Drugi album grupe Haustor "Treći svijet" objavljen je 1984. "Kad se album pojavio, slušatelji su ga prihvatili uz otvoreno: 'Grozno', do: 'Ja ne znam kaj je ovo', to je bilo najpozitivnije. 'Ne bi se štel mešat, ali kaj ste vi napravili', govorili su, od prijatelja do izdavačke kuće", govori Srđan Sacher pri kraju filma "Treći svijet" o Haustorovu albumu i reakcijama koje je izazvao kad je objavljen. Prije njega Darko Rundek poentira kako su tek završenu naslovnu pjesmu odnijeli u splitski klub Shakespeare, očekujući dobru reakciju publike, a plesni podij naglo se ispraznio. "Kak' sad to objasniti", pita se Rundek.
Objašnjenja je moguće pronaći u temeljitom dokumentarnom filmu "Treći svijet" redatelja Arsena Oremovića, koji potvrđuje da su i Sacher i Rundek i Haustor bili i ostali "pomaknuti" u svom "trećem svijetu". Ako ih je prijašnja mantra "volim slušati radio" i hit singl "Moja prva ljubav" učinila komercijalnom novovalnom grupom, "Treći svijet" bio je ozbiljniji zalogaj koji usprkos zaraznoj plesnoj podlozi nije stigao do radija u mjeri u kojoj je mogao, a ni klubovi poput Shakespearea nisu se otimali za novim materijalima.
Kako je moguće da nakon ovako dobrog albuma i razdoblja u njezinu radu o kojem je zasluženo snimljen dokumentarac, jedna od najpopularnijih grupa novog vala bude "ignorirana"? Ili su znalci i tada bili svjesni važnosti i vrijednosti "Trećeg svijeta", ali je široka publika prešla na stranu komercijalnijih i popularnijih imena? U svakom slučaju tema je sjajna i dobila je iscrpniju realizaciju, a Arsen Oremović nakon brojnih dokumentaraca dokopao se prilike za bavljenje bendom kojim je bio fasciniran, a privlačio je pozornost (i) naše generacije.
Iako na početku filma piše da ovo nije tipičan biografski film, "Treći svijet" dobrim je dijelom i to, a Oremović je uspio vjerodostojno oslikati i stanje tadašnjeg duha vremena. Biografski podaci proizlaze iz pedantno vođene početne priče u kojoj Rundek i Sacher govore o odrastanju, utjecajima i tome kako su uopće stigli u "treći svijet". Dapače, montažom novih govornih dijelova u kojima Rundek i Sacher prilično konzistentno i iskreno opisuju okolnosti i mješavinom dokumentarističkih snimaka iz prošlosti, film "Treći svijet" nudi i širu sliku kad je riječ o stanju tadašnjeg vremena, scene, pojava poput Kugle glumišta i, posebno, namjera autorskog dvojca koji je s grupom sjajnih glazbenika krenuo u ostvarenje svog najambicioznijeg albuma.
Odnos Sachera i Rundeka u toj "principijelnoj koaliciji" bio je autorski motor projekta, uz, dakako, nezamjenjive članove benda (bubnjar Srđan Gulić, gitarist Zoran Zajec i Damir Prica-Capri na saksofonu i klaviru), čije izjave i sjećanja u filmu dobivaju dovoljno mjesta. Kad se sve skupa zbroji, shvatite da je Oremović uspio sastaviti pregledan prikaz vremena i rada grupe sakupljen iz vjerodostojnih izvora. Kinodistribucija filma jedan je od čimbenika koji veseli već zbog toga da se ovakvim materijalima pristupa ozbiljno i da mogu izazvati zanimanje široke publike.
Nakon izvrsnog prvog albuma i ultrapopularnog singla "Moja prva ljubav", povratak Sachera iz vojske – za vrijeme koje je u Kotoru svirao i komponirao za idući album Haustora – zatekao ih je na zadnjem zajedničkom zadatku. Nakon "Trećeg svijeta" Sacher odlazi iz grupe, pa je ova faza njihova rada i zbog vrijednosti albuma i dodatnih značenja koja je nudio, ostala jedinstvena epizoda zagrebačkog, hrvatskog i ex-Yu rocka. Čitavu tu kompleksu priču Oremović je uspio precizno obuhvatiti razgovarajući sa svim članovima benda čije reminiscencije djeluju ne samo promišljeno, nego i realno, duhovito te faktografski iscrpno. Manje-više svi bez mistifikacija govore o razdoblju rada kad su bili "škvadra" na važnom zadatku. Taj zadatak bio je u opreci s najpopularnijim trendovima u Jugoslaviji, pa stoga imamo dojam "alternative", što je Haustor u vrijeme "Trećeg svijeta" i bio.
Priča se potom nastavlja u tonskom studiju "Sunday" kod Svena Pavlovića, gdje danas članovi grupe rade na staroj dub-verziji pjesme "Treći svijet". Upravo zbog tog dijela gledatelje će proći "žmarci" kad vide kako s puno volje i kreativne energije kao nekada rade u tonskom studiju, predlažući ideje i polažući snimljene dionice na vrpce, pa se čini da magija među njima nije nestala ni 40 godina poslije. Bez popističnih pjesama, sa sjajnim producentom Željkom Brodarićem Jappom – koji u filmu detaljno govori o tadašnjem radu i preslušava originalne višekanalne snimke iz 1983. – album je snimljen u njegovu splitskom studiju Tetrapak. Haustor je tada više sličio na Gang of Four – s kojima su svirali 1981. na zagrebačkom Biennaleu u Domu sportova, s kojeg potječe raritetna live snimka "Mijenjam se", a čuje se i koncertna snimka "Nisam lep al' imam telo" iz 1980. – ili na Talking Headse, nego na same sebe iz vremena uspješnog prvog albuma.
Osim što se u filmu čuje i neobjavljena pjesma iz 1983. "Spasil sam se" i demo "Babilonskih baklji", svi skupa snimaju novu verziju naslovne pjesme i rade na temi "Probudim" Milana Mladenovića i Mitra Subotića Sube. Tu je i nekoliko live snimaka s povratničkog koncerta na Šalati 1996., kad se već nostalgično "slinilo" o tome kako je Haustor bio veliki bend. Možda je upravo enorman uspjeh singla "Moja prva ljubav", koji u filmu ispravno objašnjavaju kao "netipičan hit", bio kamen oko nogu, jer je "Treći svijet" otišao u sasvim drugom pravcu. Siniša Škarica, tada urednik u Jugotonu, u filmu govori kako je u notes tada zapisao "dobar, ali nekomercijalan", što sažima dojam o albumu s kojim je Jugoton, danas Croatia Records, nedavno doživio komercijalni uspjeh rasprodavši vinilno reizdanje "Trećeg svijeta". Mada je došlo 40 godina poslije, to je potpuno zasluženo, što potvrđuje i film Arsena Oremovića koji iscrpno i staloženo obrađuje ovu važnu temu.
Otvori KEKS Pay
