Zagor je ZAKON. To je tako, barem kad pričamo o stripu na ovim našim prostorima. Nema veze ni sa Zagorjem, niti sa Zagorom (dalmatinskom). Zagor je strip koji je izdavač Bonelli pokrenuo 1961. u Italiji.
Zagor ovdje nikada nije imao status običnog stripa. Zagor je bio i ostao fenomen. Daleko najviše recenzija, tema i komentara u medijima pripada upravo njemu. Čak ni nakon punih 65 godina od nastanka euforija oko ovog junaka ne jenjava istočno od rijeke Sutle. Dapače, vojska poklonika iz dana u dan raste. Zagor se iskristalizirao kao strip kojemu su u kolektivnoj svijesti publike pripadala, i još pripadaju, neka opća mjesta – vezana ne samo uz medij stripa, nego i uz život na ovim prostorima.
Godina 1948. bila je važna za talijanski strip: tada je pokrenut vestern Tex Willer, scenarista Giana Luigija Bonellija i crtača Aurelija Galleppinija, koji je otvorio put čitavoj generaciji stripovskih junaka kojoj će se poslije pridružiti i Zagor. Uslijedili su raznovrsni serijali 1950-ih i 1960-ih, djela koja su bila namijenjena mlađim naraštajima i u kojima se zabavno štivo prožimalo s povijesnim temama, uglavnom vezanima uz sjevernoameričko područje. Iako su se Veliki Blek (započet 1954.) i Komandant Mark (započet 1966.) osvrtali na razdoblje Američkoga rata za neovisnost (1775–1783), Kapetan Miki (započet 1951.) i Kit Teller, znan i kao Mali rendžer (započet 1958.), vesterni su koji su preformulirali jedan od žanrovskih obrazaca u stripu – mlađahni je protagonist od sporednoga postao središnji lik, čime je zasigurno privlačio brojno mlađe čitateljstvo.
Sve sa Zagorom počelo je 1960. godine, kad su scenarist Sergio Bonelli (poznatiji pod pseudonimom Guido Nolitta, koji je uzeo kako bi izbjegao usporedbe s ocem Gianom Luigijem Bonellijem, jednim od utemeljitelja talijanskog stripa i tvorcem Texa Willera) i crtač Gallieno Ferri stvorili novog strip-junaka. On će zadovoljiti različite ukuse čitatelja, bit će manje ozbiljan od Texa, zabavniji, a opet ne i krajnje infantilan. Nolitta i Ferri, inspirirani strip-junacima svoje mladosti (Tarzan, Fantom…), kreirali su posebno zanimljiv lik fascinantnih fizičkih predispozicija i specifičnog, prepoznatljivog kostima (koji je nastao kao koktel autentične indijanske mitologije i nesputane Nolittine mašte). Prvi broj Zagora izašao je u Italiji u lipnju 1961. godine. Izašla su četiri broja, a svaki je sadržavao 64 stranice. Tek od 1965. Zagor je u Italiji počeo redovito izlaziti.
Zagor, početno žanrovski odrediv kao vestern, kronološki se smješta u razdoblje između 1820-ih i 1840-ih, a prostorno u izmišljeno područje šume Darkwood na razmeđu saveznih država Ohio, Pennsylvania i Zapadna Virginia. Povremeno se radnja odvija i izvan američkog područja. Zagor, pravim imenom Patrick Wilding, još kao dijete proživljava strašnu tragediju u kojoj gubi roditelje. Od indijanskog pokolja spašava ga otac, bivši časnik američke vojske, koji ga u zadnji čas baca u rijeku iz koje ga nešto kasnije izvlači Wandering Fitzy, dobroćudni nomad i samouki filozof. Fitzy na neki način posvaja mladog Patricka te ga uči mnogim vještinama i životu u skladu s prirodom. Patrick se razvija u snažnog, spretnog i plemenitog mladića koji vjerno sluša savjete mudrog Fitzyja, ali proganja ga istina o tragičnoj sudbini oca i majke. Saznaje da je krvavi indijanski napad organizirao stanoviti Salomon Kinsky, aktivist za indijanska prava, i to kao osvetu zbog masakra nad jednim indijanskim plemenom. Za masakr je bio odgovoran Patrickov otac pa on, shrvan tom spoznajom (kao dječak je, naravno, idealizirao oca), u konačnom obračunu ubija Salomona, no zaklinje se da će svoj život posvetiti borbi za pravdu i suživotu Indijanaca i bijelih doseljenika. Mijenja ime u Zagor-Te-Nay, a za kostim uzima crvenu košulju sa žutim krugom u kojem je stilizirani orao u letu – što znači da je izaslanik Manitua, vrhovnog božanstva crvenokožaca – te postaje Gospodar Darkwooda.
Kao što je to često slučaj sa strip-junacima, i Zagoru je bila potrebna komična protuteža – pobočnik, Meksikanac Chico, odnosno Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales. Chico je sljedbenik tradicije američkog novinskog stripa Cisco Kid crtača Josea Luisa Salinasa, kao i francuskog stripa Jerry Spring Josepha Gillaina. Štoviše, njegov se lik oslanja i na tradiciju filmskoga vesterna, koji je često likove Meksikanaca prikazivao kao izrazito komične. To je, dakle, komični lik i potpuna je suprotnost Zagoru. Nizak je, debeo, iznimno nespretan i proždrljiv, potkupljiv, hvalisav, ali i simpatičan. Zbog svoje lakomosti za jelom često upada u najrazličitije i najnevjerojatnije situacije i neprilike te ga Zagor mora spašavati. Ipak, Chico je Zagorov glavni oslonac i vjerna desna ruka te ga redovito prati u svim pustolovinama, a nerijetko preuzima i glavnu ulogu. Indijansko ime mu je Mali Čovjek S Velikim Trbuhom, a zvali su ga i Čovjek Koji Jede Noću.
Zagor sa svojim vjernim pratiteljem Chicom (očita aluzija na Sancha Pansu) živi u maloj kolibici u srcu darkwoodske šume, okruženoj živim pijeskom močvare Mo-Hi-La koja Zagorov dom štiti od neželjenih gostiju. Osim same šume, Darkwood predstavlja ogromno područje prepuno indijanskih plemena, vojničkih utvrda i traperskih naselja, a u tom nestabilnom prostoru naš junak ima nezahvalnu i veoma tešku zadaću – čuvati mir. Samoproglašeni je zaštitnik Indijanaca i svih onih koji su na bilo koji način ugroženi. Indijanci vjeruju da je izaslanik Manitua te da je samim time besmrtan. Poštovanje koje uživa među stanovnicima Darkwooda ne proizlazi iz strahopoštovanja, već je rezultat njegovih ljudskih vrijednosti. No Zagor ne štiti samo svoje kraljevstvo. Pustolovnog je duha te se, poput svakog pravog junaka, bori za dobro protiv zla kad god je dobro ugroženo i kad god (i gdje god) ga pozovu.
Zagorov svijet nastanjuje i čitava galerija živopisnih likova koji se iz pustolovine u pustolovinu ponovno pojavljuju. Digging Bill vječno je u potrazi za nestalim i zakopanim blagom, u što redovito uvlači Zagora i Chica, dok ih kitolovac kapetan Fishleg svojim brodom Golden Baby i posadom odvodi u daleke krajeve i neistražena područja. Tu je i Tonka, poglavica plemena Mohawk i Zagorov krvni brat, kao i nespretni privatni istražitelj Bat Batterton, koji se odijeva poput Sherlocka Holmesa, te njegov brat Bing Batterton. Među Zagorovim najboljim prijateljima su i traperi "Doc" Lester i Pablo Rochas.
Ni Zagorovih neprijatelja ne nedostaje, a neki od njih vraćaju se iz pustolovine u pustolovinu. Među najupornijima je profesor Hellingen, poludjeli, ali genijalni izumitelj i znanstvenik koji želi zavladati svijetom. Tu je i Kandrax, keltski druid i čarobnjak obdaren magičnim moćima, kao i barun Rakosi, 700 godina star vampir iz Mađarske. Zagoru život zagorčavaju i njegov dvojnik Olaf Botegosky, pokvareni drvosječa Timber Bill te Ben Stevens, poznat kao Kralj orlova...
Pokušamo li ustanoviti povijesnu vjerodostojnost ovoga stripa, uočit ćemo brojne vremenske nelogičnosti, a pogreške se pojavljuju u gotovo svakoj epizodi. Možda je najočitiji primjer prikaz američke vojske, koja u stripu nosi uniforme usvojene tek za vrijeme Američkoga građanskog rata, odnosno 20 do 30 godina nakon vremena u kojem se odvija radnja stripa. Tadašnje uniforme prikazane su u jednoj do dvije epizode, no to uglavnom ovisi o crtačima. Oružje u stripu također je daleko ispred svog vremena. Revolveri Colt i repetirajuće puške standardno su oružje u stripu, iako su ušli u uporabu tek 1850-ih. U jednoj se epizodi pojavljuje čak i oklopni parobrod britanske mornarice na Velikim jezerima, iako je prvi takav brod britanske mornarice, HMS Warrior, sagrađen tek 1860. godine.
U stripu se nekoliko puta spominje i pojavljuje Andrew Jackson, sedmi predsjednik SAD-a, čiji je mandat trajao od 1829. do 1837. godine. Jedna je epizoda kronološki smještena nakon Teksaške revolucije, koja je okončana 1836. godine. Nekoliko desetaka epizoda poslije Zagor i Chico zatječu se u južnoameričkom gradu Concepcionu baš u trenutku kada tamo uplovljava brod HMS Beagle s glasovitim prirodoslovcem Charlesom Darwinom, što se dogodilo 1835. godine. Pirat i krijumčar Jean Lafitte u stripu se pojavljuje kao već ostarjela osoba iako je, prema dosadašnjim spoznajama, u stvarnosti umro 1823. godine. To se donekle objašnjava pričom da je preživio tu navodnu smrt te se nakon nekoliko godina skrivanja vratio starom zanatu. Također treba spomenuti da se navodi kako se Zagorova izmišljena šuma nalazi na tromeđi Ohija, Pennsylvanije i Zapadne Virginije, iako je Zapadna Virginia kao američka savezna država nastala tek 1863. godine.
Od ostalih povijesnih osoba u stripu se još pojavljuju pisac Edgar Allan Poe, predsjednik konfederacije Indijanaca Cherokee John Ross, izumitelj pisma Cherokee Sequoyah, francuski mislilac iz vremena revolucije Alexis de Tocqueville i utemeljitelj Teksaških rendžera Stephen Fuller Austin.
Ali pobjednici pišu povijest, a Zagor je jedan od malobrojnih junaka stripa koji je preživio sve stripske kataklizme u proteklim desetljećima.
Zagorova popularnost i značenje uvjetovani su prije svega sadržajem i crtačkom izvedbom Galliena Ferrija. Osim njega, Zagora su crtali, a i danas crtaju, brojni drugi autori, među kojima su najpoznatiji Franco Donatelli, Marco Torricelli, Franco Bignotti, Francesco Gamba, Marco Verni, Mauro Laurenti i drugi.
U socijalističkoj Jugoslaviji Zagor je stekao golemu popularnost zahvaljujući kontinuiranom objavljivanju u edicijama Lunov Magnus Strip i Zlatna serija novosadskoga Dnevnika u razdoblju od 1968. do 1991. godine, a u Republici Hrvatskoj kontinuirano izlazi od 1994. godine, najprije u izdanju Slobodne Dalmacije, a poslije Ludensa.
Zagor je obvezno stripovsko štivo velikog broja čitatelja u svim državama sljednicama Jugoslavije, ali i na cijelom Balkanu. U Turskoj su 1971. snimljena čak dva filma o njemu.
Otvori KEKS Pay
