Apsurdni je trend prisutan već neko vrijeme, ali u predstojećoj
kinosezoni zbog osobito velikoga broja najnovijih nastavaka poznatih
filmskih serijala posebno dolazi do izražaja. Trend bi se ukratko mogao
dijagnosticirati ovako; što su filmovi prazniji, plošniji, vizualno i
akcijski agresivniji, što više kompjutori zamjenjuju ljudsku ruku, to
se više furaju na psihologiju.
Promotivni materijali većine nastavaka koji će obilježiti sljedeće
filmske mjesece vrve rečenicama po kojima biste pomislili da iza
naslova stoje u najmanju ruku Bergman, Antonioni, Chabrol, Fassbinder i
slična imena. Primjerice, u "Spidermanu 3" Peter Parker "vodi najtežu
borbu, onu koja se odigrava u njemu samom".
Nesumnjivo duboki psihološki lomovi primjereno su (suptilno) i
oslikani; kada je normalna onda je njegov kostim uobičajeno
crveno-plav, a kada je mračan onda postaje crn!? Dr. Jekyll i Mr. Hyde
u životinjskom svijetu, točnije u skupini paučnjaka - zovite odmah Dr.
Dollitlea! U trećem nastavku "Pirata s Kariba" - podnaslovljenom "Na
kraju svijeta" - gusari nemaju samo strahovitu dvojbu na čiju se stranu
svrstati u velikoj završnoj borbi, nego podliježu i velikim psihološkim
naporima, ako je vjerovati djetinjastim umotvorinama autora press
materijala, da se odrede prema budućnosti slobodarskog načina gusarskog
života...
Serijal o Harryju Poteru bio je i dosad pun "mraka", ali baš peti
nastavak sadrži dosad najtežu bitku glavnoga junaka s silama...
Uvježbani ubojica Jason Bourne ("Bourneov identitet", "Bourneova
nadmoć") u trećem, najkompleksnijem nastavku "mora loviti svoju
prošlost da bi mogao pronaći svoju budućnost". I tako dalje.
Očito je da autori nastavka nemaju puno promotivnih aduta za filmove
kojima je jedini cilj krajnje predvidljivim i dobro utabanim stazama
dići više novca nego prošli put, ali inzistiranje na nekakvim
psihološkim dubinama apsurdno je da ne može biti apsurdnije.
Osim najbanalnijih podjela na dobro i zlo, psihologizacije u
hollywoodskim filmovima ne samo da nema, nego se od nje, dapače, bježi
kao što vrag bježi od tamjana! Ali, to je nešto što se očito može dobro
prodati širokoj (američkoj) publici koja ima osjećaj da je puno
pametnija ako ushićeno reagiraju na filmove koje se reklamira kao
psihološke razrade prethodnih dijelova serijala negoli kao još
napredniju hrpu kompjuterskih efekata.
Pa, nasuprot činjenici da su filmovi čiji su redatelji najbliže
surađivali s kompjuterima jednako "psihološki" koliko i igrice tetris
ili potapanje brodova, zasigurno ćemo najviše prave psihologije, mozga
i promišljanja ovoga ljeta vidjeti tek kada nam na velike ekrane stignu
"Simpsoni"!
KOMENTAR
