Saborski zastupnik Dragutin Lesar ostat će zabilježen u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti po tome što je u tri godine od nezavisnog zastupnika u Saboru postao prvi čovjek nove stranke i od nule je doveo na treće mjesto. To se dogodilo od 2010. do 2013.
Rođen je 1956. u međimurskom selu Mačkovec. S majkom Julijanom i ocem Brankom te sestrama Gordanom i Brankom živio je u djedovoj i bakinoj kući do 1963., kad je otac bio napola dovršio kuću u Šenkovcu pa se obitelj Lesar onamo preselila.
Tu je nastavio i završio osnovno školovanje. Tu je upisao trgovačku školu jer zbog teških materijalnih prilika u obitelji nije se otišao školovati u Zagreb, kako je želio.
Godine 1972. otac je poginuo u nesreći na radu – pao je sa skele. Obje su sestre bile školarke, a majčina radnička plaća bila im je jedini izvor prihoda, pa je, kako kaže, školovanje nastavio financirati svojom učeničkom nagradom.
Neki izvori kažu da mu je školovanje, ustvari, omogučio MTČ, u kojem je njegov otac bio zaposlen.
Po svršetku srednje škole neko je vrijeme radio u Robnoj kući automaterijala PZK Čakovec, potom otišao u vojsku do 1976. Privremeni posao po povratku dobiva u prodavnici cipela Šimecki u Čakovcu, nakon nekoliko mjeseci i u Ljevaonici Čakovec.
U dobi od 21 godine mladi se Lesar ženi, u svibnju 1977., Anicom. Iste godine rodio se njihov sin Igor. Kći Maja rođena je 1984. Uz rad se školuje za organizatora prodaje, a već za godinu postaje sindikalni povjerenik. U 1980. je izabran za tajnika Općinskog vijeća sindikata u Čakovcu.
Brzu i kratku "karijeru" sindikalca prekinut će odlazak u Gorenje-Mural u Murskom Središču, gdje je jednu godinu bio komercijalni direktor. Ma koliko nam danas čudno izgledalo da se to moglo raditi sa školom i zvanjem kakvo ima Dragutin Lesar.
No, vratio se u Ljevaonicu i radio poslove nabave i formiranje komercijalne službe. Nije dugo izdržao izazovima pa je 1985. opet bio u sindikalnim vodama.
U Čakovcu je na javnom natječaju izabran za tajnika jedinstvene organizacije takve vrste u tadašnjoj državi - sindikata i "stambenog fonda" radnika zaposlenih u privatnom sektoru (kod obrtnika), čija je djelatnost bila prikupljanje doprinosa i raspodjela kredita za financiranje stambene izgradnje isključivo za radnike zaposlene u privatnom sektoru.
Uslijedit će razdoblje političkih previranja, a te su osamdesete godine na isteku bile kao stvorene za one kojima su sindikalni poslovi "u krvi".
U travnju 1990. sa grupom ljudi zaposlenih kod obrtnika u nekoliko gradova u RH osnivaju Sindikat radnika zaposlenih u privatnom sektoru Hrvatske. Lesar postaje predsjednik SSSH već u sječnju 1991. Na toj funkciji ostaje do ožujka 1996. kada daje ostavku i odlazi u Sindikat PPDIV-a - Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, na čijem je čelu bio Josip Pavić.
Ujesen 1996. pristupa Hrvatskoj narodnoj stranci i nekoliko mjeseci potom postaje njezin potpredsjednika. Na lokalnim izborima 1997. nositelj je stranačke liste HNS-a za županijsku skupštinu Međimurske županije i liste za Županijski dom Hrvatskog sabora.
Protukandidati su mu bili Franjo Tuđman (HDZ), Ivica Račan (SDP), Vlado Gotovac (HSLS) i Drago Stipac (HSS). Nije ušao u Sabor. S pet osvojenih mandata u Županijskoj skupštini, zajedno sa HSLS-om i HSS-om, s vlasti smjenjuju HDZ i stvaraju poslijeizbornu vladajuću koaliciju. Dragutin Lesar je izabran za zamjenika župana Međimurske županije.
Nanjegov prijedlog 2000. godine je utemeljena Međimurska zaklada solidarnosti Katruža. Naravno, upravitelj je bio on, Dragutin Lesar.
Na lokalnim izborima 2001. godine priča se ponavlja: opet je nositelj liste HNS-a za županijsku skupštinu. Osvojeno je šest mandata, a Lesar izabran za zamjenika župana.Na parlamentarnim izborima 2003. godine lista HNS-a u III. izbornoj jedinici osvaja dva mandata. U Hrvatski sabor idu Radimir Čačić i – Dragutin Lesar.
Na parlamentarnim izborima 2007. ponovno je izabran za zastupnika Hrvatskog sabora na listi HNS-a. No, u travnju 2008. sukobio se s novoizabranim predsjednikom stranke, napustio stranku 10. travnja i mandat u Saboru obnašao kao nezavisni zastupnik do 12. travnja 2010.
S grupom istomišljenika povezanih poštenjem i željom za boljom Hrvatskom, kako je to objašnjavao, krajem 2009. počinje pripreme za osnivanje nove političke stranke, Hrvatskih laburista - Stranke rada. Već 27. veljače 2010. održan je Osnivački sabor Hrvatskih laburista, a Lesar je 1. svibnja 2011. godine u Histrionskom domu u Zagrebu, na 1. Saboru Stranke, izabran za prvoga predsjednika u četverogodišnjem mandatu.
Njegov mandat zastupnika i službeno je prešao u ruke Hrvatskih laburista. Na parlamentarnim izborima prosinca 2011. Stranka osvaja šest zastupničkih mandata. Na prvoj sjednici Kluba zastupnika biraju ga za predsjednika Kluba zastupnika. Iako politički autsajder , uspio je ojačati sebe i svoju stranku.
