Hrvatski boksač Željko Mavrović rođen je u Zagrebu, 17. veljače 1969. od majke Marije i oca Mirka.
Počeo je trenirati boks s petnaest godina, a sa 17 godina boksao je u prvoj saveznoj ligi. Nikad nije gubio vrijeme, već bi organizirao treninge, vježbao folklor, džudo.
Stalno je bio u pokretu. Tri godine bio je u zagrebačkom boksačkom klubu Metalcu, a kad se preselio u Rijeku zatekla ga je očeva iznenadna smrt. Bio je to težak udarac za mladića na pragu zrelosti, posebno jer je s ocem imao dobar odnos. Po njemu je nazvao i svog sina.
Kao boksač, visok 193 centimetra i s frizurom 'irokezom', bio je prepoznatljiv, ulijevao je strahopoštovanje, pogotovo nakon prvih pobjeda. Pa ipak, u amaterskom boksu nikad nije do kraja ostvario velike potencijale.
Godine 1988. na Olimpijadi u Seoulu izgubio je već u prvom kolu od kasnijeg osvajača srebrne medalje, Korejca Baika Hyuna Mana. Četiri godine kasnije u Barceloni je bio jedan od favorita, no izgubio je u drugom kolu.
Međutim, 90-ih godina prošloga stoljeća polučio je velike rezultate.
Godine 1991 bio je prvak RH i Mediteranski prvak, a 1992. opet osvojio titulu prvaka RH. Zlatna rukavica kao najveći trofej u povijesti hrvatskog boksa, dva naslova hrvatskog sportaša godine, sve su to samo neki od trijumfa jednog od najvećih sportaša koje je Hrvatska imala. Godine 1995. godine dobio je i Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".
Bio je boksački prvak Europe tri godine za redom (od 1995. do 1997.), s čak sedam uspješnih obrana naslova. Potvrdio je to i sjajnom borbom s Lennoxom Lewisom 1998. u borbi za svjetski naslov u teškoj kategoriji. No, u tom su meču naslov prvaka je pri bodovanju dodijeljen Lewisu. 13 kilograma manje težine protiv Lewisa je bilo teško nadoknaditi. Mnogi su tvrdili i to da je Mavrovićevo
izbjegavanje mesa u prehrani bitno smanjilo šanse u borbi protiv Lewisa.
Mavrović je i sam priznao da, u trenucima kad je svojom tehnikom stjerao Lewisa na konopce, nije imao snage zadati odlučujući udarac kojim bi ga nokautirao.
Nakon toga poraza, Željku je propalo nekoliko ugovorenih mečeva i odlučio je završiti karijeru. Posvetio se proizvodnji ekološki uzgojene hrane i životu u prirodi.
S jednakim entuzijazmom Šaka sa Srednjaka, kako su ga zvali, danas je predan biznisu. Ostao je dosljedan svom stilu života, ekološkoj osviještenosti. U Sloboštini kod Požege i dalje razvija "Eko-centar Mavrović", u kojem proizvodi ekološku, dakle potpuno prirodnu i zdravu hranu. Domišljati agro poduzetnik predsjednik je Hrvatskog seljačkog saveza (HSS), udruge čiji je zadatak promicanje i zaštita seljačkih obiteljskih gospodarstava.
O Mavrovićevu životu snimljen je i dokumentarac "Irokez" u režiji Matije Vukšića. Film otkriva da Mavrovićeva kći Arijana živi s teškim posljedicama meningitisa, što je zadalo mnoge bolne trenutke Mavroviću i njegovoj ženi Jeleni. Dramatični su trenuci filma u kojima Mavrović kaže: - Tokom ovih zadnjih godina za ništa neću naglasiti da me toliko značajno rastužilo osim da dijete, koje odgajam i koje volim, nije imalo sreće – kaže Mavrović.
Jelena i 37-godišnji Željko upoznali su se 1991. u Kazališnoj kavani u Zagrebu. Danas uz kćer Arijanu imaju i sina Mirka.
