Za vrijeme Drugog svjetskog rata znanstvenici su istraživali kako ljude učiniti otpornim na bojne otrove, a kada su uspjeli, brod koji je prevozio nađenu supstanciju potonuo je negdje u oceanu. Ta je tajna supstanca dospjela u vodotokove svijeta te desetljećima kasnije na ženama “proizvela” zanimljivu mutaciju. U njihovim grudima, ispod ključne kosti, aktivirala se pređa, tkivo koje im daje nevjerojatnu moć: mogućnost da u svom tijelu proizvode elektricitet i tako ubijaju – muškarce...
To je premisa na kojoj počiva roman “Moć” britanske književnice Naomi Alderman (Stilus, urednik Branko Matiješević, prijevod Jelena Pataki, 129 kn), koji kritika naziva “Sluškinjinom pričom za 21. stoljeće”, roman koji je izvrsnim i uzbudljivim ocijenila i sama Margaret Atwood.
“Moć” izvrće pilu naopako: muškarci postaju slabiji spol, progonjeni, seksualno zlostavljani i silovani, iskorištavani na sve moguće načine, da bi u konačnici – nakon kataklizme – postali odgojitelji djece jer su zbog svoje mirne naravi za to mnogo više spremni od tih i takvih žena.
Autorica piše uzbudljivu priču, ali definitivno one vrste koja navodi na razmišljanje. Uz uzbuđenja koje neminovno donosi takav preokret, ona zapravo kroz roman piše i nekoliko različitih društvenih analiza: od preokreta moći, a nije slučajno da on počinje u zemlji koja je središte prodaje bijelog roblja za prostituciju, preko načina na koji se političari nose s promjenama s kojima društvo i oni sami moraju naučiti živjeti pa sve do pojave, rasta i razvoja nove religije. Zapanjuje način na koji ona opisuje promjene u svakom djeliću života na Zemlji kakav danas poznajemo, a posebno to što upravo taj način zvuči nevjerojatno moguće.
Razmislite: što kada bi svaka žena mogla muškarcu zadati nevjerojatnu bol, osakatiti ga, ubiti... Kako bi izgledao naš svijet?
Te pričice Radi Borić i Sarnavanki o rep objesite..Je, vidjeli smo to prije par dana kad je ona zaklala svoga nevjenčanog muža ispred djeteta. Vidimo i danas i prisjećamo se kako je ona u Puli udavila svoje dijete, a vidimo i kako tretiraju na sudu dvije lejzbe koje su se igrale sa noževima i nikom ništa....sa slobode se branite. Pljuc, koja dvostruka mjerila. Zanima me kako bi muškarci prošli?! Vidjeli smo kako je ona kad ju je dečko ostavio, ubola nožem u vrat prije jedno god dana. O psihičkom zlostavljanju da ne pričamo. Jučer onaj otac što ne smije djecu vidjeti jer mu brane roditelji od bivše pokojne žene. Pljuc. Medalja ima dvije strane. Zakaj jednom ne pišete o problemima muškaraca sa ovim frustriranim feministicama? Ali znamo kaj vas svrbi....Istanbulska konvencija....e pa cendrajte i dalje..