Operna pjevačica Sandra Bagarić rođena je 5. travnja 1974. u Zenici od majke Lidije i oca Bože. Ima i mlađu sestru Sanju. Kad govori o odrastanju kaže da je imala najljepše djetinstvo, skakutala po zeničkim brdima, proskijala na smetovima, kupala se u Bosni, igrala tenis na Kamberović polju, 'ašikovala' u Travničkoj i tako sve do Srednje škole kad je s obitelji odselila u Sarajevo.
- Školske dane pamtim po igranju u dvorištu iza škole, kupanju, druženju s Romima, po jednoj bosanskoj pastorali. Bila sam drugačije, pomalo muškobanjasto dijete. Voljela sam školu, iako sam bila kampanjac i nikad odlikaš - izjavljivala je Sandra.
Srednje glazbeno obrazovanje stekla je u Zenici i Sarajevu, a potom je njezinu bezbrižnost prekinuo rat. U Zagreb je došla 1992., kao 18-godišnjakinja, iz ratnog Sarajeva.
- Moji roditelji, sestra Sanja i ja 1992. napustili smo BiH, iz doma doslovce otišli s ručnom prtljagom, sretni što smo živi i zdravi, na okupu, ali... Zahvalna sam roditeljima što su organizirali da se životi sestre i mene nastave što bezbolnije, što su traumu dolaska u novu sredinu učinili prihvatljivom. Bolno mi je bilo gledati ih kako se trude priskrbiti nam za normalan život. Ipak, duh Bosne je u meni, u svakoj mojoj rečenici, intonaciji, sočnosti jezika, beharu, intenzivnim okusima, muzici, humoru... – govorila je.
U Zagrebu je upisala Muzičku akademiju i prvi dan tamo upoznala sadašnjeg supruga, pijanista Darka Domitrovića, koji je radio kao viši korepetitor na Odjelu solo pjevanja.
- Mislila sam da je i on student i odmah prešla na "ti". Počeli smo ašikovati, kako se to kaže, iako sam imala dečka, a on curu. To ašikovanje je trajalo cijeli prvi semestar, drugi smo prohodali, no cijelo vrijeme smo to skrivali jer mi je on bio profesor. Na prvom ljetovanju ja sam ga - zaprosila. Bili smo na Pagu i jedne večeri s društvom smo sjedili u restoranu, ja sam popila čašicu vina, bilo je krasno zvjezdano nebo i - kleknula sam pred Darka i rekla mu sve ono što sam htjela da meni muškarac kaže. Svi su umrli od smijeha. Darko me pogledao, rekao "Da, draga, voljet ću te čitavog života" i - premišljao se još četiri godine. Vjenčali smo se u lipnju 1997., nakon što sam diplomirala i dobila posao - priznaje.
Muzičku akademiju završila je u klasi sopranistice prof. Ljiljane Molnar-Talajić koju voli nazvati svojom scenskom majkom. Pjevala je u "Madame Troubadur", "Grofici Marici", "Šišmišu", "Boccaccio", "Noć u Veneciji", "Kneginja čardaša", "Mala Floramye", "Tko pjeva zlo ne misli", "Kod bijelog konja", "Ljubavni napitak", "Jalta, Jalta"... Zagreb je, priznala je, u njoj prepoznao vedrinu, spontanost i osmijeh koji otvara sva vrata. Ona je pak demistificirala operu, operetu, uopće tu klasičnu glazbu koja je, kao, bila nedodirljiva. U srca Zagrepčana ušla je preko televizije, koketirajući s lakim žanrovima, ali došla i do one kumice na placu.
- Kada idem na plac, diraju me i govore: 'Naša Sandra'. Ja sam, dakle, njihova. Pričam s njima o receptima - govori Sandra.
Zapaženi su njeni brojni nastupi širom svijeta kao i nastupi u reklamnim spotovima i kampanjama. Za HTV nastupala je u emisiji Za srce i dušu. Trenutno je u angažmanu zagrebačkog kazališta Komedija.
Objavila je i tri CD-a, Na prvom je "Sonati od sna" Darko uglazbio ljubavnu poeziju Enesa Kiševića, a glumac Boris Pavlenić i Sandra pjevaju i recitiraju. CD BelCante "Teatar marmelade" suradnja je s Martinom Tomčić i Zdravkom Šljivcem, te Simfonijskim orkestrom HRT-a, kroz eksperiment kako doživjeti klasiku u novom ruhu, dopadljivo, populistički, u duhu vremena. Treći CD "Adagio", koncertni je sakralni program, posvećen Ljiljani Molnar Talajić, jedna druga ja, ozbiljna, obučena do grla, a zapravo potpuno glazbeno razgolićena.
Sandra Bagarić u sretnom je braku s Darkom Domitrovićem više od 20 godina te imaju dva sina Marka i Lovru.
Zasto se stidi reci daje iz Tomislavgrada, mi se s njom ponosimo a ona nas ne šljivi 1%. Bas je jadna!