U središtu novog romana Maše Kolanović "Materina" odnos je majke i djeteta, čija ljubav stoji kao kontrapunkt tjeskobnim globalnim događajima, a autorica je u razgovoru za Hinu istaknula da je naslov, premda će mnoge asocirati na psovku, ponajprije izraz ljubavi i brige.
Radnja je smještena u Zagreb ljeti. Dok njezina kći odlazi na more s ocem, majka ostaje u užarenom gradu, u stanu s pokvarenom klimom, zaokupljena zamornim poslom koji mora dovršiti. Kćeri se obraća ponajprije putem poziva i glasovnih poruka, no ta obraćanja često nadilaze praktičnu komunikaciju i prerastaju u intimne monologe nalik unutarnjem govoru. Iz majčina se glasa otvara prostor u kojem se isprepliću osobno i globalno, dok svijet obilježen strahom, nasiljem i nesigurnošću pokušava objasniti i djetetu i samoj sebi.
Majčina čežnja za kćeri jedna je od središnjih emocionalnih osi romana, iako je njihovo razdvajanje privremeno, a djevojčica je sigurna s ocem. Kolanović za Hinu kaže da se specifičan rad književnosti sastoji upravo u mogućnosti iskrivljavanja koje se udaljava od stvarnosti, ali se time na poseban način približava unutarnjoj istini. "Majka iz romana može se činiti pretjeranom i luckastom, kao ona koja previše osjeća, ako je se procjenjuje iz racionalne perspektive. Ali zato je, nadam se, zanimljiva kao lik iz čije je perspektive tekst ispripovijedan", kaže Kolanović.
Podsjeća da roman obuhvaća tri iznimno naporna tjedna tijekom kojih je junakinja sama u pregrijanom stanu, bez ispravne klime, opterećena zamornim poslom, a naposljetku dobiva i vrućicu. Kada bi bila savršeno racionalna, uravnotežena i emocionalno regulirana, dodaje autorica, ne bi bila ni književno zanimljiva.
Majčina ljubav prema kćeri jedna je od dominantnih tema romana, a Kolanović kaže da ljubav, kada bi se mogla svesti na racionalne kategorije, "ne bi bila ljubav, nego matematika". Na kraju romana i sama se majka osvrće na svoju možda "pretjeranu" ljubav, što otvara pitanje njezinih granica.
O naslovu romana Kolanović kaže da je "Materina" zamišljena kao svojevrsno mjesto, no da je Materina prvenstveno osjećaj, preplavljujuća emocija ljubavi i brige koja kao takva postaje ne-mjesto. "Neki bi kad bi čuli ime romana prvo pomislili na psovku. To mi je čak bilo zanimljivo i odabir te riječi za naslov romana je svojevrsna igra s takvim očekivanjima jer čitatelje umjesto psovke dočekuje nježno mjesto preplavljujuće ljubavi. Kad se riječ materina izdvoji iz sintagme psovke, zvuči mi predivno, nekako moćno i drevno u dobrom smislu. No, "Materina" je isto tako borba, prkos i preživljavanje. To je uvjet opstanka junakinje u priči što će, vjerujem, naročito dobro moći prepoznati samohrane majke", kazala je.
Na pitanje koliko je roman autobiografski, Kolanović kaže da je nastao iz osobnih i društvenih zapažanja koja su se postupno povezala u pripovjedni glas. "Svaka je knjiga, uostalom, istodobno osobna i konstruirana. I ovdje je osobno iskustvo poslužilo tek kao neka vrsta bijelog platna, početna površina na kojoj se gradi i oslikava fikcionalni svijet", kaže Kolanović.
Govoreći o završetku romana, Kolanović ističe da njegova karnevaleskna atmosfera otvara pitanje možemo li imaginaciju, umjesto za mržnju, profit i ratovanje, usmjeriti prema stvaranju boljeg svijeta. Kao što je briga za dijete u romanu ujedno briga za svijet, tako se na njegovom kraju dobar osjećaj i sreća dijele sa svijetom. "Čini mi se da je u teškom svijetu u kojem prevladava strah, upravo ljubav odgovor. Možda će to nekima zvučati banalno, patetično i u konačnici nerealistično, ali to je moja duboka istina koju ne kanim relativizirati", rekla je.
Govoreći o naslovnici knjige, koju je sama ilustrirala, Kolanović kaže da prikaz majke i kćeri u gorućem krugu ima dvojaku simboliku. Krug predstavlja planet ugrožen klimatskim promjenama i ratovima, ali i intimni vatreni obruč kroz koji prolaze majka i kći. „U samome romanu, na kraju pojedinih poglavlja, nalaze se ilustracije koje je nacrtala moja 12-godišnja kći. Bilo mi je važno da i ona ovoj knjizi dâ svoj ‘umjetnički potpis’“, kazala je.
Maša Kolanović (Zagreb, 1979.) književnica je i redovita profesorica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autorica je knjiga "Pijavice za usamljene", "Sloboština Barbie", znanstvene monografije "Udarnik! Buntovnik? Potrošač...", poeme "Jamerika", "Poštovani kukci i druge jezive priče", kao i niza znanstvenih radova o književnosti i popularnoj kulturi. Za književni rad primila je nagrade publike pulskog sajma knjiga Libar za vajk 2019. i "Vladimir Nazor" te Nagradu Europske unije za književnost za 2020. godine.
Otvori KEKS Pay
Krasan clanak.Ne moram kupovati knjigu.