Ovaj distopijski i postapokaliptični film prati četveročlanu obitelj koja iznenada ostaje zarobljena u vlastitom domu. Protežu se motivi mora, kiše, vode, slanoće i morskih životinja koje, kako se čini, žele očistiti svoj svijet od ljudi i zagađenja koje stalno uzrokuju. Nadalje, cilj im je, po svemu sudeći, obnoviti planet Zemlju. Čini se da kiša koja stalno pada djeluje kao nekakvo čarobno superljepilo koje stvara neprohodnu barijeru oko kuća i drži stanare unutra kao zatvorenike.
Iako je horor, atmosfera filma je nekako opuštena (barem u početku), sve dok im nevidljiva čudovišna sila ne počne stvarati veće probleme i ozbiljno ugrožavati egzistenciju svih ljudi na svijetu. Budući da se ni vrata ni prozori ne mogu otvoriti, a internet i telefoni iz nekog razloga ne rade, susjedi međusobno komuniciraju tako da flomasterima ispisuju poruke na pločama, prislanjaju ih uz prozore i pokazuju jedni drugima.
Ironično, čini se da je ipak sigurnije ostati u kući dok pada kiša jer je ono što se vani događa u najmanju ruku uznemiravajuće. Susjeda Susan, koja voli trčati, jedina je osoba koja ostane vani, a dovoljno je reći da se ne provede baš najbolje.
Najveća prijetnja je glad jer nitko ne može izaći iz svog doma i otići u dućan. Roditelji Ann i Jason ne gube nadu jer su se, srećom, na vrijeme opskrbili hranom koje imaju dovoljno za barem dva mjeseca. Nažalost, nisu svi susjedi bili te sreće.
No nakon nekog vremena nada se gasi, a obitelj pada u očaj. U najgorem slučaju morat će se poslužiti mesom preminulog obiteljskog psa, starog Cassidyja. U filmu imamo i vremenski skok od pet godina koji valjda želi prikazati kako se ova četveročlana obitelj kao jedina na svijetu uspjela nekako snaći i preživjeti teror.
Međutim, film se ne fokusira toliko na podrijetlo morskih bića koja ih teroriziraju i misterij koji ih okružuje, koliko na preživljavanje i prilagodbu novom svijetu. Primjerice, Jason je (nezaposleni) inženjer i snalažljivi lovac koji pronađe "rupu u zakonu". Dakle, iako ne može izaći i loviti životinje ili pecati, može se poslužiti dimnjakom, koji je, čini se, jedini nezabarikadirani prolaz prema van. Isto tako, treba se čuvati i divljih životinja poput lasica, tvorova, štakora i medvjeda, koje prenose razne bolesti, jer ako ti njih ne središ na vrijeme, one bi mogle srediti tebe prije nego što trepneš.
Možda je pravi horor u činjenici da osoba koja posljednja preživi zatočena u kući mora promatrati bližnje kako umiru, a ne može ih ni dostojno zakopati. Ovakva nesretna sudbina zadesi simpatičnog susjeda, stomatologa Maxa Richardsona, koji bude prisiljen živjeti s truplom svoje žene Marcie, koja je umrla od gladi.
No film ima i jedan pomalo komičan element – ljubavni par koji je trebao provesti samo jednu noć zajedno sada je osuđen na vječni zajednički život… Ili barem dok netko od njih ne umre od gladi ili kakve boleštine.
"Posljednja kuća" započne vrlo zagonetno i mnogi bi gledatelji vjerojatno očekivali da će se razviti u pravi horor s demonima koji drže svoje žrtve zatvorene u kućama i stanovima kako bi ih psihički mučili, a potom brutalno usmrtili. No film se pretvara u postapokaliptičnu distopiju koja pomalo nalikuje na poznatu seriju "The Last of Us" ili film "28 godina poslije".
Jesu li ova morska bića uistinu zla ili žele nešto promijeniti u svijetu? Je li riječ o izvanzemaljcima ili o zemaljskim stvorenjima koja su tek sada uspjela doći do izražaja? Je li planet Zemlja stvoren upravo zbog toga da bi more dominiralo nad kopnom? Je li ljudski rod taj koji je okupirao svijet, a sada mu ova stvorenja koja pomalo nalikuju krakenima napokon pružaju otpor? Jesu li im ljudi prijetnja ili smetnja? Film svakako daje publici mnogo toga o čemu će poslije razmišljati i raspravljati.
Dakle, iako su prisutne nadnaravne i nadrealne sile, čini mi se da film lagano promijeni smjer. Također, valja istaknuti da je ovaj element vremenskog skoka najprisutniji upravo u serijama i filmovima u kojima je glavna tema preživljavanje i snalaženje u pandemijama uzrokovanima pojavom zombija ili ubojitog fungusa. Redatelji, pretpostavljam, vole reakcije začuđenih i zaprepaštenih gledatelja koji vide kako se svijet nakon toliko godina od izbijanja apokalipse (vizualno) promijenio nagore, a možda u nekim slučajevima i nabolje.
Sve u svemu, film "Posljednja kuća" privukao je veliku pažnju i podijelio kritičare. Jedni hvale glumu i tjeskobnu atmosferu, a drugi imaju velike primjedbe na neočekivani rasplet događaja pred kraj filma.
Otvori KEKS Pay
