagrada za ulogu Duška u predstavi "Plišana revolucija"?
Iskreno, sama nominacija me iznenadila, a o nagradi da ne govorim. Sretan sam i zahvalan što moje ime stoji uz tako velike i renomirane glumce. Nije mi ni na kraj pameti bilo da bih takvo što mogao ostvariti u ovim godinama, ali evo, trud se svakako isplatio.
Prestižna je to kategorija u kojoj su, činjenica je, u pravilu slavili stariji, odnosno iskusniji glumci...
Apsolutno, najveći mi je šok bilo to da sam izabran upravo u toj kategoriji, nisam se nadao ni nominaciji, a kamoli da ću osvojiti nagradu, i to zbog čiste zdrave logike. Nema to veze s, recimo, nedostatkom vjere u sebe i samopouzdanjem. Naime, kada se pogleda popis nominiranih, ali i prijašnjih dobitnika, redom su to uistinu veliki, renomirani glumci, prvaci drame u važnim kazalištima. Iskreno, očekivao sam da će se voditi time što sam mlad i imam još vremena pa nagraditi nekoga drugoga, dakle mislio sam da me neće ni razmatrati.
Je li vaš izbor poticaj drugim mladim glumcima?
Vjerujem da jest, meni prvom je to veliki vjetar u leđa, nikad ne bih u ovoj dobi očekivao takvu nagradu, a ako se još netko drugi u tome pronađe, bit ću samo još sretniji. I na kraju krajeva, poticaj je to glumcima iz Slavonije koji kao da, barem se stječe takav dojam, nisu uspijevali doći do izražaja. Iako, čini mi se kako stvari u tom pogledu idu nabolje jer su Slavonci posljednjih godina počeli grabiti nominacije, a posebice me veseli što je među njima dosta mladih s osječke akademije.
Čime je baš uloga Duška, po vama, osvojila srca žirija?
Mislim da se Duško nalazi u životnom trenutku kakav je svatko od nas nekada imao. Ne govorim ovdje o njegovu diplomskom ispitu, nego o velikom životnom koraku, koji god on bio. Strah od tog sljedećeg koraka univerzalna je stvar s kojom se svi borimo u nekom trenutku našega života, a vjerujem i da svatko od nas u sebi nosi malo Duška.
Iza Kulturnog centra Osijek tek je prva sezona kazališne produkcije, a "Plišana revolucija" iznjedrila je troje glumaca nominiranih za Nagradu hrvatskog glumišta i dvije nagrade u konačnici. U čemu je tajna?
U ravnatelju koji voli svoj posao i poštuje svakog zaposlenika, nevjerojatno vještom redatelju, mladom i talentiranom autorskom timu i mladim glumcima koji su otvoreni i spremni stvarati ambiciozne i velike predstave. Barem u ovom slučaju.
Završili ste akademiju prije tri godine. Je li vam gluma bila želja od malih nogu ili se poslije kristalizirala kao vaš poziv?
Ne, gluma mi nije pala na pamet do 22. godine života. Studirao sam agroekonomiku prije toga, ali nije me zanimala, a nisam znao kamo bih i što bih. I nakon kratkog previranja, odlučio sam odustati od fakulteta i okušati se u "toj nekoj glumi". Nisam imao nikakvo prijašnje iskustvo ni aspiracije u bilo kakvom umjetničkom smislu, a kamoli u glumi. Otišao sam na prijemni ispit i ostalo je povijest, što bi se reklo. Prihvatio sam glumu kao svoj poziv i sada ispunjenog srca radim svoj posao.
Da niste na pozornici, bili biste, znači, na polju?
– Čini mi se da ne bih bio ni na polju jer sam otpao već na drugoj ili trećoj godini agroekonomike. No drago mi je što sam to studirao jer sam tamo upoznao suprugu Tenu.
Gdje ste trenutačno angažirani, na čemu radite?
Trenutno sam angažiran u Gradskom kazalištu Joza Ivakić u svojim rodnim Vinkovcima. U tijeku je obnova našeg kazališta, tako da s radom počinjem za dva, tri mjeseca. Plan i raspored za iduću sezonu još nije postao služben, tako da ćemo to tek saznati. U međuvremenu ću se malo odmoriti i, poznavajući sebe, tražiti što bih mogao raditi.
Planirate li karijeru graditi u rodnoj Slavoniji?
Ovdje živim, ovdje mi je obitelj, dom. Ali ne, neću se ograničavati na bilo koji način, niti definirati svoju budućnost dok je gradim. Volim svoj poziv, volim suradnje, volim izazove, a vidjet ćemo što će budućnost donijeti.
Tko vam je glumački uzor?
Najbliže tome je Ivan Ćaćik, prvak Drame HNK u Osijeku, koji mi je bio i asistent na Akademiji. Kompletan je i kao glumac i kao osoba. Inače, naša je profesija vrlo specifična, nema toliko nadmetanja, a ni ugledanja na druge, svi su različiti i svatko je dobar na svoj način. Realno, koju god predstavu pogledam i tko god mi "sjedne", na njega ću se ugledati. Ali, evo, mogu navesti i Toma Hardyja.
