Vlado Simčić-Vava albume objavljuje gotovo kao na vrpci, praktički po jedan godišnje, no riječ je redom o zanimljivim ostvarenjima. Najnoviji nosi naslov "Paintings at the Exhibition", naravno parafraza znamenitog naslova "Pictures at an Exhibition" Musorgskog, koji je svojedobno poslužio i grupi ELP.
Riječ je o zajedničkom projektu u kojem Vava donosi niz instrumentalnih vinjeta nadahnutih vizualnim radovima Vladimira Tomića Moska. Moskove slike nalaze se na zidovima brojnih gradova, jer Tomić je jedan od najcjenjenijih domaćih street art umjetnika, a njegovi murali krase Rijeku, Zagreb, Vinkovce, New York, Berlin, London, Solun, Hamburg, Kopenhagen, Paris, Beč, Budimpeštu, Beograd i Sarajevo. Sedam tema na albumu zauzima čak 49 minuta, pri čemu najdulja skladba traje punih 11 minuta. Već sama minutaža sugerira da si je autor dao dovoljno prostora da zvučnim impresijama temeljito pristupi pojedinim Moskovim radovim.
Riječ je o elektroničkom albumu na kojem su dominantne zvučne tapiserije sintesajzera i klavijatura, na kojima je Simčić podjednak ekspert kao i na gitarama. Jer Vlado Simčić-Vava jedan je od najvažnijih gitarističkih stupova domaćeg rocka uopće. Vavina revitalizacija započela je zanimljivim solo albumima na kojima se, osim omiljenim instrumentom, bavi i elektronikom, istražuje zvuk, ali i pušta mašti (i prstima) na volju da opušteno uživaju u zvučnim teksturama.
Vava, dakako, puno toga zna i ima u malom prstu, ali upravo je pomirenje ozbiljnih tehničkih mogućnosti, ali i ozbiljne inspiracije, ukusa i smisla za "režiranje zvuka", ono što ga i na albumu "Paintings at the Exhibition" pokazuje kao beskompromisnog autora čija je glazba proizvod inspiracije i svježih ideja, a ne kalkulacije. "Paintings at the Exhibition" demonstrira da je Vava, kada je zvuk u pitanju, uistinu "sam svoj majstor" – s deset prstiju i obiljem imaginacije u stanju je kreirati maštovito osmišljene i pomno realizirane zvučne teksture. Na albumu vas očekuju bogati slojevi ambijentalnih sintesajzera, koji se kreću u širokom rasponu raspoloženja, od poetskih kontemplacija do plesne elektronike. Mogao bi funkcionirati kao soundtrack nekog filma ili plesne predstave, da nije izravno nadahnut slikama Vladimira Tomića Moska, koje Vava glazbeno tretira izrazito – slikovito.
Otvori KEKS Pay
