Kada je prije četiri godine čuveni mađarski pisac Laszlo Krasznahorkai gostovao u Zagrebu na Festivalu europske kratke priče, na hrvatski nije bila prevedena nijedna njegova knjiga. Krasznahorkai se tada u polukružnoj dvorani Studentskog centra raspričao o snimanju filma Bele Tarra "Torinski konj", a u Hrvatskoj je bio poznatiji kao scenarist i stalni suradnik tog znamenitog filmskog redatelja nego kao pisac.
Sada je situacija bitno drugačija. Film "Torinski konj" osvojio je Srebrnog medvjeda na festivalu u Berlinu i s njim se Tarr oprostio od snimanja filmova. No, na hrvatski su prevedena čak tri djela Laszla Krasznahorkaija, i to roman "Rat i rat", priča "Posljednji vuk" te knjižica "UnutraJeŽivotinja". Koprivnički Šareni dućan uskoro će objaviti i roman "Melankolija otpora" po kojem je Tarr snimio film "Werckmeisterove harmonije".
– Knjigu je vrijedno napisati samo ako ona jako nedostaje u svijetu i ako je potrebna – rekao je Krasznahorkai u razgovoru sa Zoranom Roškom i Petrom Milatom. – Bela Tarr je dobro rekao da postoje samo dobri ili loši filmovi. Tako i nije bitno da li su u nekoj knjizi kratke ili duge rečenice. Bitno je jesu li dobre ili loše. Kafka je pisao kratke rečenice, Proust duge. Meni je bitno da su rečenice muzikalne – rekao je Krasznahorkai, koji je jako zanimljivo govorio i o prevoditeljima. – Posao prevoditelja je egzotičan. Ali, što znači prevesti neko djelo? Znači li to pronaći istu ili sličnu riječ – zapitao se pisac rekavši da prevoditelji, pa i njegova hrvatska prevoditeljica Viktorija Šantić pišu novo djelo. Trenutno živi između Berlina i New Yorka.
– Berlin mi je idealan jer je dovoljno blizu, ali i dovoljno daleko od Budimpešte – rekao je Krasznahorkai, za kojeg riječ dom, kako tvrdi, više ne postoji.
