Na današnji dan, 3. siječnja, sad već daleke 1885. u Verhojansku u Sibiru izmjerena je temperatura zraka, vjerovali ili ne, -68 Celzijevih stupnjeva. Doista, ta je godina, barem u Sibiru, započela nesvakidašnjom hladnoćom. Možda je ovo dovoljan razlog da, evo, na početku 2002. godine načinimo kratak prikaz hladnih zima ili čak cijelih epoha u Europi koje su ostavile duboke tragove vidljive do današnjih dana. Za ovu prigodu, dovoljno će biti zagledati u "studen" posljednjih 2000 godina.
U prvome stoljeću paleoklimatolozi se slažu da je vladala klima slična današnjoj. No, krajem prvoga stoljeća i na početku drugoga pa sve do oko 350. godine klima je bila vlažnija od današnje. Vlažno klimatsko razdoblje u Europi završilo je koncem 4. stoljeća tako da je tijekom 5. stoljeća klima bila suša od današnje. Ponovna je promjena tijekom 7. stoljeća kada uza sušu klima još postaje i topla. Samo dva stoljeća kasnije, u 9. stoljeću, klima opet poprima vlažne odlike.
Gotovo cijela tri stoljeća, 10., 11. i 12., u Europi vlada izuzetno povoljna klima. To je razdoblje nazvano "klimatskim optimumom srednjega vijeka". Dakako, u ta tri stoljeća nije u neprekinutu nizu klima bila najpovoljnija za življenje. Događale su se i u tim ugodnim stoljećima, barem u vezi s klimom, vrlo neugodne zime. Jedna takva bila je 1010. na 1011. godinu, za koju se kaže da je bila strašno hladna u cijeloj Europi, pa i šire. Prema nekim zapisima tada je bilo leda na Bosporu, čak i na Nilu.
To je, čini se, bila samo uvertira za dalji nimalo ugodan slijed promjena klime u nekoliko sljedećih stoljeća. U 13. stoljeću započela su česta nevremena na Atlantiku i Sjevernomu moru. U 14. stoljeću postalo je hladno i snježno, a na početku 16. stoljeća relativno vlažno. Ostatak 16. i 17. stoljeće donijeli su strahovito pogoršanje. Ljeta postaju vlažna i kratka, a zime vrlo hladne i duge. To razdoblje poznato je pod nazivom "malo ledeno doba".
Hladnoća se "vukla" još gotovo kroz cijelo 18. stoljeće. Tako je 1716. godine u Europi vladala vrlo jaka zima. U Portugalu i Španjolskoj snijeg je bio viši od 30 cm, a Jadransko more i Temza zaleđivali su se. U razdoblju 1750./60. u Europi je najveće rasprostranjenje ledenjaka. Ledenjački zagrljaj u kojemu se našla Europa popustio je tek krajem 19. stoljeća. Dvadeseto stoljeće donijelo je ugodniju klimu, iako povremeno s vrlo hladnim zimama. Prema kraju 20. stoljeća postupno je bilo sve toplije s vrućim i relativno suhim ljetima i blagim, ponegdje i toplim zimama bez snijega.
A, što li nas dalje čeka?
Marko VUČETIĆ, dipl. ing.
