Dubrovnik nije samo sjedište Sedam kraljevina Westerosa, on je zaista Kraljev grudobran. Tome svjedoči i činjenica da su Stradun, ulice i poljane, skalini, zidine i tvrđave Dubrovnika i petu sezonu pozornica snimanja Igre prijestolja, kultne i trenutačno najpopularnije televizijske serije u svijetu. Tako piše u turističkom vodiču po dubrovačkoj rivijeri za kolovoz ove godine u kojem dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić piše da su Dubrovčani od predaka naslijedili prekrasne zidine i u zidinama Grad po mjeri, ali i vrijednosni sustav u kojem se sloboda ne prodaje ni za sve zlato ovoga svijeta. Ali, nešto je ipak u Vlahušićevu Dubrovniku na prodaju. A to je tradicija.
Aktualni dubrovački gradonačelnik uporno ratuje protiv Društva prijatelja dubrovačke starine koje je zaslužno za to da dubrovačke zidine ove godine čekaju milijuntog posjetitelja. A Društvo prijatelja dubrovačke starine tradicija je Dubrovnika. Gradonačelniku Vlahušiću ne smeta da se Dubrovnik, grad kojem tepaju da je hrvatska Atena, sve više pretvara u Kraljev grudobran, pa nikoga ne čudi da dobronamjerni turisti pitaju jesu li vjekovima stare zidine tek novoizgrađene kulise za snimanje "Igara prijestolja". Brend više nije Dubrovnik sa svojom slobodarskom republikom, nego je brend TV serija.
Zar onda ikoga čudi da se nedavno na Lokrumu otvorio centar za posjetitelje u kojem u središtu pozornosti nije lokrumska povijest začinjena Rikardom Lavljeg Srca ni nesretnim Maksimilijanom Habsburškim, nego Željeznim tronom iz "Igara prijestolja". A tron je, domišljato, postavljen u nekadašnji benediktinski samostan. To je pravi primjer čuvanja tradicije jednog, zašto ne reći, katoličkog grada. Tron je stajao 200.000 kuna, ali što je to prema poplavi turista koji će sada pohrliti na Lokrum ne da bi uživali u njegovim prirodnim i povijesnim ljepotama, nego da bi se divili tronu u koji je među prvima sjela dugonoga potencijalna snaha Ivice Todorića. Pa to je stvarno bilo kao u Hollywoodu, a sve u režiji nenadmašno maštovitog dubrovačkog gradonačelnika.
Neka u Dubrovniku dućana u kojem se prodaju majice s prepoznatljivim motivima "kultne" serije. Neka tih dućana u dubrovačkoj zračnoj luci, pa i na Lokrumu. Ali ne može se cijeli jedan grad tako duge i bogate tradicije kakva je ona dubrovačka svesti na komercijalnu seriju, pa makar ta serija imala i milijarde gledatelja.
Dubrovačkog gradonačelnika Andru Vlahušića stoga treba poslati u Sinj, da od tamošnjih političara sazna kako se to mudro i ponosno čuva tradicija. Sinj je nedavno više nego dostojanstveno proslavio tri stoljeća Sinjske alke. Otvoren je Muzej Sinjske alke u Alkarskim dvorima, na što je utrošeno devedeset milijuna kuna. Ali, bilo je devedeset milijuna razloga da država i lokalna uprava uloži taj novac u sve one metaforičke poruke koje Sinjska alka sadrži i može probuditi i u onima koji nisu niti iz Sinja ni iz Cetinske krajine.
A zamislite da je kojim slučajem na čelu Sinja Andro Vlahušić. Pa onda bi sinjski alkari morali nositi odore iz "Igara prijestolja". A alkarski bi vojvoda morao sjesti na novokomponirani Željezni tron od 200.000 kuna. I možda bi se time privukle rijeke stranih turista, ali bi se zauvijek izgubio slobodarski obraz.
