Vinilno reizdanje prošlogodišnjeg albuma “Jada jada” Klinike Denisa Kataneca jedan je od važnih trenutaka domaće scene. Ponajprije zbog toga što se radi o jednom od najzanimljivijih prošlogodišnjih albuma koje šira publika vjerojatno nije čula, a sad ima priliku za to ako voli vinile i gramofone više od digitalnih platformi.
Paradoksalno, možda će se neki sada “pomučiti” i skočiti do trgovine pločama, kad već nisu stisnuli “klik” i čuli začudnu “Jadu jadu”, kojom je jedan od najzanimljivijih mlađih domaćih autora i izvođača, premda svira već desetak godina, skupa s bendom sustigao i preskočio sam sebe. Desetogodišnji rad Denisa Kataneca dobio je albumom “Jada jada” primjeren završetak, ili bolje reći novi početak, kojim je pokazao što znače nezaustavljiva beskompromisnost i uzbudljivost. Unatoč mnogim pomaknutim i ambicioznim autorskim detaljima, nije to više ni alter-rock, nego prilično razumljiva glazba, mada je nezahvalno domaće tržište znalo okrenuti leđa i prihvatljivijim pojavama od Kataneca.
No na albumu “Jada jada” radi se o intuitivnoj glazbi, sjajno odsviranoj i produciranoj, pa je može osjetiti i prihvatiti većina onih koji se plaše žanrovskih odrednica kao što su indie-rock ili gothic-folk. Doduše, valja reći da je Katanec ambiciozan autor, ali i “čudan” pjevač specifične boje glasa i interpretacije koja vas može odbiti. No ako prijeđete preko tog detalja, uhvatit će vas u svoj koloplet imaginacije, sjajnih tekstova, otvorenosti i ranjivosti kakva se rijetko susreće na domaćoj sceni. Baš ta posebnost, neukalupljenost i slobodoumnost glavna je prednost albuma koji vas s 11 pjesama vodi na putovanje oko vas i u vama, a ponajviše u autorski svijet Denisa Kataneca. Mnoge zamisli i poetske ili sviračke bravure kojima je album popunjen uobličene su u odlično artikuliranu produkciju i svirku pratećeg benda (Branimir Norac gitara i klarinet, Karlo Cmrk bas, Vinko Vujec bubnjevi i Eleonora Hill violina i prateći vokali).
Osobno me Katanecova neukalupljenost podsjetila na Marka Brecelja kad je s Ivanom Volarićem Feom izvodio svoj pomaknuti autorski program u Lapidariju početkom osamdesetih. Mada, valja ponoviti, “Jada jada” pažljivo je osmišljen i izveden te nimalo neprohodan album iole ambicioznijem slušatelju.
