Poklonicima umjetnosti, pa i široj publici, njemačkog avangardista Josepha Beuysa ne treba posebno najavljivati. Slikar, kipar, filozof, pedagog, aktivist i osnivač njemačke Zelene stranke... umjetnik je kojeg kritika zove “najvažnijim mrtvim umjetnikom u svijetu’. Ova godina obilježena je proslavom stote godišnjice njegova rođenja, a izložbom “Joseph Beuys: Tko ne želi misliti, leti van!” koja traje u zagrebačkom MSU i organizirana je u suradnji s Goethe-Institutom Kroatien, i Hrvatska se priključila središnjem međunarodnom programu “#Beuys100”.
Naime, u zbirkama MSU čuva se 20-ak njegovih djela otkupljenih nakon prve Beuysove izložbe u Hrvatskoj, “Znakovi komunikacije” 1997., a u okviru donacije Francesca Conza 1999. poklonjen im je još jedan njegov rad. Riječ je o multiplima i ready-madeima kojima je moguće pratiti širinu spektra zanimanja Beuysa: od umjetničkih djela do političkog i ekološkog angažmana, među kojima su razglednice, boce s uljem i vinom, metalne doze za hranu i piće, nastali 70-ih i 80-ih i sve je izloženo. Osim toga, u zbirci MSU je i mapa fotografija Bubyja Durinija, koji je sa suprugom Lucrezijom de Domizio Durini, autoricom 14 knjiga o Beuysovu stvaralaštvu, pratio umjetnika posljednjih petnaest godina njegova života.
– Uz te radove, priča o Beuysu je zahvaljujući angažmanu Goethe-Instituta Kroatien obogaćena i radovima iz zbirke njemačkog kolekcionara i umjetnika Karla Heinza Rummenyja koja također najvećim dijelom sadrži multiple. Počeci njezina formiranja povezani su s prvim susretom Beuysa i Rummenyja 1972. na documenti 5, u Beuysovu Uredu za direktnu demokraciju. Među 70-ak radova jedan je i od najvažnijih radova na izložbi menzura u koju je Beuys stavljao uvijek svježu ružu, upravo na toj documenti kada je sa svojim pustenim šeširom sjedio sam u prostoru i dočekivao posjetitelje, kako bi s njima raspravljao o značenju i važnosti neposredovane demokracije. Multipli koje je Beuys neumorno stvarao kako bi proširio svoju misao, asocijativni su podsjetnici na neka važna djela, događaje, akcije i uz pomoć njih pokušali smo ispričati priču kroz četiri tematske cjeline: Šaman ili Showman, Beuys i Fluxus, Izravna demokracija i Obrana prirode – kažu nam kustosice izložbe Radmila Iva Janković i Vesna Meštrić.
Posebnu dionicu izložbe, nazvanu prema ciklusu Željka Badurine “Omaggio a Joseph Beuys”, posvetile su hrvatskim umjetnicima koji su inspiraciju pronašli u njegovu liku i učenju. Tu su tako radovi Lovre Artukovića, Željka Badurine, Brace Dimitrijevića, Ivana Ladislava Galete, Igora Grubića, Željka Jermana, Kristine Leko, Vlade Marteka, Zorana Pavelića i Ivana Šeremeta.
Što se pak tiče naslova izložbe, to je rečenica koju je Beuys izrekao tijekom iscrpljujućeg dana na seminaru u okviru documente 6 u Kasselu 1977., pokraj monumentalne instalacije “Crpka za med na radnom mjestu” u kojoj je 150 kg meda neprestano cirkulirao kroz prozirne plastične cijevi.
– To je izrekao kako bi potaknuo sudionike da razmišljaju odgovorno, vlastitom glavom i poslije ju je zapisao na razglednicu koja se dalje širila kao multipl. Ako polaganim putem kroz izložbu spojimo tu rečenicu s njegovom ružom, ona dobiva svoju punu dimenziju. Ruža je za Beuysa simbolizirala revoluciju, no revoluciju koja je cilj, ali ne i sredstvo postignuto nasiljem, nego procesom polaganih i temeljitih osobnih evolucija u čiji je potencijal Beuys duboko vjerovao – pojasnile su.
Beuysova uloga u svijetu umjetnosti iznimna je. Najveći doprinos je taj što je pomaknuo granice umjetničke kreativnosti s estetskog objekta na “društvenu skulpturu”. Izjavio je da je “Duchampova šutnja precijenjena”, to jest da je nakon velike revolucije koju je donio u umjetnost ready-madeom, umjesto estetike šutnje u koju se povukao, trebalo uslijediti iduće poglavlje koje glasi: “Svaki čovjek može biti umjetnik”.
– Osim toga, svojim aktivističkim idejama koje je poduzimao, a među kojima je bilo osnivanje studentske partije, potom Organizacije za izravnu demokraciju putem plebiscita, Slobodnog sveučilišta za interdisciplinarna istraživanja, sudjelovanja u osnivanja Stranke zelenih u Njemačkoj, akcije Obrana prirode… vodila ga je duboka vjera u potencijal kreativnosti svakog pojedinca kao preduvjet stvaranja slobodnog društva. S jedne strane poput šamana koji stvarima daje moć stvara poetska djela ritualnog, magijskog naboja, a s druge strane djeluje i nastupa kao pedagog, aktivist koji se zalaže za promjene u društvu. Njegovi stavovi o društvu, politici i ekonomiji brzo su nadrasli okvire umjetničkog djelovanja, što se očitovalo u uvažavanju i raspravljanju o njegovim stavovima u važnim časopisima koji se bave društvenim, političkim i gospodarskim temama – govore kustosice pa nastavljaju o njegovu “filmskom” životu:
– Beuysovo odrastanje bilo je obilježeno strogim katoličkim odgojem, a mladost ratnim zbivanjima, u kojima je aktivno sudjelovao kao radiooperater i pilot Luftwaffea. Ključni trenutak zbio se kada je tijekom misije na Krimu pogođen njegov bombarder. Prema njegovu svjedočenju, preživio je zahvaljujući Tatarima koji su ga je od smrzavanja spasili prekrivši mu tijelo mašću i pustom, prirodnim izolatorom topline. Upravo će mast i pust, uz druge prirodne materijale poput meda, voska i bakra, postati njegovim zaštitnim znakom. Ti su materijali u njegovim instalacijama i ritualnim performansima trebali djelovati poput provodnika koji otvaraju kanale za dubinsko spoznavanje stvarnih ljudskih potreba. Jedna od njih je toplina, u doslovnom i prenesenom značenju. Kao profesor na akademiji u Düsseldorfu pak smatrao je da svatko tko to želi ima pravo na studij i dopuštao je svima koji žele studirati umjetnost, a nisu položili prijemni ispit da postanu njegovi studenti. To je uzburkalo akademsku hijerarhiju i isprovociralo tadašnjeg ministra znanosti Johannesa Raua da mu uruči otkaz. To ga je potaknulo da osnuje vlastito sveučilište koje će garantirati studentima slobodan upis na temelju kurikuluma koji je podržavao kreativnost i slobodu izražavanja. Sam naziv – Slobodno sveučilište za kreativnost i interdisciplinarno istraživanje (F.I.U.), već govori o tome da je polje umjetnosti prošireno na druge znanstvene discipline među kojima će posebno mjesto zauzimati ekologija.
Među živućim umjetnicima danas je, naravno, mnogo njih iznimno važnih, no malo tko od njih ima tu drskost preuzeti na sebe iskupljujuću, profetsku ulogu i govoreći iz prvog lica postati sinonimom revolucionarnog mnoštva poput Beuysa. Puno je i izvrsnih umjetnika koji su nastavili razvijati i produbljivati Beuysovu misao, kažu kustosice, umjetnika čije je djelovanje predano i iskreno jer su zabrinuti za budućnost planeta, a jedan od njih je i Oliver Ressler čija se izložba također upravo održava u MSU.
