Jako Andabak, jedan od vodećih hotelijera u Hrvatskoj. Rođen je 19.10. 1949. u Čaiću pokraj Livna. Srednju elektrotehničku školu završio je u Zagrebu, a potom je upisao Elektrotehnički fakultet. I to zahvaljujući stipendiji sarajevskog Energoinvesta.
Tijekom studija bio je predsjednik Studentskog saveza na fakultetu i član predsjedništva Saveza studenata Zagreba.
Bavio se organizacijom Saveza, a manje ideologijom i politikom zbog čega je došao u sukob s tada moćnim partijskim čovjekom Stipom Šuvarom. Tijekom studija Andabak se bavio i novinarstvom. U Plavom vjesniku uređivao je rubriku 'Kompjutor vas savjetuje'. Kao student dobio je rektorsku nagradu, a 1972. je prije vremena završio fakultet. Budući da je bio darovit student, nakon diplome, Andabakovu stipendiju od Energoinvesta otkupilo je poduzeće Rade Končar-Dizala.
U Končaru je Andabak radio devet godina i dobio nekoliko nagrada za inovacije, među ostalim i za inovaciju upravljanja dvostrukim dizalima. U Končaru je dogurao do mjesta direktora kontrole kvalitete, razvoja, planiranja i prodaje. Godine 1983. je, kao direktor, počeo raditi za poduzeće Volta u kojem su se proizvodili specijalni elektronički uređaji.
Kao direktor u Volti imao je, službeno, niz godina najveću plaću u Jugoslaviji.
Istodobno, Andabak se zanimao za fundamentalnu fiziku te je proučavao suprovodljivost vodiča na dnevnim temperaturama i energetski ultrazvuk.
Radove je bjavljivao u stručnim časopisima. Godine 1989., kad je propalo poduzeće Volta, Andabak je odlučio baviti se prodajom životnih osiguranja za austrijsku kuću Winner Stedische u kojoj je zaradio svoj prvi milijun maraka.
Nakon toga je, zajedno s četiri partnera, 1991. osnovao Helios osiguranje koje je brzo postalo drugo osiguranje u Hrvatskoj. No, Andabakovi partneri su se udružiili i izgurali ga iz Heliosa. Smatrali su da je njegov utjecaj puno veći u odnosu na postotak dionica u njegovu vlasništvu.
Andabak im je prodao svoje dionice i krenuo vlastitim poduzetničkim putem. Svojom agencijom za prodaju životnih osiguranja, nastavio je raditi za Zagreb osiguranje i Grawe osiguranje. Godine 1995. Andabak je formirao vlastitu osiguravajuću tvrtku u RH i BiH - Sunce osiguranje. U sklopu osiguravajuće kuće organizirane su i poliklinike u svim većim hrvatskim gradovima.
Krajem 90-ih godina prošloga stoljeća uključuje se u kuponsku privatizaciju na način da je formirao Privatni investicijski fond (PIF) „Sunce“.
Društvo za upravljanje tim fondom zvalo se Sunce invest d.o.o. Zagreb. Kroz PIF Sunce Andabak je počeo upravljati turističkim poduzećima u srednjoj Dalmaciji te je vremennom kupovao dionice malih dioničara.
2004. godine Sunce osiguranje je prodao koncernu Agram odnosno Dubravku Grgiću.
Novac od prodaje Sunce osiguranja uložio je u turizam, za 236 milijuna kuna kupio je udjele u hotelima Zlatni rat, Brela i Tučepi. Nakon četiri godine uložena kuna u turizam postala je euro.
Godine 2008. Andabak je za 155 milijuna eura prodao 75 posto Sunce Koncerna d.d., jedne od najvećih hrvatskih turističkih kuća, Marfin Investment grupi. Sunce Koncern je u svom portfelju u tom trenutku imao 15 hotela u Tučepima, Brelima, Bolu i drugdje.
Andabak je pritom zadržao 25 posto plus zlatnu dionicu u Sunce koncernu te sa svojim menedžerskim timom nastavio upravljati koncernom.
Široj hrvatskoj javnosti postao je poznat kad je 2008. za 10 milijuna kuna kupio dionice Hajduka.
Andabak je planirao da u u javno-privatnom partnerstvu s Krapinsko-zagorskom županijom gradi u Stubičkim Toplicama najveći zdravstveno-turistički kompleks u Europi međutim projekt je zastao.
U međuvremenu, 2012. Andabakova firma Sunčane livade otvorila je farmu krava u Malom Grđevcu. Farma je kapaciteta 500 grla i namijenjena je uzgoju teladi čije meseo će završiti na tanjurima zahtjevnijih turista u njegovim hotelima.
U međuvremenu Andabak je počeo s uzgojom vinove loze i proizvodnjom vina „Stina“ na Braču. Njegova vina su, zahvaljujući ulaganjima , modernoj tehnologiji i bračkom podneblju danas prepoznatljiva u svijetu, uglavnom se izvoze u Francusku.
Svoje poslovne uspjehe temelji na učenju od drugih, a ne na originalmim idejama. - Sto dana putujem po svijetu, ne izmišljam toplu vodu, ideje uglavnom 'kradem' putujući po Americi i Engleskoj – rekao je Andabak. Njegova obitelj ima dugu tradiciju poduzetništva
Andabakov pradjed Nikola bavio se stočarstvom, imao je tisuću koza, i u svoje vrijeme bio jedan od bogatijih ljudi u livanjskom kotaru. Andabakov djed Ivan je, pak, trgovao stokom, a otac mu je preuzeo taj posao no kako mu je loše išlo otišao je raditi 1963. u Njemačku. Potom je obitelj iz Čaića preselila u Zagreb.
Jako Andabak ima tri kćeri, Ivanu, Anu i Sanju udanu Gagulić i sve su uključene u obiteljski biznis.
Kada pročitam ovu biografiju od svih drugih biografija,vidim da se radi o obrazovanom,sposobnom i svestranom čovjeku čiji je slijed uspjeha transparentan i logičan a opet udaljen od politike,kriminala,laktarenja. Svaka čast!!!!