Bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić rođen je 11. rujna 1968. u Splitu.
Nogometnu karijeru započeo je u Hajduku za kojega je nastupio 109 puta i zabio 13 golova. No, prije nego je odjenuo dres prvotimca Slaven se kalio u Primorcu iz Stobreča i Šibeniku koji se u njegovo vrijeme borio za prvo mjesto u drugoj ligi. Iako je igrao na mjestu braniča, centarhalfa za Šibenik je u jednoj sezoni postigao čak sedam golova.
U prvu momčad Hajduka uveo ga je legendarni splitski trener Petar Nadoveza koji ga je, još dok je igrao za Šibenik, pošto su to tada propisi dozvoljavali pozvao u prvu momčad Hajduka da odigra utakmice protiv Vardara u Skopju, Radničkog u Nišu i Veleža u Mostaru. Bilić je na sve te tri utakmice proglašen najboljim igračem Hajduka.
U Hajduku je proveo šest sezona - od 1988. do 1993. kada odlazi u njemački Karlsruher SC za više od milijun maraka. Samo nakon nekoliko mjeseci igranja u njemačkog bundesligašu Slaven postaje prvi kapetan stranac u povijesti Bundeslige.
S tim klubom stigao je do polufinala Kupa UEFE, a njemački novinari proglasili su ga najboljim stoperom Bundeslige.
Iz Njemačke 1996. odlazi u Englesku. Prelazi u West Ham United za 1,85 milijuna funti što je to dotad bio najskuplji transfer u povijesti tog kluba. U ožujku 1997. prelazi u Everton za 4,5 milijuna funti.
Na SP u Francuskoj zadobio je težu ozlijedu bedra i poslije toga se više nije uspio vratiti u vrhunsku formu.
Za reprezentaciju Hrvatske debitirao je na australskoj turneji 5. srpnja 1992. u Melbourneu protiv Australije, a oprostio se u Zagrebu protiv Irske u kvalifikacijama za Euro 2000. S reprezentacijom Hrvatske na SP u Francuskoj osvojio je treće mjesto.
U Hajduk se vraća 2000. i postaje kapetan kluba te s njim, nakon pet sušnih godina bez trofeja, osvaja Kup Hrvatske. U kolovozu te godine završava igračku karijeru.
Prvi trenerski posao bio mu je u Hajduku 2001. godine kada je sa svojim klubom osvojio drugo mjesto, a 2004. postaje izbornik mlade hrvatske reprezentacije U-21.
Izgubio je plasman s tom reprezentacijom na Euro jer je u doigravanju Hrvatska izgubila od Srbije i Crne Gore.
Nakon smjene Zlatka Kranjčara s izborničkog mjesta, 25. srpnja 2006. preuzima hrvatsku nogometnu reprezentaciju i s podmlađenim sastavom uspijeva se plasirati na Euro 2008. u Asutriji i Švicarskoj.
To je bio najuspješniji nastup Hrvatske na Euru jer su na kraju završili na petom mjestu bez ijednog poraza, a od polufinala dijelile su ga sekunde.
U četvrtfinalu protiv Turske Hrvatska je pred kraj produžetaka povela golom Klasnića, ali su u sudačkoj nadoknadi Turci izjednačili i na penale otišli u polufinale. Nakon neuspjeha u kvalifikacijama za SP u Južnoj Africi 2010., Bilić ipak ostaje na mjestu izbornika i Hrvatsku vodi na Euro u Poljsku i Ukrajinu 2012., ali nakon toga Eura odlazi s izborničkog mjesta.
Unatoč tome što na Euru Hrvatska nije prošla skupinu, Bilić dobija ponudu moskovskog Lokomotiva i odlazi u Rusiju.
Prva i jedina sezona u Rusiji nije bila za pamćenje, Bilić dobija otkaz i potpisuje ugovor s turskim Bešiktašom.
U anketi Sportskih novosti 1997. bio je proglašen najboljim igračem i sportašem Hrvatske. Bilić nije bio uobičajen nogometaš i nogometni trener. Jedan je od rijetkih koji je završio Pravni fakultet u Splitu, svirao je gitaru i nastupao u rock bendovima Newera i Rawbau. Neobičan je i po tome što u lijevom uhu nosi naušnicu.
Bilić iz prvoga braka s Andrijanom ima sina lea I kći Alanu, a posljednjih godina je u vezi s petnaest godina mlađom djevojkom Ivanom Đeldum.
