George Harrison jednog je petka odlučio otići.
– Mislim da ću... napustiti bend – rekao je tijekom snimanja u studiju Twickenham 1969. godine. John Lennon predložio je da ga, ako se ne vrati do ponedjeljka ili utorka, zamijeni Eric Clapton.
– Poanta je, ako George ode, želimo li nastaviti kao Beatlesi? Ja želim – kazao je Lennon Paulu McCartneyu. Georgeova odluka o odlasku nije bila ishitrena. Taložilo se u njemu nezadovoljstvo jer ga nisu prihvaćali kao autora. Kad god bi ostatku benda predstavio neku od svojih pjesama, John i Paul ostajali bi ravnodušni. Doživljavali su ga kao "klinca koji im se prikrpao". Tih dana u studiju Twickenham George je promatrao Johna i Paula kako uvježbavaju pjesmu "Two of Us" i zezaju se, smiju i ludiraju. Shvatio je da je to zapravo pjesma o njima dvojici, a ne o novim ljubavnicima koji se uzbuđeno vesele zajedničkoj budućnosti. Prema službenoj verziji, na ideju o toj pjesmi došao je Paul kada se vozio u automobilu s budućom suprugom Lindom na jednom od njihovih izleta u prirodu. Od kasne 1968. do početka 1969. godine McCartney je napisao niz pjesama s primjesama čežnje za domom, svojevrsnim pjesmama za kraj putovanja, kakva je i "Two of Us". "One, čini se, proizlaze iz predosjećaja da se san koji su on i John stvorili u Liverpoolu primiče kraju. Ipak, Paul još nije bio spreman odustati od Beatlesa", piše Ian Leslie u novoj knjizi "John & Paul", koju je za ovdašnje tržište izdala Školska knjiga.
Volimo misliti da poznajemo Johna i Paula, ali zapravo nije tako, zaključio je Leslie i ponudio čitateljima priču o prijateljstvu dvojice glazbenika, od prvog susreta 1957. na vrtnoj zabavi u Wooltonu, gdje je crkveni odbor odlučio ugostiti neki skiffle sastav i angažirao Lennonov bend The Quarrymen, a Paul je na tu svirku došao kao gost na poziv prijatelja iz škole, pa sve do Johnove smrti 1980., ispričanu preko njihovih pjesama.
Lennon i McCartney napisali su u tandemu 159 od 184 snimljene autorske pjesme Beatlesa. Bili su, napominje Leslie, više od pukih prijatelja ili suradnika, njihovo prijateljstvo bilo je romansa – strastvena, nježna i burna, puna čežnje, rastrgana ljubomorom, i taj nestalan, konfliktan, ludo kreativan kvazibrak, izmiče svim našim zadanim kategorijama i upravo ga je zato lako pogrešno protumačiti. U takvom je ozračju, pojašnjava dalje, nastajala i "Two of Us". "Tek nakon beskrajnih šaljivih varijacija pronalaze konačan oblik pjesme: akustičan, nježan i potpuno iskren. Glazba je i dalje bila mjesto na kojem su John i Paul jedan drugoga puštali blizu", zaključio je Leslie.
– Budući da autor Ian Leslie, koji se afirmirao pišući o ljudskoj psihologiji, u knjizi oslikava ne samo glazbenu suradničku "kemiju" Johna i Paula nego i evoluciju njihova prijateljskog odnosa, ostao sam iznenađen činjenicom da su "pravi" John i Paul sasvim različiti u odnosu na uobičajenu javnu predodžbu o njima. Prvo, zapanjujuća mi je činjenica da je Lennon, koji je uvijek nastupao s prividnom samouvjerenošću, bio toliko nesiguran u sebe, u svoje sposobnosti kao glazbenika, ali i krajnje nesiguran na osobnom planu. Ali to nikada nije krio, nego je tu svoju "karizmu ranjivosti", kako je naziva Leslie, pretakao i u pjesme kao što su "Help" i druge. Također me iznenadilo, a u jednoj sceni fizičkog obračuna na proslavi Paulova 21. rođendana, i šokiralo, koliko iz te ranjivosti i hipersenzibilnosti može proizaći i okrutnosti, čak i fizičke. S druge strane, autor detaljno razbija i stereotip o Paulu kao uvijek nasmiješenom, ali pomalo površnom pop-šarmeru nasuprot avangardnom Johnu kao srcu i duši benda. Tako u knjizi detaljno saznajemo o McCartneyevoj intelektualnoj znatiželji koja ga je vodila po londonskim galerijama, koncertima eksperimentalne glazbe i slično. Uostalom, neka najavangarndija rješenja u njihovim pjesmama Paulovo su djelo, na primjer onaj atonalni kaotični orkestralni krešendo u pjesmi "A Day In The Life". I treće, premda sam znao da su uvijek bili bliski, iznenadilo me u kojoj su mjeri bili bliski, poput romantičnih partnera, sve do granice (homo)erotskog, premda je seks uvijek bio isključen iz te njihove "jednadžbe". Zato svjedoci, recimo Yoko Ono, tvrde da su se nakon raspada Beatlesa nastavili ponašati kao ostavljeni partneri, a ne samo bivši prijatelji, pa su jedan drugome slali emotivne i često ogorčene poruke u stihovima solo pjesama, Paul u "Too Many People". John u "How Do You Sleep?".... – kaže za Nedjelju glazbeni kritičar Denis Leskovar, koji je Lesliejevu knjigu preveo na hrvatski jezik.
Knjiga je podijeljena u poglavlja koja su naslovljena po njihovim, odabranim, pjesmama.
– Budući da u svakom poglavlju ima i ponešto stručnih pojmova u opisu pjesama i načinu na koji su ih Paul i John skladali i pisali, morao sam paziti da prijevod odgovara hrvatskoj glazbenoj terminologiji. Treba reći da ti glazbeni, ponekad i muzikološki opisi, uvijek služe tome da prikažu dramatičnost odnosa dvojice protagonista, pa nikada ne djeluju suhoparno. Također sam jako pazio na ritam rečenice i ritam teksta u cjelini, vodeći računa o protočnosti prijevoda. Budući da je muzika Beatlesa pitka i prohodna, želio sam da i prijevod bude takav. Uostalom, i izvorni je autorov stil također vrlo čitak – pojašnjava Leskovar.
Potkraj lipnja 1963., dok su dijelili hotelsku sobu u Newcastleu, John i Paul došli su na ideju da napišu ljubavnu pjesmu u kojoj protagonist nije ni ljubavnik ni voljeni, nego treća strana koja ih želi spojiti. Pjesma "She Loves You" objavljena krajem kolovoza, postala je najprodavaniji singl ne samo te godine nego i cijelog desetljeća. Izveli su je u televizijskoj emisiji "Sunday Night at the London Palladium" i beatlemanija je službeno počela. "Bio je to savršen izraz skupine muškaraca, čvrstih i nježnih istodobno, koji su očito mirno shvaćali odanost mladih žena, dok su svoju primarnu naklonost čuvali jedan za drugoga", napisao je Leslie i istaknuo da pjesma istodobno govori o ljubavi momka i djevojke, ali i o muškom prijateljstvu.
Pripovjedač se obraća svojem ponosnom, teškom prijatelju i moli ga da cijeni ono što ima. Scenarij iz te pjesme, pokazat će se, ponovit će se u stvarnome životu jedanaest godina poslije, kada se Paul angažirao kao posrednik između Lennona i Yoko Ono. "To nije bila samo slučajnost, nego rezultat stalne značajke odnosa Lennona i McCartneyja, odnosno Paulove želje koja je graničila s potrebom da svojega kolebljivog prijatelja usmjeri prema sigurnoj luci", zaključio je Leslie.
Pjesmu "I Want to Hold Your Hand" dovršili su za sat vremena. I ona je bila plod zajedničkoga rada, i nitko, uključujući Johna i Paula, nije znao gdje doprinos jednoga počinje, a drugoga završava. "Sutradan su John i Paul pjesmu predstavili ostatku benda, a zatim su je otišli snimiti u Abbey Road, gdje se pretvorila u pravu bombu", napominje Leslie. Pjesma je objavljena na singl-ploči i odmah je izgurala "She Loves You" s prvog mjesta top lista.
U studenom 1963. Amerikance je potreslo ubojstvo predsjednika Johna Kennedyja. Poduzetni DJ u Washingtonu od stjuardese je dobio primjerak singlice koja je poharala radijske postaje. Beatlesi su do tada u SAD-u objavili tri singl-ploče, "Please Please Me", "From Me to You" i "She Loves You", i sve su propale jer je vladalo uvjerenje da je pop-glazba američki izvozni, a ne uvozni proizvod. Njihov menadžer Brian Epstein otputovao je u New York s misijom da Amerikance uvjeri da njegova grupa može biti jednako popularna u SAD-u kao i u Velikoj Britaniji. Dogovorio je nastup u popularnoj nedjeljnoj emisiji Eda Sullivana, a prije toga i u emisiji Jacka Paara koji je vodio show petkom. Američki tinejdžeri Beatlese su, ističe Leslie, prigrlili gotovo očajno, kao da su bili gladni takve vrste glazbe. – Imaju vlastite bendove. Što im možemo dati, a da oni već nemaju? – pitao je skeptičan McCartney. No, ostali su zaprepašteni kada ih je već na zračnoj luci JFK dočekao velik broj obožavatelja. Na konferenciju za novinare bili su dobro raspoloženi.
– Kako objašnjavate svoj uspjeh? – upitao ih je netko.
– Imamo dobrog agenta za odnose s javnošću – odgovorio je Paul.
– Što mislite o Beethovenu?
– Odličan je. Pogotovo njegova poezija – rekao je Ringo Star.
Puno pitanja bilo je o frizurama. Osvojili su i američku publiku. Po povratku u Veliku Britaniju, u samo tjedan dana snimili su velik dio materijala koji će postati soundtrack za film "A Hard Day's Night" i istoimeni LP, prvi album Beatlesa sastavljen isključivo od originalnih pjesama. Tijekom idućih godina, do raspada 1970., snimit će još 11 originalnih studijskih albuma, plus "Magical Mystery Tour".
Početkom veljače 1968. Beatlesi su se okupili u studiju Abbey Road kako bi počeli raditi na singlu koji će biti objavljen tijekom njihova putovanja u Maharishijev ašram u Indiji. Uvježbavali su Paulovu pjesmu "Lady Madonna" i Johnovu "Across the Universe", kojom nije bio zadovoljan, pa će se pojaviti tek 1970. na albumu "Let It Be". Pjesma "Lady Madonna" glazbeno je nadahnuta hitom boogie-woogie jazz-benda iz 1956., a evocira, pojašnjava Leslie, idealiziranu sliku Paulove majke Mary – domaćicu i ujedno hraniteljicu obitelji.
"To ne znači da pjesma govori isključivo o njegovoj majci. Ako ta skladba uopće govori o bilo čemu određenom, onda je to taj klavirski rif odsviran objema rukama, sama životna sila koja nas izvlači iz tuge, iz kreveta, i gura naprijed, ususret onome što slijedi, što god to bilo", ističe.
Zanimljiv je i detalj kako je nastao izraz "Sergeant Pepper". Paul je s prijateljem Malom Evansom otputovao na safari u Keniju. U avionu na letu natrag pogrešno je čuo Mala kako sol i papar (salt and pepper) izgovara kao "Sergeant Pepper" (narednik Pepper). Što ako, pomislio je, prestanu biti Beatlesi i postanu Sergeant Pepper's Lonely Hearts Club Band? No, tada je sve još ostalo samo na ideji. Nakon završetka "Strawberry Fields Forever" počeli su raditi na Paulovoj pjesmi o odrastanju u Liverpoolu "Penny Lane". Obje skladbe namjeravali su uključiti u novi album, no obje su se našle na singl-ploči s dvostrukom A stranom objavljenoj u veljači 1967. Te dvije pjesme, piše Leslie, prikazuju Liverpool iz perspektive promijenjenih umova, pa nas "Strawberry Fields Forever" vodi u podzemni svijet nesvjesnog, a uz "Penny Lane" odlazimo u nebo, odakle se obrušavamo u svijet ispod sebe.
U proljeće 1966. McCartney je posjetio Pariz i kupio dvije slike belgijskog nadrealista Renéa Magrittea, koji je s trinaest godina ostao bez majke, koja je počinila samoubojstvo. "Premda bi bilo suviše pojednostavnjeno cijeli umjetnički senzibilitet pripisati iskustvu iz djetinjstva, možda doista ima nešto u gubitku roditelja u mladoj dobi što čovjeka tjera da propituje ono što drugi uzimaju zdravo za gotovo; da lakše uočava slučajnost pozadinske stvarnosti. Činilo se da se McCartney poistovjećuje s Magritteom: nekoliko godina poslije nabavio je umjetnikov štafelaj, naočale i paletu."
"Penny Lane" može se promatrati kao McCartneyjeva izravna reakcija na Magrittea. Glazbeno su ga dijelom inspirirali Beach Boysi s albumom "Pet Sounds". Krajem 1966. John je bio dezorijentiran više nego ikad prije. Osjećao je sve veću distancu prema supruzi Cynthiji, koja nije htjela uzimati LSD. U studenome je upoznao japansku umjetnicu Yoko Ono, koja ga je odmah fascinirala. Opisujući kako je nastala pjesma "Hey Jude", Leslie opisuje kako se japanska avangardna umjetnica Yoko Ono umiješala u život Johna Lennona, koji je s prvom suprugom Cynthijom imao sina Juliana.
Ono, sedam godina starija od Johna, odrasla je u Tokiju, sa "zlatnom žlicom", obitelj njezine majke držala je jedan od najvećih japanskih financijskih konglomerata, a otac joj je bio bankar. U kući su imali 30 slugu. "Yoko je pohađala ekskluzivne škole i obrazovala se u duhu zapadnjačkih i istočnjačkih tradicija književnosti, filozofije i glazbe. Postala je prva studentica filozofije na svojem sveučilištu, ali odustala je nakon dvaju semestara. Cijeli je život prezirala institucije i organizacije bilo koje vrste", ističe Leslie. "Ne vjerujem u kolektivizam", govorila je. – Bila je sretna samo ako bi se prema njoj ponašali kao prema kraljici – rekao je jedan njezin kolega.
Kad je banka njezina oca poslala na novo radno mjesto u New York, cijela obitelj preselila se u SAD. S Lennonom ju je povezao McCartney, kada je zamolila notni zapis za jedan književni projekt. Imala je izložbu u galeriji Indica, rasadniku avangardnih ideja koji su vodili Paulovi prijatelji. Zanimalo ju je bi li Paul i John bili voljni financirati njezin umjetnički rad. Sedamnaest mjeseci nakon prvog susreta na njenoj izložbi postali su par. Ostavio je suprugu. McCartney je razmišljao o petogodišnjem Julianu, kojem je bio poput ujaka, i brinuo se kako je sve to djelovalo na njega. Vozeći se prema Johnovoj kući, počeo je pjevati melodiju čije su prve dvije note zvučale kao uzdah i zagrljaj "Hey Jules". Ostatak pjesme McCartney je napisao idućih dana, primijenivši Jules u Jude. To, ističe Leslie, nije samo pjesma upućena djetetu već i unikatan glazbeni iskaz, gotovo jedinstven u analima popa, pjesma koju muškarac pjeva bliskom muškom prijatelju. To je, smatra, zreliji i emocionalniji nastavak pjesme "She Loves You". Paul je Johnu odsvirao "Hey Jude" i kad je došao do stiha "The movement you need is on your shoulder" (Pomak koji ti treba na tvojem je ramenu), rekao je Johnu da će taj dio promijeniti. – Nećeš, to je najbolji stih u pjesmi – odgovorio mu je John i dodao da su te riječi dovoljno pogrešne da budu savršene. Obojica su se složila da tu pjesmu treba objaviti na singl-ploči, i bio je to "savršen način da se zaključi ljeto puno privatnih i javnih sukoba".
Pišući o odnosu Lennona i McCartneya, Leslie ističe da je nekoliko razloga zbog kojih njihov odnos shvaćamo pogrešno, a jedan se, smatra, ogleda u tome da teško razumijemo bliska muška prijateljstva. "Naviknuti smo na predodžbu da su muškarci dobri prijatelji, ogorčeni suparnici ili, katkad, i jedno i drugo. U današnje smo se vrijeme naviknuli i na ideju homoseksualne ljubavi. No zbunjuje nas odnos koji nije seksualan, ali jest romantičan; zbunjuje nas prijateljstvo koje može imati erotsku ili fizičku komponentu, ali ne uključuje seks. Naši su predci to bolje razumjeli", ističe.
Koliko su, pitamo Leskovara, Beatlesi relevantni danas i dobivaju li nove poklonike među mlađim generacijama?
– Zbog svoje inovativnosti na polju snimanja i skladanja, iznimno su relevantni. Taylor Swift, Billie Eilish, Lana Del Rey, Harry Styles... to su samo neka imena koja uvrštavaju Beatlese na popis glavnih utjecaja. Fenomena zvanog Oasis i cijele suvremene brit-pop/rock kulture ne bi bilo bez Beatlesa, sve do Arctic Monkeysa, koji su na svečanom otvaranju Olimpijskih igara, podsjetimo se, izveli obradu Beatles klasika "Come Together". Utjecali su i na imena s područja hip-hopa kao što su Frank Ocean, Wu-Tang Clan i drugi, zbog čega ionako velika i odana vojska fanova Beatlesa iz generacije u generaciju dobiva nove, mlade poklonike – ističe.
Izabrati omiljene pjesme Beatlesa je teško, napominje, jer uvijek mora izostaviti neke drage pjesme, recimo "The Long and Winding Road", "Here Comes The Sun", "The Ballad of John and Yoko", "Eleanor Rigby", "I'll Follow The Sun"... No njegov izbor najdražih pet za ovu priliku izgleda ovako:
"Things We Said Today"
"A Day In The Life"
"Two of Us"
"Something"
"In My Life".