Rođen je 18. prosinca 1930. u mjestu Bribir kraj Skradina. Tijekom Drugog svjetskog rata pridružio se antifašističkom pokretu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Obnašao je visoke političke i gospodarske dužnosti. Bio je direktor poduzeća „Janko Gredelj“, na čelu Narodne omladine, član Izvršnog komiteta CK SKJ i član Predsjedništva SKJ.
U vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. bio je na dužnosti potpredsjednika CK SK Zagreba. Bio je važan dio tadašnjeg hrvatskog rukovodstva kojeg su predvodili Miko Tripalo i Savka Dapčević-Kučar. Zalagao se za donošenje novog Ustava koji bi preciznije odredio pozicije tadašnjih jugoslavenskih republika. [PHOTOS]
Nakon odluke o slomu Hrvatskog proljeća u Karađorđevu, zajedno s brojnim drugim dužnosnicima smijenjen je i potom isključen iz političkog i društvenog života. No, unatoč tome, i nadalje je branio poziciju Hrvatske i kao Srbin se zalagao za svoju hrvatsku domovinu.
U politički život vraća se na početku demokratskih promjena 1990. Na prvim izborima priključuje se Koaliciji narodnog sporazuma, a u listopadu 1990. među osnivačima je Hrvatske narodne stranke, zajedno sa Savkom, Tripalom i drugim dužnosnicima iz 1971.
Bio je saborski zastupnik u dva mandata, od 1992. do 2000. Po broju javljanja u drugom mandatu bio je među najaktivnijim zastupnicima. Član Predsjedništva HNS-a bio je od 1990. do 2004. kada je prešao u Savjet te stranke.
Bio je poznat kao borac za istinu i pravdu, posebice za tzv. malog čovjeka. U oba saborska mandata bio je članom Odbora za rad, socijalnu politiku i zdravstvo. 2000. je postao član Komisije za pomilovanja.
Autor je brojnih stručnih radova. 1971. je objavljeno njegovo djelo „Samoupravljačka pozicija“. Sa suprugom Ljubicom
Bijelić je imao dvoje djece.
