Ratni fotoreporteri nisu bili samo promatrači već svjedoci i aktivni sudionici ratnih zbivanja tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj. Njihove kamere bile su moćno oružje u borbi za istinu: dok su mnogi svjetski mediji ignorirali hrvatsku borbu za neovisnost, upravo su njihove fotografije bile ključne u probijanju informativne blokade i prikazivanju stvarnosti agresije na Hrvatsku. Tijekom 90-ih, te su fotografije zabilježile sve dramatične događaje: od uvertire rata, preko presudnih bitaka, pa sve do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, kao i sva ključna bojišta i stradanja, ali i otpor i ponos hrvatskih branitelja i civila.
U godini u kojoj Hrvatska obilježava 30. obljetnicu pobjedničkih vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja, svima njima u čast objavljena je luksuzna dvojezična fotomonografija "Domovinski rat – priča o pobjedi", kapitalno djelo u izdanju Mozaik knjige koje obuhvaća ključne trenutke borbe za Hrvatsku. Na više od 400 stranica i s više od 500 fotografija, fotomonografija obuhvaća najvažnije i najslavnije trenutke tog razdoblja putem autentičnih ratnih fotografija koje je više od 40 fotoreportera snimilo na prvim crtama bojišta. Dio fotografija tijekom godina je već prikazan, no dio nikada nije viđen.
Komplet sadrži raskošnu fotomonografiju s umjetničkom medaljom od mjedi na koricama, zaštitni ovitak na rasklapanje s otvorom u sredini kroz koji se vidi umjetnička medalja, luksuznu grafiku s prikazom Golubice i rukavice za listanje. Svaki primjerak knjige – čija će cijena u prodaji doseći 2199 eura, dok se u pretprodaji može kupiti za 1656 eura – unikatan je, uvezan u kožu i numeriran. Naklada ovoga izdavačkog remek-djela strogo je ograničena na svega 300 primjeraka koji se više neće dotiskivati, što ovu knjigu čini pravim kolekcionarskim raritetom.
Fotomonografija je nastala u suradnji izdavačke kuće Mozaik knjiga te naših dviju baštinskih institucija posvećenih očuvanju sjećanja i povijesnih činjenica o Domovinskom ratu – Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i Hrvatskog povijesnog muzeja, a njihov je zajednički doprinos osigurao visoku razinu stručnosti i autentičnosti ovog izdanja.
Kroz objektiv fotografa prikazani su trenuci ključnih vojnih operacija i svakodnevnih izazova s kojima su se branitelji, ali i civili, suočavali, no ova je knjiga svojevrsna posveta i ratnim fotoreporterima. Tijekom Domovinskog rata njihov zadatak bio je daleko od uobičajene novinarske dužnosti snimanja događaja, bili su daleko više od kroničara jednog vremena.
Fotoreporter Zlatko Kalle, Vjesnikov ratni izvjestitelj, koji je prošao brojna ratišta diljem Hrvatske, od Banovine, Slavonije, Like i Dalmacije sve do Dubrovnika, bio je u pogibeljnim situacijama nebrojeno puta. Pamti dan kada je u Karlovcu 1991. ispred tadašnjeg Doma JNA u posljednjem trenutku izbjegao nagazne mine, kada ga je 1992. tijekom oslobađanja Dubrovnika za samo 100-tinjak metara promašila minobacačka granata, kada se nakon ulaska u grad našao pod mitraljeskom i snajperskom vatrom, kada su mu u Petrinji fijukali meci iznad glave, kao i nedaleko od pontonskog mosta na Maslenici gdje je jedva utekao pod paljbom... Pa, ipak, bio je jedan od onih koji su profesiju stavili iznad osobne sigurnosti, pa i vlastita života, zbog višeg cilja.
– Ljudski je bojati se, strah je bio stalno prisutan, ali moj posao je bio fotografirati, bilježiti ratna događanja, i u tome sam vidio jedan od načina širenja istine o Domovinskom ratu. U to vrijeme nitko nije želio pomoći Hrvatskoj, nitko nije vjerovao da ovdje bukti tako razoran rat i zato su, fotografije mojih kolega, kao i moje, bile iznimno važne prije 30 godine, osobito u prvim danima rata. Ali i danas, kako bi mladi ljudi vidjeli o čemu se radilo, možda i doživjeli emocije tih povijesnih događanja – smatra Zlatko Kalle.
Fotografija, kao što je poznato, govori tisuću riječi, a ova fotomonografija budi emocije i vraća sjećanja, kaže fotograf Jadran Mimica. – Vjerujem da će svatko tko knjigu prelista, tko se zadrži malo duže na svakoj od stranica, djelić emocija sigurno upiti s tih fotografija, a isto tako da će te emocije biti u stanju prenijeti na neke nove generacije, na neku novu djecu, na neku novu mladost koja dolazi – rekao je Jadran Mimica.
Svoj obol ovoj knjizi, kratkim presjekom ključnih događaja i okolnosti iz 90-ih, dao je i Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
– Većina autora fotografija u ovoj knjizi u to su vrijeme bili prije svega fotoreporteri, koji su, spletom okolnosti – iako se mnogi od njih takvima ni danas, nakon više od trideset godina, ne smatraju – postali prvi ratni fotoreporteri u svojoj domovini. Hrvatski ratni fotoreporteri i fotografi tijekom Domovinskog rata svojim dokumentarnim fotografijama bili su ne samo svjedoci nego također i branitelji Hrvatske, za razliku od stranih fotoreportera, koji su također boravili na istim ratnim terenima. Snimati "svoju stranu" u ratu nije i ne može biti objektivno i neutralno izvještavanje, ali većina njih imala je više ciljeve. Viši cilj možemo opravdati domoljubljem i teškom situacijom u kojoj se Hrvatska, kao mlada država, tada nalazila. Rat je bio stvarnost koju su živjeli svi hrvatski fotografi i njihovi objekti na fotografijama – navodi Ante Nazor, ističući kako je mnoge od njih, poput Pave Urbana i Gordana Lederera, pokušaj da snime fotografiju više, nažalost, stajao i života. Danas, postali su simboli Domovinskog rata.
– Hrvatska je u tim počecima borbe za slobodu, kada nije imala naklonost svjetske politike i javnosti, zahvaljujući i fotografima i snimateljima promijenila medijsku situaciju u svoju korist. Hrvatski ratni fotografi i snimatelji tako su, slobodno možemo reći, obranili Hrvatsku fotoaparatom umjesto puškom u ruci – zaključio je Ante Nazor, parafrazirajući riječi najpoznatijega svjetskog ratnog fotografa Roberta Cape: "Ako ti slike nisu dovoljno dobre, nisi prišao dovoljno blizu."
Otvori KEKS Pay
Sad bu i fotoreportere pupi napal. I naravno, mam bu dobil prostora u medijima.