Blanka Vlašić rođena je 8. studenoga 1983. u Splitu. Njezini roditelji bili su aktivni sportaši - otac Joško bio je atletičar desetobojac, rekorder Hrvatske, a majka Venera bavila se košarkom, atletikom i trčanjem na skijama. Najbolja hrvatska skakačica uvis ime je dobila prema drugom dijelu naziva marokanskog grada Casablance u kojemu je njezin otac nekoliko mjeseci prije rođenja najstarije kćeri osvojio zlatnu medalju na Mediteranskim igrama.
Blanka ima još tri mlađa brata. Najstariji Marin je bivši košarkaš, Luka je srednjoškolac, a najmlađi Nikola je nadareni nogometaš I za mlađe uzraste Hajduka.
Blanka je u sportu otkako je prohodala. Atletske gene kod nje je otac Joško primjetio još u ranom djetinjstvu, pa je prije skokova uvis, Blanka trenirala sprinterske discipline, prepone i skokove u dalj. Razlog zbog čega se Blanka odlučila za skok u vis jeste njezina iznadprosječna visina i vitkost.
Prvi veliki uspjeh Blanka je postigla 1999. na Prvenstvu svijeta za mlađe juniorke u Poljskoj kada je zauzela osmo mjesto. Već je te godine nagovijestila da su pred njom veliki rezultati jer je bila treća juniorka na svijetu.
Iduće godine izborila je nastup na Olimpijskim igrama u Sydneyu. Bila je najmlađa sudionica Olimpijade. Imala je tek 16 godina i sa preskočenih 192 cm zauzela je 17. mjesto. Mjesec dana nakon Olimpijade Blanka postaje svjetska juniorska prvakinja u Čileu s preskočenih 191 cm. Ta godina bila joj je kao iz snova.
Osvojila je još zlato na Mediteranskim igrama u Tunisu, te je bila peta na Igrama dobre volje u Melbourneu.
U Munchenu 2002. na seniorskom prvenstvu Europe Blanka osvaja peto mjesto. Iste je godine obranila titulu najbolje juniorke na svijetu s preskočenih 196 cm. Iduće 2003. godine Blanka poboljšava svoj osobni i rekord Hrvatske i preskače 198 cm.
Njezina sportska karijera je u velikom uzletu. Na Svjetskom prvenstvu u dvorani u Birminghamu bila je četvrta, odnijela je pobjedu u Parizu na natjecanju Zlatne lige s preskočenih 199 cm, a u Poljskoj postaje europska prvakinja do 23 godine s preskočenih 198 cm. Na minitngu Zlatne lige u Zurichu preskače 201 cm i osvaja drugo mjesto na tom natjecanju. Kraj sezone 2003. završila je na 4. poziciji IAAF rakinga najboljih svjetskih skakačiva u vis.
Odlično je započela pripreme 2004. za Olimpijske igre u Ateni. Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Budimpešti osvaja broncu, a u Ljubljani je poboljšava svoj osobni rekord s preskočenih 203 cm.
U Ateni na Olimpijadi uspjela je ući u finale, ali nije ostvarila dobar rezultat jer ju je spriječila bolest.
Kasnije je utvrđeno da je oboljela od hipertireoze. I u idućoj godini nastavile su se Blankine nevolje s bolešću. Operirala je štitnjaču i nakon višemjesečnoh oporavka uspjela se ponovno vratiti u svjetski vrh. Tijekom 2006. čak je 13 puta preskakala 2 metra. Uspjela je preskočiti 205 cm u dvorani i 203 cm na otvoreno. Bila je druga na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Moskvi. Ta 2006. bila joj je kao iz bajke. U devetnaest nastupa zabilježila je čak 18 pobjeda, a čak 20 puta preskakala je dva metra.
Te je godine postala svjetska prvakinja na prvenstvu u Osaki.
Blanka je uspjela popraviti svoj osbni rekord i ostvarila je skok od 207 cm. To je ujedno i drugi najbolji rezultat svih vremena, a nakon Grand prix-a u Stuttgartu Europska atletska federacija proglasila ju je najboljom atletičarkom 2007. godine. Iduće godine Blanka je sva 24 natjecanja završila skokom iznad dva metra. Osvojila je zlato na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Valenciji, bila srebrna na Olimpijadi u Pekingu, pet puta pobjedila na natjecanjima Zlatne lige.
Bojan Marinović član je stručnog stožera koji se brine o Blanki. On je zadužen za tehniku, a otac Joško odrađuje sve ostale parametre trenažnog procesa svoje kćeri.
