Američka književnica Sandra Newman već mjesecima intrigira svjetsku literarnu scenu jer je najavila da piše žensku verziju poznatog Orwelova romana "1984.", za što je dobila sve potrebne dozvole. Dok se čeka taj roman, čiji je radni naziv "Julia", nakladnička kuća Vuković & Runjić je u prijevodu Katarine Penđer i pod uredništvom Milane Vuković Runjić objavila četvrti roman Sandre Newman "Nebesa". Riječ je o neobičnom spoju ljubavnog i distopijskog romana u kojem radnja paralelno teče na više vremenskih kolosijeka, a autorica nam velikodušno daje i nekoliko verzija kraja, pa svatko može izabrati onaj koji mu se sviđa, u skladu s vlastitim željama i sklonostima, bilo prema optimizmu ili prema pesimizmu. Roman počinje prilično nevino i uobičajeno, duhovito opisanim hipsterskim partyjem kod bogate newyorške djevojke Sabine u kolovozu 2000. godine, na kojem Ben upoznaje Kate. Kate je, zanimljivo, mađarsko-tursko-perzijskog porijekla, a Ben je napola Bengalac, a napola Židov. Očito, idealna ljudska smjesa za izazovnu vezu, sasvim u stilu globaliziranog i idealiziranog svijeta koji više ne postoji čak ni u Skandinaviji, a koji je ubila samonametnuta i nasilno proklamirana sasvim iracionalna politička korektnost. Nju je, uostalom, zdušno proklamirala i na njoj i zarađivala američka vladajuća i najglasnija kasta koja u svojim rukama ima medije, umjetničke kanale, gospodarstvo, političku moć, znanost...
Ben i Kate, naravno, postaju dečko i cura. On je radišan i organiziran te marljivo radi na svom doktoratu, a ona je maštovita i umjetnički nadarena, ali bez nekih postojanijih radnih navika. No sklona je snovima koji je odvlače u Englesku u vrijeme Elizabete I., gdje, između ostaloga, upoznaje Willa Shakespearea, ljubuje s homoseksualnim plemićima, nalazi moćne i bogate zaštitnike i čuva se kuge. U Engleskoj se zove Emilia te je talijansko-židovskog podrijetla. Taj drugi engleski život sputava Kate u njezinu ionako mučnom uklapanju u američku svakodnevicu na pragu 21. stoljeća, koje je ljudima davalo nadu u sretniju i mirniju budućnost, u totalni prosperitet koji su ljudi barem u zapadnoj civilizaciji doživljavali kao stečeno pravo. Kate je poput bombe koja samo što nije eksplodirala, a to fatalno loše utječe na vezu s Benom koji svoju djevojku više ne može ni pratiti ni kontrolirati. A kontrola je u temeljima svake uspješne ljubavne, a pogotovo seksualne veze, zar ne?
Tako Ben pomalo gubi Kate, koja ostaje i trudna, ali ne zna s kime, jer pati i od gubitka pamćenja ili neke slične bolesti, ali ipak dobro zna u čijem se društvu osjeća ugodnije, a u čijem joj je mučnije. Autorica je u te dvije paralelne priče, od kojih je ona povijesna engleska napisana prilično konvencionalno, uvrstila i rušenje newyorških blizanaca koji su jednu u osnovi totalno crnu i mnogima nestvarnu verziju povijesti pretvorili u realnost za milijune Amerikanaca, ali i ne samo Amerikanaca. U tom novom svijetu koji je počeo grubo i bez nijansi preispitivati svaku, pa i najmanju različitost (rasnu, nacionalnu, političku, spolnu...), ni Ben ni Kate više se ne snalaze i njihova zajednička budućnost postaje nemoguća. Ili? Postoji li ipak šansa za njihov tihi suživot, možda negdje u provinciji, u kojoj su velegradske proturječnosti pritajenije i u kojoj ljudi još imaju vremena za sućut i solidarnost?
Odgovor na to pitanje očito je pretežak i za autoricu koja nije sigurna bi li im tu šansu dala ili bi ih konačno razdvojila, onako kako se ponekad razdvajaju i najveće ljubavi i najbliskiji ljudi. Stoga je umjesto olakšavajućeg kraja, Sandra Newman izabrala uznemiren, krajnje zamućen pogled na moguće različite verzije epiloga ljubavi između Bena i Kate, likova čiji su identiteti u jednom trenutku postali prevelik teret za njihove ograničene mogućnosti i percepcije. I Ben i Kate u osnovi su dobri i empatični ljudi, ali popudbina koju u sebi nose, baš kao i povijesne okolnosti koje su ih zadesile (a Kate se muči s problemima iz dvije potpuno različite epohe, što je siguran put u ludilo), ipak su ih natjerale na uzmak. Ili vratile jedno drugome u sigurnu i mirnu luku.
