Kuju mješanku zbog svijetloplavih očiju prozvali su Sky. Trčala je i prije bešićkim ledinama dok je nisu, radi uveseljavanja malog djeteta, prigrlili njezini novi vlasnici Šoići na nagovor drugih Šoića kojih je bilo u ulici cijelo pleme. I bogatih i siromašnih, koji su se međusobno pomagali. Sagradili su Šoići u Bešićima, na rubu Zagreba, jednu veliku urbanu vilu kakva je posljednjih godina bila u modi, mramornog ulaza i nadstrešnice, malih otvora s crnim okvirima prozora od PVC-a, debelih masivnih zidova, koja je podsjećala na bunker; ograđena visokim betonskim zidom od otprilike dva i pol metra i s nekoliko vitkih čempresa kako nitko s ulice ne bi mogao zaviriti u njihovu intimu. Klizna vrata otvarala bi se tek kad bi se vlasnik Ante Šoić u crnom Porsche Cayenneu zamračenih stakala vraćao, nakon posla, u svoj velebni dom. I poslije gotovo nečujno zatvarala.
Slobodnija od njega i od svih ukućana bila je samo kuja Sky, koju su vlasnici puštali cijeli dan da lunja okolnim poljanama, šumarcima, trnjacima uz potok i uskim cestama kojima je bio isprepleten kvart. Znala se sama vratiti kad bi se provukla kroz malu rupu u betonu skrivenu jednim grmom između vile i susjedova zida. Bila je to promućurna kuja koja se od drugih pasa, kao i njezini gospodari, izdvajala praktičnom inteligencijom.
Došlo je doba tjeranja. Sky ga nije nikako voljela jer je znala da njezini mirisi izazivaju požudu drugih pasa, na blizu i na daleko. Kao što bi čempresi pred Šoićevom kućom zadrhtali od jakog naleta vjetra, tako su se odjednom uznemirili okolni psi iz susjedstva. Okupili su se ispred zida, nadmetali, pravili gužvu kao na psećem trgu. Bilo ih je uskoro cijeli čopor, kao prosaca na Odisejevoj Itaki.
Sky nije bila pohotna ženka. Nije voljela da je psi naskoče bez njezina pristanka pa nikad ne bi okrenula rep u stranu. Čuvala se neželjene trudnoće, žustro odbijala nasilnike kao da ima višu, feminističku svijest o teškim posljedicama popustljivosti nasrtljivim mužjacima. I po tome je bila posebna. Imala je samo jednog psa koji ju je često pratio u stopu i kojeg je donekle prihvaćala kao ljubavnika. Znala je da njezin Biđi laje na vrećicu, na panj i stablo, znala je da mora zapišati baš svaki stup, temeljito pronjuškati zid, svaki žbun i travku, da se kupa u potoku po najvećoj zimi, da se ne ističe bistrinom, ali je imala zaštitnički stav prema svom bedačeku. Na svoj način mu je bila odana.
Kad bi izišla u skitnju, Biđi ju je pratio, ali su se pojavila još i četvorica drugih pasa, bijeli, crni, smeđi, opet crni, kratkonogi, dugonogi, oštrodlaki, dugodlaki... Nikako ih se nije mogla riješiti. Biđi bi se svađao s njima, režao, zagradio svojim dugim jazavčarskim tijelom sve pristupe Sky, ali psi nisu popuštali. Nos ih je vodio prema njezinim stražnjim nogama, vodenastom iscjetku i natečenoj vulvi pa nisu više ni njuškali travu i okolno lišće. Ona se grčevito branila, opsjednutim mužjacima pokazivala zube. Čak ih i grizla. Kad bi napravila nekoliko krugova i vratila se iz šetnje, trg hajkača ispred Šoićeve kuće opet bi oživio.
Šoići se nisu puno miješali u pseća posla. Očito nisu znali što znači tjeranje kuje da bi išta poduzeli. Dakako da im je smetalo okupljanje pasa ispred njihove kuće, ali ih nitko nije podučio da bi trebali u doba tjeranja kuju zadržati unutra. Bili su previše zaokupljeni sobom i zgrtanjem novca da bi čistili krvave iscjetke s tepiha, a njihovo dijete premalo da bi vodilo brigu o psu.
Jednog dana, kad se gotovo potukla s vučjakom silovateljem koji se vinuo visoko u zrak ne bi li se popeo na nju, Sky je dozlogrdio spolni teror i opsjedanje mužjaka. Kao da se nešto prelomilo u njoj, utoliko prije što Biđija nije vidjela toga dana. Povela je pse prečicom prema susjednom kvartu Jazbini trčeći velikom brzinom. Spuštali su se i penjali bez zaustavljanja, a psi progonitelji ohrabrivali su je svojim lavežom. Došli su do jednog prometnog žarišta na Markuševečkoj cesti, koja je inače poznata po velikom broju žrtava, pregaženih mačaka, ali i pasa. Približili se mjestu blizu znaka usporavanja, gdje iz daljine vozila razvijaju najveću moguću brzinu jer je cesta ravna i bez ležećih policajaca.
Sky je stigla na čistinu i sva se pretvorila u sabranost. Pogledala je lijevo i desno ima li automobila kao da ju je majka godinama upozoravala o opasnostima. U tome ih času nije bilo. Ispružila je glavu naprijed, rep prema gore i mičući ušima pažljivo osluškivala brujanje motora. Osjetila je da pristižu i kad su bili jako blizu, pojurila strelovito preko ceste. Zatečeni naglošću njezinih pokreta, psi su izgubili korak, pojurili za njom, i dok je ona već bila prešla na drugu stranu ulice, čulo se škripanje kočnica i tresak lima: dvojicu četveronožaca udario je automobil u živo meso. Preostala dvojica su se preplašila i povukla na drugu stranu ceste, a Sky se očešala o jedan niski zidić te nastavila hodati pločnikom u smjeru Bešića. Kad se vratila kući, bila su dvojica manje ispred zida. Pregaženih ili samo ranjenih, nije ju zanimalo.
Međutim, ta dvojica preostalih i tvrdoglavih pasa i dalje su dolazila pred vrata Šoićeve kuće i lajali. Da ne bi posumnjali kako ih čeka sudbina prethodnih udvarača, Sky ih je iduću večer odvela drugim, dužim putem na isto mjesto. Padala je kiša i bio je sumrak, kokošinjac uz koji su prošli bio je prazan i opran kišom, slijedili su potok i jedan voćnjak, popeli se uz ledinu koja je predstavljala njezin dobro poznati svijet u kojemu se kretala.
Ovaj put je Sky još lakše obavila prljavi posao jer zbog slabe vidljivosti jedan je vozač Renaulta Lagune, prilično nervozan i psovački nastrojen, naletio u punoj brzini na prvog psa, a da nije ni zakočio; drugi se uspio spasiti. No taj preostali nikad više nije primirisao u Bešiće.
Sky je bila doista strpljiva ženka i itekako imala grižnju savjesti zbog svega što se dogodilo. Gledajući unatrag, u početku je pokazivala i razumijevanje za to što su se psi zaljubili u nju. Ali kad bi onako razjareno nagrnuli na nju kao da je komad mesa, osjetila je koliko je malo poštuju. I to joj je teško padalo na srce. Jedino je Biđi, koji se nije baš isticao pameću, bio diskretan i krcat udivljenja; ponašao se kao da u Sky vidi čisto nebo bez oblačka.
Kad se vratila kući, njezin pas ju je čekao kao naručen. Protrljala se o njegovu dlaku dirljivom privrženošću. Kao da je zločin koji je počinila, počinila za njega. Legla je na leđa i mahala šapicama, započinjući tjelesnu igru zaraznom ženstvenošću. Pokazala raspoloženje za ljubav. Biđi je pod uličnom rasvjetom neodlučno i stidljivo gledao njezino podatno tijelo, kao da u tom trenutku ne teži ispunjenju svojih želja. Ili se malo plaši. Sky je naglo promijenila položaj iz naklona u čvrsti stav, malo zacvilila, oblizivala se, a onda dodirnula šapom Biđija po glavi, leđima, ramenima. Htjela je u njemu probuditi čežnju, svijest kako nikog drugog ne voli osim njega. I on koji je teško shvaćao očigledne činjenice ipak je na koncu naslonio nježno glavu na njezina ramena kao da je prosi.
