Jamesa Bonda, počevši od 1962., glumila su šestorica glumaca, najviše vremena kao Bond proveo je Roger Moore glumeći ga 4384 dana u sedam filmova. Najgledaniji i najprofitabilniji filmovi franšize su oni noviji u kojima Bonda glumi Daniel Craig, najviše novca zaradio je “Skyfall” – čak 1,1 milijardu dolara, dok su svi ostali zaradili sedam milijardi zajedno. Tijekom filmske karijere 007 ubio je 405 negativaca, najkrvoločniji je Pierce Brosnan koji je u četiri filma ubio 135 loših momaka. Pri tome uglavnom koristi pištolj Walther PPK, u 22 od 24 dosadašnja filma, a pomaže se i gadgetima – njih 156. U 12 filmova vozio je Aston Martin, a od 302 čašice alkohola ispijenih pred kamerama, dakle pije u prosjeku svakih 10 minuta i 53 sekunde filma, njih 84 ispio je Craig. Kultnu parolu “Bond, James Bond” izgovorio je 25 puta, a u 24 filma obljubio je 58 žena, najviše Moore – njih 17, a 16 ih je zbog povezanosti s Bondom izgubilo glavu.
Impresivne brojke nabildati je trebao 25. film o najslavnijem agentu svijeta, “No Time to Die”, navodno i posljednji u kojem ga glumi Craig. Premijera zakazana za travanj zbog pandemije je odgođena na 25. studenog, a dok čekamo, ništa nas ne sprečava da se još jednom sjetimo čovjeka po kojem je lik Jamesa Bonda skrojen i bez kojeg ne bi bilo ni kulta koji je Bond postao, ni ovih brojki, ni slave Conneryja, Moorea, Brosnana, pa ni pisca Iana Fleminga, bivšeg špijuna koji je lik agenta 007 stvorio po slavnom Dubrovčaninu i predstavio ga 1953. u romanu “Casino Royale”.
Ime mu je Duško Popov, odrastao je u Dubrovniku gdje je vodio i odvjetnički ured, za vrijeme Drugog svjetskog rata postao je dvostruki špijun, od nacista je izvukao tisuće dolara u gotovini, saveznicima je dao ključne podatke o Hitlerovim “letećim bombama”, umalo je spriječio japanski napad na Pearl Harbor, bio je bonvivan, elitist, šarmantni prevarant britkog uma, pretjerivao je i u kasinu i u spavaćoj sobi – opis je to koji odgovara i Jamesu Bondu.
Fleming, tijekom rata specijalni pomoćnik ravnatelja specijalne službe marinaca i također djelatnik MI6, i Popov sreli su se 1941. u Lisabonu, tadašnjem sjecištu europskih špijuna, za igraćim stolom u kasinu hotela Palacio gdje su, osim zabave, razmjenjivali poruke koristeći se brojevima na stolu za rulet. Popov, u fraku s leptir-mašnom, pred Flemingom je te večeri odigrao i malu predstavu tresnuvši pred krupjea kovčeg s 38.000 dolara ne bi li izazvao i nadigrao razmetnog Litvanca koji im je bahatošću ometao posao.
Je li se te noći i pri tom susretu rodila ideja za Jamesa Bonda? Vjerojatno. Iako, sam Fleming nikada to nije priznao. Tek je jednom pod pritiskom nasrtljivih britanskih novinara procijedio da je Bonda stvorio po stvarnom čovjeku kojeg su zvali Tricikl, što je bilo jedno od Popovljevih kodnih imena. Sam Popov priču je pak potvrdio biografijom “Špijun, kontrašpijun” koju je izdao 1974., a u kojoj nakon 30 godina šutnje iznosi špijunska sjećanja i dovodi se u vezu s likom.
O Popovu je snimljeno nekoliko dokumentaraca, ovih se dana njime ponovno pozabavio i BBC, a jedan od njih je i “Dvostruki agent Tricikl” Viasat Historyja koji Popova prati od samih početaka.
Duško Popov rođen je 1912. u kozmopolitskom ozračju bogate srpske obitelji u Titelu u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, no zarana se s obitelji doselio u Dubrovnik. I dokumentarac navodi da je odrastao u najljepšem gradu Europe, u Dubrovniku u Hrvatskoj, gdje je imao povlašteno djetinjstvo odrastajući u obilju, a otac je inzistirao da djeca pohađaju samo najbolje škole. Dio školovanja odradio je u Dubrovniku, a dio u internatima u Engleskoj i u Parizu, otkriva u dokumentarcu njegov sin Marko Popov. Već kao mladić volio je brze automobile i lake žene, ali bio je među najboljim učenicima i tečno govorio talijanski, francuski, engleski i njemački jezik. Kao 24-godišnjak odlazi u Freiburg u Njemačku na doktorski studij prava. Tamo upoznaje i Johanna Jebsena, dansko-njemačkog aristokrata s dobrim vezama koji će mu postati najbolji prijatelj i odigrati ključnu ulogu u njegovoj kasnijoj špijunskoj karijeri. U pitanju je 1936. godina i čudno vrijeme za studiranje u Njemačkoj, vrijeme kada ulice preuzimaju svastike i javna mržnja prema Židovima. Slobodoumni Popov time je zgrožen, a viđeno i doživljeno kasnije će mu, govori u dokumentarcu njegov sin Marko, dati snažan poticaj da se bori protiv onoga što će se događati u Europi. Dan nakon što je doktorirao uhitio ga je Gestapo jer je provocirao ispijajući kavu u kafićima koje su držali Židovi, a spasio ga je otac povukavši veze u jugoslavenskom političkom vrhu i vrativši ga u Dubrovnik.
Istovremeno, da bi ratovao s Britancima, Hitleru su trebale informacije o neprijatelju u čemu će mu pomoći Abwehr koji tek širi mrežu svojih špijuna diljem Europe. Popov je te 1940. u Dubrovniku gdje vodi odvjetničku firmu, tada s njime kontaktira stari prijatelji Jebsen i pod krilaticom “najbolji način da se netko pobijedi jest biti u toj ekipi” nagovara ga da poput njega postane špijun za naciste koje obojica preziru, a potom će informacije prosljeđivati Britancima. Jutro nakon tog prijedloga mudri Popov odlazi u britansku ambasadu u Beogradu, točnije ured za kontrolu putovnica, što je krinka za djelovanje MI6, i nudi im svoje usluge. MI6 će ga ispitivati dva dana i na koncu prihvatiti njegovu igru, a tek potom Popov prihvaća njemačku ponudu i postaje dvostruki agent. Za Nijemce kodnog imena Ivan, za Britance Tricikl.
Kako je postajao sve samouvjereniji, stjecao je sve veće povjerenje njemačke strane koja ga uskoro šalje u London sa zadatkom da tamo stvori mrežu špijuna. Prva postaja na tom zadatku mu je Lisabon. Portugal je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio neutralna država i kao i sve takve države u Europi bio je mjesto okupljanja špijuna. Bio je preplavljen agentima različitog zaleđa i porijekla. U Lisabonu će Popov dobiti instrukcije za svoje daljnje djelovanje u Londonu, vrstama informacija koje treba prikupljati, s kim kontaktirati, a tajne koje je saznavao prenosit će MI6. O sebi je gradio lažnu sliku biznismena koji se bavi izvozom i uvozom u Jugoslaviju, a imao je neutralno državljanstvo i lako prelazio granice. Abwehr mu je vjerovao, a on se svesrdno posvetio suradnji s Britancima koji su ga zauzvrat podučavali špijunskim trikovima i znanjima – pisanju nevidljivom tintom, provalama, šifriranju, izbjegavanju praćenja. Nijemci su od njega tražili informacije iz Engleske. Englezi bi mu davali dezinformacije koje je prosljeđivao Nijemcima, a neke od njih dovest će do ključnih momenata rata.
Živio je na relaciji London – Lisabon, a od zamršene i smrtonosne dvostruke igre opuštao se ljubujući s brojnim ženama među kojim je i Friedl Gaertner, također špijunka MI6 kodnog imena Želatina, a kasino hotela Palacio postaje njegov štab.
Planirajući zaratiti i s Amerikom, Hitler traži od Abwehra da mrežu špijuna proširi i na SAD, a Popov je izabran da vodi tu misiju. Dali su mu brdo novca, koji je Popov prebacio Saveznicima. Osim toga, imao je njemačke informacije u kojima se spominjala američka baza na Pacifiku Pearl Harbor i brojnost vojske u njoj. Popov je otišao do FBI-a i upozorio šefa J. E. Hoovera da se možda sprema napad na Pearl Harbor. Poznat po hvatanju američkih mafijaša, ali i po mržnji prema strancima, Hoover mu nije vjerovao i nikad nije upozorio američku vladu na opasnost te se dogodilo neminovno – Japanci su napali iznenađene Amerikance.
Nepovjerenje Amerikanaca Popovu je teško padalo, kasnije u svojoj biografiji piše da je taj stres liječio skijanjem: “Skijao sam od zore do večeri. Nije pomagalo. Moje noći prolazile su obavijene izmaglicom seksa i alkohola jer bilo je lakše stenjati u društvu nego plakati u samoći.” Nekako u to vrijeme u New Yorku sreće i staru prijateljicu iz Pariza, glumačku zvijezdu Simone Simon i počinju strasnu vezu.
Osim po Pearl Harboru, Popov je postao poznat širom svijeta i po tome što je zeznuo Nijemce na Dan D. Naime, Popov je Nijemce lažno obavijestio da se Saveznici planiraju iskrcati kod Calaisa umjesto u Normandiji. Nijemci su prebacili većinu svojih snaga sjevernije, uključujući i elitni korpus SS-a, a saveznici su proveli uspješno iskrcavanje koje je usmjerilo rat prema krajnjoj pobjedi.
Za svoje zasluge Popov je 1947. odlikovan Redom viteza Britanskog Carstva.
Razočaran nakon što je Gestapo ubio njegova najboljeg prijatelja Jebsena, Popov se poslije rata izvlači iz svijeta političkih intriga. Oženio se i skrasio u južnoj Francuskoj jer ga je podsjećala na Dubrovnik. Uoči 60. rođendana oženio se i drugi put, 19-godišnjom studenticom koja mu je rodila tri sina. Preminuo je u Francuskoj 1981. u dobi od 70 godina.
A srbin...iz Srbije rodom