Talijanski arhitekti Tommaso Fantini i Alberto Rossi iz arhitektonskog ureda VG13 pod povećalom su hrvatske javnosti posljednjih tjedana zbog, po mnogima 'kontroverznog', novog Maksimira. Autori novog Maksimira večeras su gostovali u Zagrebu i na Arhitektonskom fakultetu u sklopu programa Veridis Quo održali predavanje na kojem su predstavili natječajno rješenje za Stadion Maksimir i SRC Svetice.
Rezime njihova gostovanja kao i onoga što su prethodno kazali za domaće medije glasi da čvrsto vjeruju u svoj projekt. Iza njega stoje unatoč kritikama premijera, navijača i javnosti, a u postupku kontrole javne nabave, ostaju optimistični. Svjesni su, kažu, svih kritika, ali objašnjavaju da su se inspirirali Turininom ostavštinom i samim prostorom grada i da nude izrazito suvremeno rješenje.
Naglasili su da su apsolutno sva mjesta na tribinama potpuno natkrivena, a velika je promjena i to da stadion neće biti sav od klasičnog betona. Baza stadiona izrađena je od masivnog betona, a vanjski omotač i krov je metalna mreža koja tvori prozračnu fasadu, dok krovnu strukturu drži lagana čelična rešetka.
Posebno su dobro objasnili stvar oko uglova stadiona. Rekli su da uglovi zapravo nisu potpuno otvoreni, već se radi o geometrijskom sustavu tribina koje se preklapaju jedna preko druge. Time se s jedne strane dobiva kompaktan i intenzivan ambijent, dok se s druge strane omogućava da park Maksimir ostane vidljiv iz unutrašnjosti. Osim toga, te plohe propuštaju zrak i sunčevu svjetlost, što je ključno za prirodni travnjak.
Dakle, tribine koje izgledaju kao da su odvojene, kakav smo svi dobili dojam vidjevši prve rendere projekta, zapravo se međusobno preklapaju, a takvo preklapanje trebalo bi štititi gledatelje od kiše i sunca. Ipak, priznali su da bez obzira na to što su sve sjedalice natkrivene, određeni postotak sjedala ipak može biti izložen kiši, ovisno o smjeru vjetra i u doista ekstremnim vremenskim uvjetima.
- Arhitekti imaju odgovornost i moraju biti sigurni da će nešto što su projektirali funkcionirati i čvrsto stojima iza našeg projekta. Proveli smo opsežna ispitivanja kako zgrada funkcionira s vjetrom i dobili odlične rezultate, i s konstruktivnog aspekta i u pogledu unutarnjeg prostora. Utakmice će se moći održati u apsolutno svim uvjetima – tvrde arhitekti.
Naglasili su da će stadion biti otvoren gradu i ljudima kojima i pripada, imati javni prostor ispred samog stadiona za javna događanja i koncerti. Pokazali su stadionsku VIP zonu koja djeluje poput raskošne terase koja gleda direktno na centar terena i kao da se s njim stapa. Zanimljivo je da će se unutar stadiona nalaziti i restorani, kafići, muzej pa čak i hotel!
- Ono što je važno kod stadiona jest odnos između igrališta, neba i tribina. Naime, upravo u elementima tribina, odnosno gledališta, započinje odnos između navijača i samog događaja. Stoga je prvi korak bio definiranje tih kosih površina koje istodobno omogućuju sjedenje, kretanje i natkriveni trg na sjevernoj tribini, što je iznimno važno. Samo pročelje omogućuje kretanje i oblikuje natkriveni bulevar u prizemlju, kao i javni trg na gornjoj etaži. Imamo podzemnu etažu koja osigurava potrebnu infrastrukturu: tehničke prostorije, svlačionice, skladišta, parkirališta i slično. Tu je i podzemno parkiralište koje je prilično udaljeno i do kojeg vodi tunel. Sve je međusobno povezano kako bi se optimizirali tokovi kretanja i osiguralo neometano iskustvo i za navijače i za osobe koje rade na stadionu. Dolazimo do etaže minus jedan, na kojoj se nalaze prostori kluba, prostori za momčadi, prostori za medije, skladišta... Smatrali smo da bi bilo zanimljivo imati i hotel na stadionu, bez obzira na to tko su njegovi gosti, tako da hotel bude okrenut prema glavnom događaju, odnosno nogometnom igralištu – otkrili su.
Tijekom rasprave nakon prezentacije posjetitelji, novinari i navijaći postavljali su pitanja koja su se uglavnom opet vrtila upravo oko problema o zaštite od hladnoće, vjetra i kiše, otvorenih uglova stadiona, na što su arhitekti odgovorili:.
Ponavljamo, sva su mjesta natkrivena i nitko se neće smočiti osim u ekstremnim uvjetima. Naravno, kada pada kiša pod kutom od 45 stupnjeva, pokisnete čak i na VIP tribinama i to na bilo kojem stadionu u svijetu koji nije potpuno natkriven. No kako je riječ o idejnom rješenju na kojem valja još raditi kroz predstojeće mjesece projektiranja, svakako su moguće neke tehničke prilagodbe koje će i dodatno umanjiti taj problem, poput dodatnih vertikalnih zaštita na uglovima i grijanih sjedala. I naravno, sve želimo raditi kroz dijalog sa zajednicom. Arhitektura je dijalog i žao nam je što prvi tjedan nakon objave rezultata nismo imali priliku razgovarati s predstavnicima Grada, Vlade i navijača jer smatramo da bismo se tako svi lakše razumjeli. Nadamo se da će ljudi voljeti ovaj stadion kao što ga volimo mi. Uglavnom, nitko ne bi bio toliko neodgovoran da namjerno stvori nešto što će drugim ljudima pružati loše iskustvo. Barem je to naše shvaćanje odgovornosti koju bi svaki arhitekt, kao i svaki drugi čovjek, trebao imati. Stoga smo prilično sigurni da bi, kada bismo dobili priliku izgraditi ovaj stadion, on postao veliki dom za sve – i za navijače i za sve druge ljude koji bi ga posjećivali.
Zgodan je bio način na koji su studenti neodobravanjem reagirali na opetovana pitanja o hladnoći, vjetru i kiši i složno se javili za riiječ te čestitali arhitektima na projektu:
- Oduševljeni smo vašom vizijom, napravili ste nešto ekstraordinarno, a navijačima poručujemo da se malo opuste i da budu hrabri i otvoreni prema nečem novom i svjetskom.
Što se tiče svih naknadnih pravnih zavrzlama, žalbenog postupka, pa čak i priča o poništenju natječaja koje se povlače po medijima, potpuno su smireni i ne žele nagađati niti ulaziti u političke dimenzije, već iz poštovanja prema proceduri strpljivo čekaju službene rokove i pravne ishode i dalje razvijaju projekt.
Predsjednica Društva arhitekata Zagreba Ana Boljar tek je za kraj naglasila da je svaki stadion predan na ovaj natječaj strogo provjeren je li u skladu sa svim EUFA-inim zahtjevima i ne bi prošao da to nije. Niz inžinjera dvije je godine razvijalo ovaj projekt, dodala je, i on se u interakciji razvija i dalje i naglasila je da je ovo tek natječajna faza koju slijedi još puno koraka i rada, naravno, ukoliko natječaj ne bude srušen.
Podsjetimo, talijansko rješenje pobijedilo je krajem rujna na međunarodnom natječaju za novi Maksimir na koji je pristiglo 88 radova iz više od 20 zemalja. Predviđa izgradnju stadiona s oko 35.000 mjesta, a vrijednost projekta procjenjuje se na oko 200 milijuna eura. Premijer Andrej Plenković javno je izrazio nezadovoljstvo pobjedničkim rješenjem i poručio da bi trebalo raspisati novi natječaj. Osim kritika izgleda pobjedničkog stadiona, nastavak projekta opterećuju i žalbe na natječajni postupak. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) 20. listopada privremeno je zabranila Gradu Zagrebu pregovore s pobjedničkim studijem do donošenja odluke o žalbama.
Mogućnost poništenja natječaja, o kojoj se u prvim danima mnogo govorilo, izazvala je podjelu i unutar arhitektonske zajednice. Predsjednica Hrvatske komore arhitekata Rajka Bunjevac ocijenila je da bi političko interveniranje u odluku stručnog žirija predstavljalo ozbiljan presedan. Upozorila je i na pitanje troška novog natječaja te posljedice za Grad, državu i korisnike. S druge strane, arhitekt Otto Barić podržao je ideju novog, pozivnog natječaja u kojem bi sudjelovali autori s iskustvom na velikim stadionima.
Predsjednica Hrvatske komore arhitekata upozorila je i da bi poništenje nakon odluke žirija poslalo lošu poruku o položaju arhitektonske struke. U natječaju su, podsjetimo, sudjelovali brojni domaći i međunarodni autori, a ocjenjivački sud činili su arhitekti i stručnjaci uz predstavnike Grada, Vlade i Dinama. Sama činjenica da se politički vrh ne slaže s odabranim rješenjem zato je otvorila šire pitanje granice između odgovornosti investitora i autonomije stručnog ocjenjivanja.
Od dobro upućenih izvora bliskih žiriju, svojevremeno smo doznali i da bi poništenje ovog natječaja moglo biti svjetski presedan i da za to praktički ne postoji pravno uporište. Ono bi se eventualno moglo podvući pod točku "javni interes", ali pitanje je kako bi to naručitelj projekta opravdao, a da pritom izbjegne međunarodnu sramotu koju bi izazvalo poništenje natječaja na kojem su sudjelovale brojne svjetske arhitektonske kuće.
Mnogi se pozivaju i na to da je sredinom 1970-ih poništen natječaj za izgradnju stadiona Poljuda, odnosno da je umjesto pobjedničkog rješenja na kraju izabrano treće rješenje, ono Magaševo, ali to je bila potpuno drugačija situacija. Naime, Magaševo rješenje izabrano je zbog toga što je u natječaju postojala napomena da se pobjednik može poništiti ako se do početka gradnje izmjene okolnosti natječaja. A baš to se i dogodilo, jer šest mjeseci nakon tog natječaja Split je dobio domaćinstvo Mediteranskih igara 1979., a budući da prva dva rada nisu imala predviđenu atletsku stazu, a trećeplasirani Magašev projekt jest, on je i pobijedio. No, takvih, a ni sličnih uvjeta postojeći natječaj za novi Maksimir nema pa nema ni pravnih osnova da se natječaj poništi, uvjeravaju nas stručnjaci.
Otvori KEKS Pay
Sramotno je da postoje arhitekti u Zagrebu koji ovaj nakaradni prvonagradjeni rad uopce mogu podrzavati. On je negacija svega sto jedan objekt u urbanoj sredini nasuprot parka Maksimir treba zadovoljiti. Nasuprot suptilnih arhitektonskih objekata koja se nalaze u parku, trebala bi direktno u Maksimirskoj ulici stajati 4 obicna betonska stubista sa podgledom na betonsku tribinu djelomicno prekrivenu zicanom mrezom. Prema tome i postojece ruglo moze ostati u Maksimirskoj, nista se bitno ne bi promijenilo.