Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Knjige

Roman "Moja godina odmora i opuštanja" predskazao koronsku pandemiju

Ottessa Moshfegh čiji je drugi roman "Moja godina odmora i opuštanja" objavila naklada Vuković&Runjić američka je autorica hrvatsko-iranskog porijekla. S prvim romanom "Eileen" ušla je u uži izbor za Bookerovu nagradu
15. lipnja 2021. u 15:10 0 komentara 144 prikaza

Američka autorica hrvatsko-iranskog porijekla Ottessa Moshfegh s prvim je romanom "Eileen" osvojila nagradu PEN/Hemingway za debitantsko djelo, te ušla u uži izbor za Bookerovu nagradu. Drugi roman "Moja godina odmora i opuštanja" objavljen 2018. bio je američki bestseler, a netom ga je objavila naklada Vuković&Runjić u prijevodu Maje Šoljan.

Ottessina majka je zagrebačka violinistica Dubravka Šajfar Moshfegh, a otac Farhoud je rođen u Iranu, a židovskog je porijekla, te je također violinist. Koronska sveprisutna pandemija, dala je novu dinamiku i novo značenje drugom romanu ove aktualne i provokativne američke autorice, čiji roman iznenada završava napadom na njujorške Twinse i kao da nema kraj. No, kraj mu je naknadno dopisala sadašnjost.

Glavna junakinja romana je mlada i lijepa Amerikanka, jedinica koja nakon završetka školovanja treba započeti samostalni život. Ima jednu jedinu prijateljicu, prilično frustriranu Revu, koja se stalno s njom uspoređuje pa je stalno nezadovoljna. Ima i jednog stalnijeg dečka, atraktivnog i površnog biznismena Trevora koji je seksualno dominantan, ali i sadistički raspoložen prema submisivnoj ljepotici koja je revno spremna na ponižavanje, da bi i time zadržala svog mužjaka, što joj ne uspijeva.

Književna nagrada Daniel Kehlmann i pet autorica u finalu međunarodnog Bookera

Odnos junakinje i roditelja nije dubok, ali stvar postaje ozbiljna kada roditelji brzo, jedan za drugim umiru od bolesti (otac), a majka od nesređenog i nesretnog života. Zahvaljujući nasljedstvu, naša heroina nije u materijalnoj stisci, ali ipak nalazi posao u ekstravagantnoj pomodnoj galeriji umjetnina s kojim nikako nije zadovoljna, ali koji je ipak zadovoljava neko vrijeme. No, propala veza, neinteresantan posao, intelektualna tupost i pomalo histerična (i jedina) prijateljica našu junakinju tjera u depresivna stanja, a onda i na psihijatrijske tretmane koji je u rekordnom roku pretvaraju u gutateljicu svih mogućih farmakoloških pripravaka koji opasno koketiraju s drogom.

S vremenom, stanarka elitnog stana u elitnoj njujorškoj četvrti pretvara se u, doduše još uvijek estetski prihvatljivu ruinu, koja se opskrbljuje kavom najgore vrste u lokalnom dućanu čiji su gazde lijepo građeni, ali i nepovjerljivi Egipćani. U tom dućanu opsesivno kupuje hranu koju uglavnom uz puno strasti baca u smeće, a kada je u nesvjesnom stanju, kupuje posvuda sve i svašta čega se nakon osvješćivanja uopće ne sjeća.

U jednom trenutku, uz pomoć lijekova najšireg spektra, naša ovisnica odlučuje ne izlaziti iz kuće i to puna četiri mjeseca kako bi se dobro naspavala i odmaknula od društva kojeg niti razumije niti želi razumjeti. Dolazi, dakle, u situaciju u kojoj se u ovoj pandemijskoj apokalipsi našao i gotovo cijeli svijet kada je jači ili slabiji lockdown ljude doslovno zatvorio u njihovim domovima, bez mogućnosti kretanja, putovanja i fizičkih kontakata s drugim ljudima. Stoga je Ottessa Moshfegh ovim neobičnim i zapravo prilično introvertiranim romanom predskazala zbivanja koja će svijet pretvoriti u dosadnu provinciju u kojoj su brojne ljudske aktivnosti došle pod znak pitanja, što je itekako zbunilo sve arogantnije čovječanstvo.

Hilary Mantel wins the Man Booker Prize for her novel 'Bring Up the Bodies' at the Guildhall, London.  Photo: Press Association/PIXSELL mantel hilary Dvostruka dobitnica Bookera o trilogiji 
o Cromwellu kojom je osvojila svijet

U romanu "Moja godina odmora i opuštanja" puno je bolnih zapažanja o ljudskoj bahatosti i jako puno argumentirane kritike društva u kojem pilule svih mogućih vrsta postaju sve prihvatljiviji i dostupniji nadomjestak za ljudske osjećaje i ljudske kontakte. I bijeg naše junakinje u njeno dobrovoljno izgnanstvo u vlastitom stanu zapravo je metafora neuspješnog života koji je na svojoj strani imao i ljepotu, i bogatstvo i dobro obrazovanje i život u relativno sigurnoj i uređenoj zemlji, ali opet nije uspio.

Padanje Ottessine junakinje u sve dublji i mračniji bezdan opisano je vrlo realistično, s ponešto kontroliranog humora, pa i s pomalo suosjećanja. Ali autorica nije previše žalila za svojom junakinjom i nije joj pomogla u njenom odrastanju i sazrijevanju. Kao da nam je htjela poručiti da i dotjeranim američkim bijelcima sa debelim bankovnim knjižicama i svim mogućim povlasticama život može otići u nekom nepoželjnom, luzerskom smjeru, baš kao i onima koji su već od samog početka osuđeni na život pod nesretnom zvijezdom i na okrutnu borbu za preživljavanje.

otac i brat na putu
Novi detalji potrage za Hrvaticom u Frankfurtu: 'Navodno je policiju zvao prolaznik, obitelj je zbunjena'
Argeta Junior
ZABAVNO I UKUSNO
Ovo su tri ukusna ljetna međuobroka koji će oduševiti vaše mališane
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.