Rijetko viđene ovacije i uzvici odobravnja ispratili su gostovanje Opere i Baleta HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke s Verdijevom operom “Otello” u zagrebačkom HNK.
Ništa čudno budući da se radi o odličnoj predstavi iza koje kao redatelj i dramaturg stoje riječki intendant Marin Blažević te dirigent Ville Matvejeff. Riječki “Otello” je, nimalo slučajno, dobio i nagradu Hrvatskog glumišta kao najbolja operna predstava u državi, pa je sreća da je brojna zagrebačka publika imala mogućnost vidjeti ovu rijetko promišljenu i disciplinirano izvedenu predstavu koja budućoj europskoj prijestolnici kulture služi na čast.
Iako su najveći pljesak s pravom dobili iznimni pjevači ove zahtjevne opere, i to veličanstvena Anamarija Knego kao eterična Desdemona (briljirala je u Ariji o vrbi), srčani meksički tenor Luis Chapa kao Otello te vehementni bas-bariton Giorgio Surian u antologijskoj izvedbi demonskog Jaga, čestitke idu i redatelju Blaževiću, koji nam je dočarao iznimno mračnu viziju ionako mračne Verdijeve opere koja se naslanja na poznati Shakespearov predložak. Riječ je o “Otellu” u kojem gotovo da i nema klasične scenografije, kostimi su krajnje asketski i tamni (uz iznimku Desdemone i Otella), a zbor dio predstave provodi u prvim redovima partera gotovo pomiješan s publikom, što još dodaje na dramatičnosti ionako dramatičnog libreta.
I kraj opere, kada ženski dio zbora iz partera gleda publiku doslovno oči u oči nekako se konceptualno uklopio u hrvatsku današnjicu u kojoj se svakodnevno čereči konvencija čija je namjena institucionalna zaštita žena od nasilja. Svakako treba spomenuti i Ivanu Srbljan kao Emiliju, Marka Fortunata kao Cassia, Voljena Grpca kao Roderiga, Slavka Sekulića kao Lodovica i Luku Ortara kao Montana, baš kao i zboraše i baletne umjetnike koji su pridonijeli rijetko dojmljivom opernom gostovanju u Zagrebu, kao stvorenom za ove korizmene dane.
2. dio Toliko im je to uspjelo da je euforični D.D. primijetio da je “Riječki Otello pomeo gledatelje u zagrebačkom HNK!” Poštovani g. Derk u naslov vašeg osvrta ste nenamjerno stavili pravu istinu o riječkoj izvedbi Otella. Lažna publika tj.. zbor riječkog HNK je prevario Vas a očito i mnoge druge, stvarajući privid oduševljenja stvarne publike ovom siromašnom izvedbom Verdijeve opera. A da je tomu tako mogli smo se svi uvjeriti u jedinom trenutku kad zbora nije bilo u publici, a to je bio kraj drugog čina opera s prazna prva dva reda, jer je zbor izišao. Na kraju tog čina se tu i tamo mogao čuti pokoji slabašni pljesak stvarne publike. Jeste li to notirali poštovani g. Derk? Ako jeste – to Vam je cijela istina o ovoj “genijalnoj” predstavi. A ako niste… e onda… ili imate neke druge motive ili trebate na provjeru sluha i vida. Bila je to jedna siromašna, pretenciozna, pjevački vrlo prosječna izvedba, a glumački poludiletantska s nemotiviranim radnjama, bez iskrenih emocija.